Manje od pola godine dijeli nas od dugonajavljivanih promjena u obrazovnom sektoru. Jesu li promjene razočaranje za roditelje, koje su novosti u “Školi za život”, kada nas očekuje nova matura i hoćemo li ikada u Hrvatskoj imati javnu rang-listu škola, razgovarali smo s ministricom znanosti i obrazovanja Blaženkom Divjak.
Frontalnu primjenu “Škole za život” mnogi su roditelji razumjeli kao primjenu reforme u svim razredima i svim predmetima. Jeste li razočarali roditelje?
Od početka mandata vrlo jasno komuniciramo planove. Mislim da bismo razočarali roditelje da odjedanput idemo u sve razrede sa svim predmetima jer bi to značilo da ne možemo slijediti povezanost gradiva. Primjerice, u prvom razredu se ne uče pisana slova, nego u drugom, što bi značilo da djeca koja su sada u prvom razredu učila pisana slova, još jedanput bi ih učila u drugom razredu. To se tako ne radi i zato ovo nije razočaranje, nego poruka da znamo što radimo. Idemo s prvim i petim razredom, u sedmom razredu idemo s fizikom, biologijom i kemijom, te s prvim razredima srednjih škola. Iduće godine se tome priključuju i drugi, treći, šesti i sedmi razredi što znači da u tri godine uvodimo sve razrede, a da pritom nema potresa što se tiče vezanja gradiva. Prvi put imamo novu državnu maturu 2021./2022. godine.
Kažete da znate što radite. Ipak, dojam je drukčiji – otvorili ste mnogo stvari, ništa nije dovršeno, nemamo kontinuitet...
To je vaš dojam, ali argumenti upućuju na drukčije zaključke. Sve što je napravljeno, napravljeno je u skladu s planom. To znači da smo imali i eksperimentalnu primjenu koja nam je omogućila da provjerimo kako u praksi treba implementirati nove paradigme učenja i podučavanja. Eksperimentalnu primjenu pratimo cijelo vrijeme, sve što naučimo iz nje odmah ugrađujemo u pripremu za frontalnu primjenu. Niti smo prebrzi, niti smo prespori. Uostalom, za tri godine samo za kurikularnu reformu osigurali smo dvije milijarde kuna, i dodatnih milijardu i dvjesto milijuna kuna za strukovno obrazovanje.
Računate li još na nastavnike kao što ste na njih računali na početku mandata? Oni više ne skrivaju nezadovoljstvo, kažu da ih reforma sve više administrativno opterećuje.
Opet vaš dojam, a ne rezultat istraživanja. Naravno da je sada u eksperimentalnoj provedbi malo više administracije jer se sve što se radi mora i pratiti. Nastavnici pišu i više izvještaja, moraju i više odgovarati na pitanja, sudjeluju u različitim anketama jer to je svrha eksperimentalne provedbe i to je ono što smo najavili i za što osiguravamo sredstva za prekovremeni rad u eksperimentalnim školama. Što se tiče navodnog nezadovoljstva, istraživanja koja Ministarstvo provodi na znanstveno utemeljen način, a koja su obuhvatila 13 tisuća nastavnika, pokazuju da su nastavnici zadovoljni edukacijom i da ono što su na edukacijama vidjeli i čuli smatraju da će pridonijeti kvaliteti nastave. Naša istraživanja ukazuju i na to da nastavnici doista vjeruju i vide veliki pomak naprijed s novim kurikulima i ne samo s njima, nego posebno s novim načinom rada u školama, a to primjećuju i učenici.
Spominjete edukaciju. Tko stoji iza informatičkog sustava Loomen, odnosno tko zapravo radi na edukaciji nastavnika?
Imamo dvjestotinjak mentora koji rade s nastavnicima. Oni su prošli edukaciju, s njima su radili i stručnjaci iz inozemstva, a i dobar dio njih je već sudjelovao, od samih početaka reforme, u reformskim procesima i izradi kurikula. Priključili su im se i nastavnici iz eksperimentalnih škola i ono što je izuzetno važno, da svi nastavnici koji sudjeluju u kurikulu, zapravo sukreiraju reformu i u tom smislu je poseban užitak vidjeti koliko se novih ideja i koliko primjera dobre prakse podijeli u Loomenu. Dakle sasvim sam sigurna da će Loomen ostati značajan reprezentatorij odnosno izvor nastavnih materijala i za druge nastavnike. Uključujemo i savjetnike iz agencija i stručnjake iz akademske zajednice.
