Milan Bandić izmislio je populizam daleko prije nego što je to postao politički trend. Milan Bandić jako dobro zna da prijatelje držiš blizu, a neprijatelje još bliže. Uostalom, davno je patentirao rješenje da najveće oporbene kritičare ušutkava i kupuje tako što im u Holdingu namjesti unosne pozicije.
Milan Bandić kralj je patetike, a vjerojatno je i bolji glumac od mnogih s diplomom akademije u džepu. Milan Bandić zna da kumovi i prijatelji moraju dobro živjeti ako si ti na dobroj poziciji. Milan Bandić neće propustiti napraviti predstavu i poniziti političke suparnike ni kada mu život visi o koncu.
Milan Bandić rođeni je Hercegovac, ali “kajka” sve u šesnaest, i zna da ruka ruku mije. On nije profinjen i sofisticiran, kaj god, ali je zato njegovo savezništvo s premijerom i šefom HDZ-a Plenkovićem tim važnije. Bandićeve (prljave) političke igre, Plenković će pozlatiti jer od njegove se ruke sve ionako čini čišće. Uostalom, pomogao mu je i spasiti zagrebački proračun jer HDZ teško da bi profitirao od ponovnih izbora za Skupštinu, a ni bolestan Bandić trenutačno nije u formi za još jednu izbornu utakmicu.
Iako se nakon političke drame sada čuje kako je trojka prebjega, koja je podržala Bandićev proračun, već danima prije bila dogovorena, najbliži gradonačelnikovi suradnici ipak kažu da još u četvrtak ujutro, prije glasovanja, nisu vjerovali da će Bandić imati 26 ruku. Poanta je bila da su sva trojica “izdajnika” morala biti sigurna da će sva trojica dići ruke, inače bi se osramotili bez ikakva učinka. Ali Bandić spavača u oporbenim skupštinskim, kao i u saborskim redovima, tvrde naši izvori, ima još, samo ih sada nije bilo potrebno sve aktivirati.
Tko bi riskirao nove izbore?
– Rezerve su beskonačne, posebno među onima koji nisu u milosti svojih stranačkih šefova koji sastavljaju buduće izborne liste. Pa zašto bi oni koji bi opet Gradsku skupštinu mogli vidjeti samo na razglednici riskirali nove izbore? Kao skupštinski zastupnici dobivaju i do 5000 kuna naknade, pa to im je još jedna plaća. Tko bi to riskirao? To su uobičajeni ljudski motivi koje nije teško shvatiti. Zato i prelaze na Bandićevu stranu – rezimirao je jedan gradonačelnikov bliski suradnik.
Jednako se odnosi i na Sabor jer je upravo još jedna SDP-ova zastupnica napustila svoju partiju i vrlo vjerojatno priključuje se Bandićevu saborskom klubu. Uostalom, pa upravo je Bandić kao bivši skojevac ranih devedesetih u Zagrebu iznova stvarao SDP i, kako je sam rekao, u stranku za ručicu doveo većinu današnjih SDP-ovih prvaka...
Iako u ponedjeljak zbog plućne embolije ipak nije došao na otvorenje Tuđmanova spomenika, svoga svojevrsnog pothvata godine jer je to prvi kip pokojnom predsjedniku u metropoli, ceremoniju otkrivanja pratio je na TV-u iz bolesničkog apartmana na Jordanovcu s najbližim suradnicima. Istog onog u kojem je prije sedam-osam godina bio smješten Slobodan Ljubičić Kikaš, bivši šef Holdinga i jedan od Bandićevih klikera za financijske akrobacije koji ga je svojedobno savjetovao da kaže kako je zbog krvarenja namještao tampone u nosu kada su fotoreporetri uslikali gradonačelnika kako temeljito kopa nos kažiprstom zabodenim do pola u nosnicu.
O Bandiću se, kao i Ljubičiću tada, brine akademik Miroslav Samaržija. U njegovoj bolesničkoj sobi, kažu naši sugovornici, prometno je kao na kolodvoru. Na Jordanovcu ga je posjetio i general Ante Gotovina, predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović u bolnicu mu je ponovno poslala medvjedića, svratio mu je bio i premijer Plenković.
