Ante Kotromanović, vojni analitičar Večernjeg lista, gostovao je u studiju Večernjeg TV-a, gdje je s Lanom Kovačević razgovarao o ukrajinskoj protuofenzivi, ali i o situaciji u regiji.
Njemačka je isporučila obrambeni sustav Patriot, koliko to može utjecati na promjenu na terenu, kakav je to sustav i koliko će dati prednosti Ukrajincima?
– Napokon da se to dogodilo, to je protuzračni sustav za zaštitu i borbu protiv raketnih sustava i aviona. On će svakako vrlo dobro doći ukrajinskoj protuzračnoj obrani koja će napraviti dobar štit oko Kijeva. Mislim da će biti postavljen u području Kijeva da bi štitio uglavnom važne ciljeve u samom Kijevu i okolici. To je moderan američki sustav, no on ne može promijeniti tijek ratovanja. To nije ofenzivno oružje da može gađati ciljeve, ali to je defenzivno oružje u smislu obrane od ruskih raketnih sustava i eventualnih zračnih napada i vrlo dobro će poslužiti protuzračnoj obrani da stabilizira obranu i da Ukrajinci budu spremni na eventualne buduće ruske napade na Kijev. To je nedovoljno za cijelu Ukrajinu, trebali bismo imati više takvih bitnica, možda 10, 15 koje bi mogle osigurati potpunu kontrolu zračnog prostora. S vremenom će sigurno ukrajinsko vojno vodstvo inzistirati na tome da se osiguraju slični raketni sustavi koji će ojačati protuzračnu moć Ukrajine.
Komentirao je i Putinov posjet Luhansku.
– Sigurno nije slučajno došao tamo. Birali su vrijeme i mjesto gdje će doći. Cijeli svijet očekuje tu protuofenzivu ukrajinske vojske. Njegov dolazak jak je simbol da će se to područje braniti, poslao je poruku da nema zafrkancije i da se moraju braniti. To je snažna simbolična poruka ruskim vojnicima da ovaj put nema odustajanja. Moraju biti organizirani, braniti svaki centimetar ovoga što su osvojili. Ako dođe do ozbiljne protuofenzive, pitanje je uopće što će biti u samoj Moskvi, ali i Ministarstvu obrane Ruske Federacije.
Ofenziva bi trebala početi 30. travnja. Koliko su to točne informacije i što očekivati?
– To je ključno pitanje. Kada i koliko su Ukrajinci spremni povratiti svog teritorija? Mislim da oni još nisu spremni. Formiraju značajne snage koje će im poslužiti u pokušaju oslobađanja vlastite zemlje. To je od 30 do 40 tisuća vojnika. Zašto nisu spremni? Zato što dosad još nije pristigla sva tehnika koja treba doći sa zapada. Ni svi tenkovi Leopard, ni oklopna vozila, ni značajne količine streljiva koje se pripremaju za takvu operaciju. Do te operacije ne može se doći u iduća dva-tri mjeseca. Ta ofenziva je značajna i za Amerikance jer oni kontroliraju ukrajinsku vojsku na svim razinama. Kada rade planove za oslobađanje vlastite zemlje, definitivno ti planovi dolaze na stol kod američkih generala koji u danima i tjednima promišljaju o tim planovima, konzultiraju se s ukrajinskim generalima, gledaju da to bude najbolje što se može dogoditi. Nije lako provesti protuofenzivu vlastitog teritorija. Rusi su mnogo naučili iz neuspjeha koje su imali u Harkivskoj oblasti. I oni rade procjene o tome gdje bi Ukrajinci mogli napasti. Na temelju tih procjena, rade utvrde, imaju po tri linije rovova. Kroz mobilizaciju dovukli su mnogo više ljudi nego što su imali prije ofenzive na Harkiv. Nije lako napasti tako utvrđene položaje. To će biti veliki izazov za ukrajinsku vojsku, ovo će za njih biti ili ne biti situacija. Sam neuspjeh može izazvati veliki politički potres u Kijevu, ali i mnoge zapadne zemlje preispitati će se hoće li kao do sada slati vojnu pomoć.
Što ako ofenziva ne uspije?
– Pitanje je hoće li Ukrajinci opet imati priliku kao ove godine. To će biti fatalno za njih ako ne naprave uspjeh koji će ih zadovoljiti. Prije samog pokretanja ofenzive doći će do više napada na ruske snage koje neće točno znati gdje će biti glavni cilj napada, to će biti široka operacija obmanjivanja na samom teritoriju. Ukrajincima nedostaju zračne snage u smislu potpore na terenu, pogotovo borbeni helikopteri koji mogu biti značajni u samoj fazi napada i obrane. Drugo, moraju jako voditi računa o usklađenosti na terenu, to govorim kao iskusan vojnik. Vrlo je teško uskladiti svu tu opremu koju su dobili. Kada krene napad, to mora biti toliko sinkronizirano. Bitan je jako taj prvi udar, tih prvih nekoliko dana, moraju pokazati dobru obučenost, uvježbanost na svim linijama da u tih nekoliko prvih dana naprave veliku štetu ruskoj vojsci. Hoće li se to dogoditi, ne znamo, a dva su faktora za to. Koliko su uvježbane ukrajinske snage i drugo, koliko su ruske postrojbe dobro organizirane u obrani i na koji način su je postavili. To će biti bitka svih bitaka i o tome će vjerojatno ovisiti nastavak daljnjih pregovora. Najbolji scenarij, da stvarno Ukrajinci razbiju rusku obranu, da dođu pred Krim, stvorit će paniku u samoj Moskvi. Tad je mogući bilo kakav odgovor. Tad je moguća uporaba taktičkog nuklearnog oružja. Čuli smo što Medvedev priča, bivši premijer koji se iz princeze pretvorio u babarogu koja šalje najgore poruke. Teško je predvidjeti budućnost, ali sigurno će ljeto biti dinamično i interesantno u samoj Ukrajini.
