Važniji od glume Leli Margitić je, kao djevojčici, bio balet. Prve korake napravila je u riječkom PIK-u. U baletu je ostala 13 godina, obožavala ga je, a onda je odustala.
- Jedno je voljeti, a drugo shvatiti da nisi za to. Plesala sam velike i važne uloge, ali i vidjela kako pleše naša velika balerina Vesna Butorac Blaće i rekla: \"Ne mogu ja tako, neću biti u zadnjem redu\". Shvatila sam da sam previše ambiciozna – govori poznata glumica Lela Margitić.
Kao dijete umjetničke obitelji često je odlazila na predstave, a u riječkom su teatru tada po kazni bila velika imena. Na zimske praznike odlazila bi u Zagreb, gledala predstave, a kad je trebalo upisati Akademiju, pripremao ju je doajen Drago Krča, muž njezine tete. Prijamni je, od velike treme, jedva prošla, a ta je trema, priznaje, do danas nije napustila.
– Cijeli sam život imala tremu prije premijere, ona mi je bila najnormalnija stvar. Dobro je ako je ona stimulirajuća, ako ti malo digne adrenalin, daje ti energiju. Ako je prejaka, sreže te i uništi. Ima kolega koji prije izlaska na scenu od treme povraćaju. Ja nikad nisam imala baš takvu – govori.
Ulogom u mjuziklu \"Kiss me, Kate\" Vlado Habunek otvorio joj je vrata Komedije još na trećoj godini Akademije.
– Jako mi je to bilo zgodno i zanimljivo. U Komediji se plesalo, a otkrila sam i da dobro pjevam. To je bila moja prva profesionalna uloga, a kasnije sam i završila u Komediji. Kao i svi, željela sam u Gavellu, ali kada sada pogledam unazad, nisam bila za dramski repertoar. Danas znam da sam se jako dobro smjestila u Komediji – priznaje.
Na prvoj godini Akademije upoznala je i bivšeg supruga, Borisa Miholjevića, s kojim je bila u braku 24 godine.
– Bili smo kolege na Akademiji i nije bilo nikakvih iskri. Tek kasnije, 1967., nešto se dogodilo među nama. Neka ljubav. Potrajala je do 1991., kad smo se razveli, a djeca i ja potom otišli – govori. Nakon toga nije ni željela novog muškarca jer ona je, priznaje, tradicionalna Primorka koja se ipak udaje jednom za cijeli život. No od briga joj tada nije ni bilo do nove ljubavi.
– Jelena je tek završila akademiju i nije imala posla, a ja sam imala velike egzistencijalne brige. Boris je ostao u stanu u Petrinji i u zadnji je čas izvukao mamu i sebe. Nisu imali kamo pa su došli k nama. Sin Pavle u to se vrijeme tražio, gubio se. Nisam radila pritiske, pustila sam ga dok jednom nije došao i rekao: \"Mama ja bih bio glazbenik\". I uspio je – otkriva.
Sa smiješkom se sjeti dana kad joj je redatelj Tomislav Radić ponudio da zaigra u \"Stilskim vježbama\".
– Mia Oremović imala je nekih problema pa su odlučili naći zamjenu. Jelena je tada imala tri mjeseca. Žiro Radić dolazio je k meni doma i tu smo probali kako bih mogla nahraniti dijete kad zaplače. Jako me nagovarao, a mene je bilo strah prihvatiti jer sam gledala generalku i bilo mi je fantastično. Nagovorena od Žire, što je podržao i Pero Kvrgić, krenula sam – govori.
Predstava je danas u Guinnessovoj knjizi rekorda kao najdugovječnija predstava na svijetu.
– To je jako dobro za predstavu, silno ju je populariziralo. Ljudi nevjerojatno uvažavaju tu činjenicu i dolaze – završava Lela Margitić.