Bandić je ponovno postao faktor, ponovno puni medijske stupce, ponovno je onaj stari, premda paradoksalno, nikad fizički više propao. Bandić je poput starog ofucanog mačka koji se kući vraća izranjavan i očerupan, ali živ i doskora spreman za nove borbe.
U igru se vratio kada je počeo raditi ono u čemu je najbolji – bjesomučno politički trgovati i kupovati saborske zastupnike. Plenkoviću je na državnoj razini postao najvažniji partner iako mu je u Vladi partner HNS koji je HDZ-ovu Vladu spasio u ključnom trenutku kada je premijer iz Banskih dvora izbacio Most. Samo je pitanje vremena kada će se te pozicije zamijeniti. Bandić je šopingom saborski klub napuhao na čak 11 zastupnika, a HNS je ostao na samo četvero.
I ne samo što se i Plenković uključio u spašavanje Bandićeva proračuna, nego je Vlada baš u četvrtak odlučila pristati na nagodbu zbog starog sudskog spora i Gradu Zagrebu vratiti 268 milijuna kuna, a prihvaćen je i prepravljen Bandićev amandman na Zakon o udžbenicima.
Bandić je višestruko profitirao na račun Plenkovića, prisilio ga je da od iduće školske godine svi osnovnoškolci u Hrvatskoj iz državnog proračuna dobiju “besplatne” udžbenike, ali da to pravo dobiju i svi srednjoškolci. Ne samo što je Bandić sebi u proračunu ostavio pedesetak ili stotinjak milijuna kuna godišnje, jer će knjige ubuduće plaćati država, nego će se moći hvaliti da je kao “gradonačelnik Hrvatske” upravo on svoj djeci omogućio besplatne školske udžbenike.
Plenković Bandićevim političkim spletkama nije dorastao jer taj je Hercegovac pojeo puno žganaca i poderao stotine pari cipela tabajući i gradeći svoj politički put. Dok je Plenković u salonima Bruxellesa i Pariza učio političko-diplomatske manire, Bandić je političke trikove učio u Kozari boku, Dubravi, na Peščenici... I nije se slučajno u četvrtak na štakama pojavio na sat vremena u Gradskoj skupštini, na opće čuđenje normalnog i razumnog svijeta. Iako napola živ, politički je ipak preživio, pa i trijumfirao.
Popio sam 3-4 gemišta
A u šest mandata zagrebačkoga gradonačelnika, Bandić je imao mnoštvo uspona i padova. I kada se činilo da je pregažen, da ne može niže pasti (što moralno što doslovno), Bandić se uspješno dizao i nezaustavljivo gazio dalje. Njegov se politički život može podijeliti u sedam simboličkih slika; dolazak mladog hercegovačkog studenta u Zagreb i političke početke mladog komunista u općinskom komitetu SKH Peščenice, početak devedesetih i izgradnju zagrebačkog SDP-a koji preuzima 1997. te prvi mandat gradonačelnika kada je prisiljen dati ostavku jer je pijan vozeći auto bježao policiji, zatim njegov odnos sa Zoranom Milanovićem u čijem je mandatu izbačen iz SDP-a jer se suprotno volji vodstva stranke kandidirao za predsjednika RH (Milanovića, primjerice, Slobodan Ljubičić zove svojim i Bandićevim krvnikom), scenu kada kao predsjednički kandidat obilazeći BiH u Brčkom bos po snijegu puže do spomenika palim borcima HVO-a, epizodu kada ga zbog afera Uskok uhićuje 2014. godine, kada nedavno kao radnik Zrinjevca kosi travu ispred novog eksterijera džamije te kada je fizički bolestan politički uskrsnuo u četvrtak u Skupštini jer je uspio istrgovati 26 ruku za proračun.
Tih sedam paradigmatskih slika najbolje opisuju Bandićevu prirodu prepredenog Hercegovca i politički karakter čovjeka kojem ništa nije neugodno, koji i kad pijan bježi policiji i kad ga Uskok baca u Remetinec, dobiva glasove birača jer nitko se kao Bandić ne zna tako kvalitetno ljudima uvući ispod kože, a još više našim novcem omogućiti razne sinekure.