Eksperiment je pokazao da nije bila najbolja odluka učenicima prvih razreda osnovnih škola dati tablete. Sada ste naglasili da je prioritet fina grafomotorika...
Eksperiment i služi tome da se različiti pristupi mogu provjeriti, pa smo mi između ostalog provjeravali kako nastavne metode djeluju na povećavanje aktivnosti učenika, što treba unaprijediti vezano uz vrednovanje i, naravno, provjeravali smo kakva je oprema potrebna u nastavi. Ustanovljeno je da smo dobro procijenili opremu za učionice, da je dobra odluka bila da u višim razredima svaki učenik dobije tablet, a da u razrednoj nastavi naglasak treba biti, između ostalog, na razvoju grafomotorike, pa smo se odlučili i za radne udžbenike kako bi učenici što više pisali, crtali i računali, a da digitalizacija bude usklađena s uzrastom. Stoga u niže razrede ide nekoliko tableta koje nastavnici mogu koristiti u razrednoj nastavi za grupni rad.
Svi učenici OŠ u cijeloj Hrvatskoj dobit će “besplatne” udžbenike. Hoće li dobiti i radne bilježnice?
Ne. Mi smo, po novom zakonu, radne bilježnice i zbirke svrstali u druge obrazovne sadržaje. Dakle, oni su u dobroj mjeri potrebni, ali smo liberalizirali njihov izbor i upotrebu. Istim smo zakonom ograničili cijene udžbenika i njihovu masu, kao što smo u zakon stavili i preporučenu cijenu za druge obrazovne sadržaje, pa je, primjerice, u nižim razredima to 20 posto u odnosu na udžbenike. Ako bi nastavnici tražili više, onda ih trebaju tražiti suglasnost i roditelji moraju biti upoznati i s cijenom i s razlozima zašto se uzima više dodatnih materijala nego što je to u zakonu ograničeno.
Kako planirate kontrolirati nastavnike koji digitalne sadržaje koriste minimalno?
Nama to ne smeta. Mislim da je nastavnik taj koji prije svega mora imati dobru edukaciju, dakle njemu se moraju ponuditi mogućnosti, a onda on autonomno u svojoj učionici i u skladu s potrebama učenika, individualiziranim pristupom, koristi onoliko digitalnog sadržaja koliko smatra da je potrebno. To mora biti tako jer autonomija učitelja proizlazi iz njegove osposobljenosti za poučavanje, tako da on odlučuje temeljem poznavanja različitih mogućnosti. Ne zato što mu je nešto teško ili lako, nego zato što njegova stručna procjena treba učenicima osigurati bolje usvajanje ishoda učenja.
Često se ističe autonomija učitelja – sloboda da biraju sadržaj i način na koji će predavati. Nismo li ih tako još više izložili pritiscima roditelja, naročito onda ako će se pojedini izbor nastavnika kositi sa svjetonazorom roditelja ili ravnatelja?
Nastavnika smo zaštitili samim time što smo mu dali mogućnost da bude ono za što se školovao, da bude stručnjak, učitelj, profesor i sada ga sve te dodatne edukacije osnažuju i opremaju argumentima. Takvog učitelja roditelj treba poštovati i cijeniti. Što se tiče materijala, svi udžbenici se recenziraju, znači svi udžbenici koje će on koristiti službeni su materijali, recenzirani i provjereni, i on izabire udžbenik koji želi koristiti, kao što izabire i razinu digitalizacije udžbenika koji će koristiti. A činjenica da su učitelji educirani i da su u kontinuiranom osposobljavanju donosi im i određeni prestiž, odnosno roditelji će vidjeti i osjetiti da oni govore na temelju kompetencija, a ne samo zato što su to prije 20-30 godina čuli na fakultetu i jer im je tako lakše. Znači, mi na taj način, davanjem slobode učiteljima, dižemo i njihov ugled da budu učitelji, a ne da budu administratori i slijepo slušaju naredbe “odozgo”.
Kada mogu očekivati financijske promjene?
Sigurna sam da ima mjesta i da se treba razmišljati o tome da se koeficijenti za učitelje i nastavnike podignu, iako su u posljednje dvije godine plaće rasle, odnosno rast će do rujna ove godine za više od 12% u odnosu na 2017. Ja se za to stalno zalažem i u Vladi kako bi se ponovno otvorilo pitanje koeficijenta i kako bi se posebno valorizirao rad u školama. Još je važnije da se plate i nagrade najbolji, oni koji daju dodanu vrijednost, sudjeluju u edukacijama i educiraju druge, samostalno izrađuju materijale, čiji učenici postižu bolje rezultate, dakle svi oni koji na neki način žive tu svoju učiteljsku profesiju. U tom smislu, pred donošenjem smo pravilnika o nagrađivanju učitelja i napredovanju koji će sve to uzeti u obzir tako da će oni koji napreduju u mentora i savjetnika imati i veća primanja.
