– Nakon četiri godine na Zavodu za zapošljavanje, iskreno su mi priznali da su mi šanse za zapošljavanje mizerne. Radila bih i kao prodavačica u pet centru za džeparac od 1800 kuna, no ni tu me nisu htjeli: doprinosi koje po zakonu moraju plaćati za visoku stručnu spremu premašuju tri tisuće kuna – počinje svoju priču Gordana Hegić, magistrica agronomije koja je upravo na doktorskom studiju.
>>Dobili ste otkaz? Ne očajavajte, pokrenite vlastiti biznis!
Godinama je volontirala na Katedri za pčelarstvo Agronomskog fakulteta, a onda je hrabro napravila preokret. Odlučila je spojiti svoje dvije ljubavi, onu prema pčelama i onu prema kozmetici te se upustila u proizvodnju krema na bazi meda. Od HZZ-a je tražila i dobila potporu od 36.203 kune, što je najviši mogući iznos, namijenjen diplomiranim inženjerima. – To nije pokrilo sve troškove, ali u kredit se nezaposlena ne bih usudila ući. Većina novca otišla je na dozvolu Ministarstva zdravstva za stavljanje proizvoda u promet, analize Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo koji mora potvrditi svaki sastojak koji ide u kreme te nabavu sirovina – prepričava Goga mučne početke nastajanja tvrtke Apiaromaterapija Biorad u 2010.
Jedina je zaposlenica svoje firme, no, kaže, daleko od toga da radi sama.
– Imam veliku pomoć obitelji, bez njih ne bih mogla voditi proizvodnju i brinuti se za košnice s pčelama. Osim meda koji proizvodim sama, druge se sirovine trudim nabavljati od malih proizvođača – objašnjava.
U asortimanu su joj tri kreme – od propolisa, zlatna protiv bolova i krema na bazi mentola – a nakon nagrade za inovaciju, ima i stranog kupca za patent vezan uz proizvode, koje je registrirala kao intelektualno vlasništvo.
– Ne želim to, bila bi to linija manjeg otpora. Sama ću stvarati tržište – hrabro je odlučila 36-godišnja poduzetnica.
No, uređeno poduzetništvo, kaže, ima i mnogo problema. S obzirom na to da joj sve proizvode mora analizirati Hrvatski zavod za javno zdravstvo, ne može kupiti sirovine bez papira. Mali proizvođači koji u kućnoj radinosti “kapaju” eterična ulja tako otpadaju, a ni ona ne smije sama puniti kreme, već to radi ovlaštena punionica. Osim u vlastitoj ordinaciji za apiaromaterapiju, kreme prodaje u trgovinama zdrave hrane i na sajmovima. – No, trgovci zaračunavaju marže od 30 do 40 posto, pa uz PDV kupac plaća i 60-ak posto skuplje. Zato moram tražiti prodajna mjesta gdje se mogu dogovoriti oko ??normalnih” marži – otvoreno kaže.
Sljedeći je korak pokušaj plasmana krema u wellness centre u domaćim toplicama i hotelima. Besmisleno je, smatra, da se ondje koriste uvozne soli, eterična ulja i kreme, uz autohtone domaće proizvođače.
Goga je sad već prava poduzetnica koja ne želi propustiti šanse – tražila je (i dobila!) i nove potpore; od Razvojne agencije Zagreb za inovatore te od Grada Zagreba za tradicijske i deficitarne proizvode i obrte.
– Krenulo je, održivo je. Iako je kriza, ja sam svoje krize već prošla, i tijekom studiranja i nezaposlenosti. Sad je dobro – zadovoljno zaključuje.
Pametne "ubijaju" zar ne!? Nikako mi ne izlazi iz glave jedna rečenica poznanika; "šteta što prije nisam otišao vani" Kao dipl. ing. radio je 20-tak godina u Iliriji Slovenija i dobio otkaz iz čista mira kao tehnološki višak. Kao 50-godišnjak našao se na ulici sa kreditom itd. Najžalosnije je bilo što je sve sličilo na nesposobnjakovića kojeg su se riješili. Otišao je ovog proljeća trbuhom za kruhom u Austriju i sada tamo zarađuje preko 3.000 eura mjesećno. Jedan poslovni partner iz Švicarske molio je poslovnog kolegu iz Austrije da mu ga malo posudi na jedno vrijeme.