Njemačka je tražila od Švicarske da se aktivnije uključi, da pošalje Ukrajini pomoć iako je Švicarska rekla da ćeli ostati neutralna. Imaju li zapravo zemlje pravo vršiti pritisak na druge koji su odmah izjasnili svoje stavove?
– Imaju pravo, svako ima pravo, samo je pitanje stava. Švicarska ima stav, za razliku od drugih zemalja. Oni su jasno komunicirali prije godinu dana da ne žele pružiti nikakvu materijalnu pomoć zaraćenim stranama i oni se toga čvrsto drže. Švicarska je bogata zemlja i teško da je netko može uzdrmati. Neće se dogoditi promjena te švicarske politike u smislu slanja vojne pomoći ukrajinskoj vojsci.
VIDEO Wagnerovci pustili 100 ukrajinskih zarobljenika provodom Uskrsa
Svjedoci smo cyber ratovanja, koliko je to opasno i gdje smo danas?
– Već nekoliko godina govorim da se treći svjetski rat već događa, godinama je među nama, ali na cyber polju. Veliki napadi i bitke izvode se između velikih zemalja. Svi su protiv Amerike – Kina, Rusija, Iran, to su zemlje koje vode takve akcije. Cijeli je zapad protiv Rusije, protiv Kine, to je nevjerojatan prostor gdje se događaju nevjerojatne stvari. Prije dvije godine ruski hakeri blokirali su aerodrom u SAD-u, potpuno su blokirali zračni promet i nekoliko sati sve je stalo. Drugi je primjer je gdje su ruski hakeri upali u jednu bazu podataka gdje imaju sve informacije o stanovništvu i Amerikanci nisu znali jesu li skrivali jednog, dva, 500.000 građana i morali su angažirati dvije velike firme i dati milijardu dolara da bi se pročistila ta baza podataka. Mi smo imali napad na Finu. Tolika sredstva izdvajaju se za obranu, formiraju se nove postrojbe u cyber ratovanju, smatram da bi Hrvatska trebala nešto napraviti i učiniti, možda formirati agenciju koja će biti krovna i u suradnji sa svim ministarstvima, a bavit će se zaštitom ministarstava, Vlade, važnih poduzeća tipa HEP-a. MORH tu ima najveće sposobnosti i kapacitete, no IT stručnjaci koji su visokoobrazovani imaju niske plaće unutar sustava i njih treba drukčije tretirati. To rade i druge zemlje sada u regiji.
U Crnoj Gori došlo je do promjene vlasti, izabran je novi predsjednik. Očekujete li zbog toga približavanje Crne Gore stavovima Rusiji?
– Ne, pozorno sam pratio dolje političku pozornicu. Novi predsjednik već je jasno dao izjave da podupire NATO, europski put Crne Gore i mislim da će imati jako dobre odnose i sa Srbijom i s Hrvatskom te sa svim zemljama u regiji. Mnogi su očekivali da će doći do zaokreta, da će novi predsjednik promijeniti tu politiku. No, neće doći do toga i to je dobra vijest za cijelu regiju.
Ima li napretka u pregovorima Srbije i Kosova sad kad je to pod nadzorom Europske unije i Amerike?
– Mislim da je to gotova stvar, taj takozvani sporazum o normalizaciji odnosa između Prištine i Beograda je gotova stvar. Vučić i Kurti prihvatili su sve stavke iz tog prijedloga sporazuma. Samo prihvaćanje stavki obvezujuće je za jedne i druge, a to je priznanje Kosova. Vučić ima gadnih problema unutar same Srbije gdje su se radikalni desničari žestoko suprotstavili. To je dobra stvar. Srbija se treba napokon odrediti oko toga je li dio Europe. Oni žele imati dobre odnose i s Kinom, Rusijom, ali i s Europom. Vučiću će trebati puno vremena da promijeni javno mnijenje s obzirom na to da godinama vlada mišljenje kako je Rusija majčica, bratska zemlja i tamo je 70-ak posto ljudi protiv uvođenja sankcija Rusiji, protiv ulaska Srbije u NATO. Imat će problema prijeći s jedne priče na nešto novo što dolazi, a to je Srbija u Europskoj uniji, Srbija koja će biti blizu NATO-a.
VIDEO Strašne snimke razaranja u Mariupolju: Rusi su ih nemilosrdno granatirali sve dok grad nije pao
Samo da stignu ona 4 tenka iz Poljske.