Zabrinjava li vas činjenica da više od polovine nastavnika hrvatskog jezika nije do kraja pročitalo kurikul tog predmeta?
Više me je zabrinula činjenica da su neki to pogrešno interpretirali jer treba znati čitati podatke, treba poznavati osnove uvoda u statistiku. Već u veljači ustvrdili smo da je 80 posto učitelja u potpunosti ili uglavnom pročitalo svoj predmetni kurikul, posebno u tako ranoj fazi edukacije. Za hrvatski jezik taj je postotak oko 72%. Rekla bih da su to dobri rezultati, a zanimljivo je da su nastavnici koji imaju više staža bili agilniji u čitanju kurikula. Sigurna sam da se to također popunilo i vezano uz mlade nastavnike jer su rezultati koje smo sada istaknuli iz siječnja i veljače.
Tko je u konačnici autor konačne verzije popisa lektire?
Popis lektire kod nas se dijeli na dva dijela. Jedan dio je obvezna lektira koja je propisana kurikulom. Primjerice, u prvom razredu osnovne škole imate dva naslova obvezne lektire i osam naslova koje nastavnik može samostalno birati. Moguća su dva pristupa – da nastavnik samostalno bira s popisa od dvadeset ili da samostalno bira bez izbornog popisa. Ono što ćete vidjeti u dobrim sustavima, recimo u finskom sustavu, čak je to da nema ni onog osnovnog popisa od obvezna dva, tri ili pet djela kao što je to u srednjoj školi, nego zapravo sve ovisi o slobodnom izboru nastavnika. Mi smo dali slobodu nastavniku, a kao obvezno propisali samo klasični kanon, što zapravo znači da je uvijek više na slobodnom izboru, nego što je u onom klasičnom kanonu. Iskustva mentora u eksperimentalnom programu pokazuju da su naši učitelji, nastavnici i knjižničari dobro prihvatili tu slobodu izbora.
Što će se mijenjati na maturi 2021./2022. godine?
Već sada surađujemo s Nacionalnim centrom za vanjsko vrednovanje obrazovanja koji između ostalog radi i na evaluaciji eksperimentalne provedbe. Najveća promjena jest u činjenici da će se matura prilagođavati novim kurikulima. Veći naglasak mora biti na rješavanju problema i na kritičnom promišljanju i razmišljanju, a manje na provjeravanju činjenica, godina ili nekih stvari koje čovjek nauči pa zaboravi i koje kasnije nisu relevantne u njegovu profesionalnom i osobnom životu, a opterećuju ga dok uči i demotiviraju.
Hoćemo li digitalizirati maturu?
To ćemo još vidjeti. Procijenit ćemo i po nacionalnim ispitima u kojima će se provjeravati jedan malo drukčiji pristup, više elektronički, pa ćemo i prema tim rezultatima odlučiti. Bitna je promjena paradigme, a ne način provođenja.
Krenuli smo s reformom, ali ništa nismo promijenili u educiranju budućih nastavnika?
Imali smo sastanke s dekanima jer smo tražili da dođe do te prilagodbe i izmjene, jer poznato je da je Sveučilište autonomno u tome dijelu. Isto je tako poznato da ukoliko učiteljski ili nastavnički fakulteti ne rade konkretno u skladu s potrebama razvoja školstva, onda ne ispunjavaju svoju misiju. Tako da sam sigurna da hoće i žele. Sada smo osigurali značajna europska sredstva učiteljskim i nastavničkim fakultetima koji trebaju izraditi kurikule i međusobno se bolje uskladiti upotrebom standarda kvalifikacija.
Znači li to da su se ti fakulteti u godinu dana eksperimentalne primjene opirali promjenama?
Ne bih tako tvrdila za sve, rekla bih da imamo trome sustave. Ali sad suradnja ide bolje, veća je uključenost akademske zajednice i to potičemo i u kurikulume i edukaciju uključujemo stručnjake s fakulteta i instituta. Oni sudjeluju u edukaciji, pripremi materijala, recenziji udžbenika, priručnika i evaluaciji programa. Već sada na terenu uočavamo koliko promijenjeni studijski programi dobro utječu na edukaciju, na pripremljenost nastavnika za reforme, jer primjerice neki mladi nastavnici barataju jako dobro novim pojmovima vrednovanja i paradigmi, dok su drugi educirani na paradigmi otprije 50 godina.