Njegovi suradnici kažu – što je više kleveta i laži, Bandić je biračima draži. S odmakom vremena, sada zvuči posve nevjerojatno da je Bandić politički preživio nakon što je u siječnju te 2002. godine policajcima doslovno pobjegao iz automobila dok su radili očevid nakon što je vozeći pijan i neoprezno se prestrojavajući svojim Range Roverom, znakovitih tablica “ZG 2211 MB”, okrznuo drugi automobil.
Večernji je list tada pisao da je Bandić u pola razgovora pobjegao iz policijskog auta, sjeo u svoj Range Rover “kako bi se ugrijao”, pa nagazio po gasu i uz škripu guma pobjegao policajcima pred nosom. Policijska potjera dostigla ga je tek na Gupčevoj zvijezdi gdje je zbog crvenog morao stati na semaforu. Policajci su ga izvukli iz auta i vratili na mjesto očevida. Kasnije se Bandić branio da se vraćao s karmina gdje je popio 3-4 gemišta, ali i jeo ćevape s lukom pa koristio osvježivač daha na bazi alkohola. Ti gemišti, tvrdio je, nisu utjecali na njegovu sposobnost vožnje. Napuhao je 1,6 promila, a u medije je kasnije procurio i policijski zapisnik;
“Bandić je sjedio na stražnjem sjedalu. Osjetio sam neugodan miris alkohola. Nagovarao nas je da ga ne alkotestiramo, nudeći nam bilo kakve usluge kao gradonačelnik. Kad smo odbili, rekao je: ‘Ma boli me k...., sad ću zvati vašeg načelnika, a vi zovite ministra, neću se nervirati’”.
Zbog svega, Bandić je ipak dao ostavku na mjesto gradonačelnika, a zamijenila ga je njegova tadašnja zamjenica Vlasta Pavić. Bandić postaje dogradonačelnik i ostaje predsjednik gradske organizacije SDP-a, ali već na idućim izborima (2005.) neuništivi Hercegovac ponovno postaje šef metropole.
Godinu dana nakon ostavke (2003.) Bandić je dobio još jednu bitku, ovaj put životnu. Preživio je moždani udar koji ga je zadesio u uredu. Osjetio je mučninu, glavobolju, otežano je govorio i gutao. Iako je spazam krvne žile bio na nezgodnom, nedostupnom mjestu u stražnjem dijelu mozga, Bandić se u toplicama uspješno oporavio.
A kad je ostao na nogama, i doslovno i politički, i nakon policijske potjere i nakon moždanog udara onda ne čudi da je ostao u političkom sedlu i nakon što ga je Uskok uhitio zbog afere s CIOS-om i zbrinjavanjem otpada. A Bandićeve su afere nebrojene, od namještanja poslova kumovima i famoznih i fantomskih zamjena zemljišta do preskupih javnih WC-a čije je kvadrate plaćao suhim zlatom, ali ih i pompozno otvarao okupljajući društvenu i političku elitu pred – javnim zahodom.
U petak je Uskok pak u slučaju CIOS podigao novu optužnicu protiv Bandića i ekipe... Međutim, preživio je Bandić i bez SDP-a, koji je zajedno s Račanom stvarao iz temelja nakon raspada Jugoslavije kada početkom devedesetih nije bilo nimalo popularno biti u Socijaldemokratskoj partiji, pravnoj sljednici komunističkog saveza.
Ne želi medijski zaborav
Bandićev je nedosanjani politički san, bio i ostao, postati predsjednikom države. Dojadilo mu je biti vječni gradonačelnik, pa se poželio vlasti na državnoj razini. Tako je poletio i te 2009. godine i usprkos volji vrha SDP-a kandidirao se za predsjednika. Zoran Milanović automatski ga je izbacio iz stranke, a Bandić je izgubio u drugom krugu od SDP-ova kandidata Ive Josipovića.
Iako rijetki politički prežive razdvajanje od velikih stranaka i osnivanje novih strančica, Bandić je s ogromnim resursima metropole uspio opstati i dalje pobjeđivati u Zagrebu, ali sada kao kandidat i predsjednik stranke BM365, stranke rada i solidarnosti. Gubitak tih izbora ubio ga je u pojam. I to doslovno.
