-Šefe, hoćemo li na kraj svijeta - tako su nam govorili Drago i Stipo pričaju Željko Pavun i Stjepan Šajnović, koordinatori Odjela zaštite u Sokol Mariću dok stojimo na hodniku tvrtke, u blizini stola na kojem je knjiga žalosti, cvijeće i fotografije ubijenih Drage Renara i Stipe Mušana. U knjigu žalosti za pokojnim kolegama jučer su se upisali mnogi. Svima im je, kažu, još teško vjerovati da se ubojstvo dogodilo.
Kolege su poznavali, vele, od prvog dana od kako s Renar i Mušan došli u tvrtku. Da su bili dobri radnici objašnjavaju njihovim radnim mjestom:
-Na takvom radnom mjestu rade zaštitari s više iskustva. Bilo ih je petorica koji su osiguravali Finu i uvijek su se sami mogli dogovoriti ako je nekome trebala zamjena kažu Pavun i Šajnović.
Ne mogu vjerovati
Ni oni, kao uostalom malo tko u tvrtki, ne mogu vjerovati da su im kolege ubijene:
-Ne vjerujemo još uvijek da se ova priča zaista dogodila. Ovo je prvi puta da se u nekog puca bez i jedne riječi, bez, kako mi to kažemo, "dobar dan". Nije nam jasna nakana tih ljudi govori vidno potreseni Pavun.
O obiteljskim prilikama pokojnika ne žele govoriti, iz, kažu, poštovanja prema njihovim najbližima. Dok pričaju o ubijenim prijateljima, pokušavaju po tko zna koji put shvatiti što se događalo u glavama ubojica, zašto su najprije pucali. Odgovora nemaju.
Najžalosnije je što se takva tragedija jednom morala dogoditi, samo je bilo pitanje kad će to biti, kaže Šajnović. Poginuli zaštitari bili su naoružani dugom devetkom.
Pratnja novca
Ovo je šesti objekt koji čuva zašsitarska tvrtka Zlatka Marića koji je ove godine bio na meti pljačkaša. U tri objekta su zaštitari pružali tjelsnu zaštitu, u dva tehničku, a jednom su "sokoli" bili u pratnji novca.
U "Sokol Mariću" pričaju da zbog ubojstva kolega nitko nije tražio pojačanje u štićenju objekata. Ne žele osvetu, ali se, poručuju, ni ne boje.