Zaslužuju li fakulteti “novu autonomiju”?
Autonomija sveučilišta, rekla bih, podložna je tumačenju ne samo kod nas, nego i u Europi. Međutim, mi imamo jednu neobičnu situaciju koje nema u zapadnoj Europi, a to je da se autonomija sveučilišta koristi da bi se pobjeglo ili od odgovornosti ili da bi se zaštitilo nešto što ne pripada akademskoj autonomiji. Ustavom je zagarantirana sloboda istraživanja, tj. znanstvenog i umjetničkog stvaralaštva, isto tako organizacijska struktura sveučilišta, međutim, nije u tu autonomiju uključen bijeg od odgovornosti, naročito ne bijeg od toga kako se troši novac poreznih obveznika ili autonomija nije takva da bi sveučilište, što se tiče studijskih programa, trebalo imati odmak od društva i gospodarstva. Baš obrnuto. Ta treća misija sveučilišta, koja kaže da ono mora pridonositi razvoju gospodarstva i društva, mora biti danas sve izraženija jer akademska zajednica ima golem potencijal koji ostaje neiskorišten.
Odustalo se od poskupljenja studija. No čini se da je riječ samo o odgodi. Trebaju li studenti strahovati?
Studenti imaju studentske predstavnike u Senatu koji imaju pravo suspenzivnog veta. Na Sveučilištu u Zagrebu je 12 studentskih predstavnika koji su tamo baš zato da bi vodili brigu o drugim studentima preko odluka koje donosi Senat. Reagirala sam na najavljeno poskupljenje jer doista ne mislim da ima razloga za podizanje cijena za one studente koji nisu osvojili 55 ECTS bodova jer je Ministarstvo obrazovanja doznačilo više novca Sveučilištu. Prema tome, nema razloga da se podižu cijene. Ali, zadaća je studenata u Senatu da o tome vode brigu i da u slučajevima kada dođe do toga da se predlaže podizanje cijena, oni traže podloge zašto je tome tako.
Tisuće članova akademske zajednice potpisale su peticiju protiv počasnog doktorata Bandiću. Neki su kazali i da će vratiti diplome...
Vraćanje diploma simbolička je gesta. Kao ministrica sam od početka rekla da Sveučilište ima autonomiju u smislu dodjele počasnog doktorata, no članovi Senata moraju prihvatiti veliku odgovornost i biti svjesni poruke koju šalju kada ozbiljno raspravljaju da se aktivnom političaru, gradonačelniku dodijeli počasni doktorat. Kao netko tko je diplomirao i doktorirao na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, mogu poručiti članovima Senata: Nemojte nas podcjenjivati!
Planirate i cjelodnevnu nastavu?
To je plan na kojem radimo, a koji bi u pilot-projekt mogao ići za godinu-dvije. Nakon toga bi za deset godina sve škole u Hrvatskoj trebale raditi u jednoj smjeni i učenici bi u školi bili od devet do pet ili od osam do četiri, ovisi o tome kako razvijemo model. To bi značilo da učenici imaju i pojačane sate za temeljne predmete, a onda bi sigurno bilo i puno manje potrebe da učenici i roditelji plaćaju instrukcije. Cjelodnevna bi nastava omogućila učenicima da više razvijaju umjetničke, likovne, znanstvene ili volonterske potencijale.
Hoće li zaživjeti model po kojem se jasno zna koje su to kvalitetne škole?
To je uvijek pitanje o kojem se raspravlja, no ne možemo govoriti o rangiranju škola samo na temelju rezultata mature jer se mora uzeti u obzir ne samo izlaz, nego i ulaz. Morali bismo razviti sofisticiraniji mehanizam koji bi mjerio ishode učenja na ulazu i na izlazu iz škole kako bismo imali vjerodostojnu listu kvalitetnih škola.
Koliko vm je važno da baš vi budete ta osoba koja će potpisati reformu obrazovanja, da je baš vi provedete?
To mi nije važno. Važno mi je da potaknemo promjene u sustavu odgoja i obrazovanja, da ne odustajemo i da se ta inercija svlada, da svaki pojedinačni ciklus reforme ima svoje ciljeve i mjerljivo unapređenje. To je jedini put prema uspjehu.
VIDEO Blaženka Divjak čita uvrede koje je primila
I samo rasterećenje učenika od bubnja nepotrebnih podataka ( npr. iz povijesti uče imena 50-ak faraona ) je već veliki i značajan pomak. Još da se uvede više praktičnog rada posebno na fakultetima.