Bandić je mjesecima bio u depresiji, nije bio onaj stari prpošni Milan spreman dopodne zamijeniti vrijedno gradsko zemljište s fantomskim tvrtkama u vlasništvu studenata, a poslijepodne pjevati s bakicama u staračkom domu. Ni njegove afere više nisu bile zanimljive, a najgore što se Bandiću može dogoditi jest – medijski zaborav.
Kad Bandić nije udarna vijest, i uopće pritom nije važno što je vijest loša, onda je on mrtav, nebitan. Dugo je Bandić lizao rane, pa opet zabljesnuo nakon što je bačen u Remetinec. Ulogu nevine žrtve on oduvijek najbolje igra. I kad bi mu trebalo poći nizbrdo, Bandić krene uzbrdo, pa je osvojio još jedne izbore u Zagrebu.
Sada lukavo koristi političku situaciju mršave parlamentarne većine i nikad veće ponude zastupnika koji se nude na prodaju, prije svih oni razočarani katastrofalnom situacijom u SDP-u. Pa se stari SDP-ovci vraćaju tati Milanu; Ronko, Milanka Opačić, Ana Komparić Devčić... Bandić postaje okupljač razočaranih SDP-ovaca, a da se našalimo mogli bismo reći da se izgubljeni SDP vraća njemu koji je s Peščenice krenuo u političke pohode i Zagreb vratio u ruke ljevice.
Bandić neosporno postaje ključni Plenkovićev partner jer SDP-ovci ne prelaze HDZ-u nego “svom” Milanu, a ruke daju HDZ-ovoj Vladi. Sad je samo pitanje kako će dalje odigrati. Suradnici ga upozoravaju na to da bez dogovora s Plenkovićem i HDZ-om ne srlja opet u predsjedničku kandidaturu. Iako je (gotovo) nemoguće da bi HDZ formalno stao iza Bandića kao kandidata za predsjednika RH, ustalom to je pozicija Kolinde Grabar-Kitarović, poželi li se Plenković riješiti aktualne predsjednice, koja bi danas-sutra možda poželjela preuzeti HDZ, onda nije nemoguće zamisliti da vladajuća stranka na terenu odigra za Milana iako je službena kandidatkinja Kolinda...
Pogledajte kako je Milan Bandić na štakama došao na konferenciju za medije:
Ne bi Bandić toliko dugo opstao na političkoj sceni da nema kakve takve rezultate iza sebe. Činjenica je da iza Bandića ostaje sve ono što bi mnogi htjeli ostatku Hrvatske, a to je rast stanovnika i nataliteta (2001. 7,000, a 2017. preko 8,000 rođenih), te rast BDP-a, ZG je danas 35%BDP-a RH, 2008. 28%. Gradovi koje se loše vodi nemaju rast BDP-a, iz njih ljudi iseljavaju i natalitet pada, a to nije slučaj s Zagrebom. Koliko vidim Bandića biraju ljudi raznih ideologija, socijalnih statusa, vjera i nacija. Zato ga mnogi sa političkog centra, desnice, a najviše s tzv. ljevice mrze. Frustrirani pojedinci u SDP-u preziru Bandića jer provodi kakvu takvu socijaldemokraciju u praksi, a najgori obračuni se uvijek događaju među bivšim drugovima. Bandić je na njihovu žalost preživio jer građani nisu bedaci da biraju nekoga 20 god. ako im nije dobro. Mnogi na ljevici se boje Bandić jer je on istinski hrvatski ljevičar, a ne salonski-ljevičar. Bandić je među građanima, trpi svakodnevno kritike na svoj račun na ulici dok je njegova politička konkurencija u mišjim rupama i boje se građana. On svoju socijaldemokraciju provodi u praksi pa tako subvencionira na neki način 80% Zagrepčana. Umirovljenici imaju dodatak na mirovine, učenici besplatne udžbenike, roditelji najjeftinije vrtiće u Hrvatskoj, rodilje za treće djete dobivaju 50 tisuća kn, socijalno ugoženi dobivaju stanove ili im se režije subvencioniraju i to je Bandićeva biračka baza dok SDP-ovci traže glasove u LGBT povorkama.