Ovom presudom, nakon gotovo četiri godine, završen je još jedan hrvatski pravosudni cirkus, međutim čim je jedan cirkus završio drugi je vidimo odmah započeo. Cijela priča oko Branimira Glavaša dugo se kuhala.
Probni baloni oko Glavaševe krivice za ubojstva srpskih civila u Osijeku ratne 1991. godine dugo su se puštali. Slučajno ili ne, priča se aktualizirala kad su se razišli Glavaš i Sanader. Njihov pakt, koji je bio jak kad su "rješavali pitanje" Ivića Pašalića, naglo se raspao kad se Branimir Glavaš počeo udaljavati i osamostaljivati, a uskoro je postao prvi saborski zastupnik optužen za ratni zločin.
U ljeto 2005. godine Krunoslav Fehir, bivši pripadnik BOB-a, progovorio je o ubojstvima optuživši Glavaša da je bio ratni gospodar života i smrti u Osijeku, koji je ne samo znao za ubojstva, nego ih je i naređivao. Nakon otprilike godinu dana ukinut mu je zastupnički imunitet za slučajeve koji prozvani "garaža" i "selotejp".
Štrajk glađu
Zatim je uslijedio Glavašev rat protiv svih, štrajk glađu, odlasci u bolnicu, prepucavanja s aktualnim premijerom Sanaderom i cijelim HDZ-om, koji je više puta optuživao da mu je namjestio cijeli postupak. Ubrzo nakon posljednjih izbora Glavašu je ukinut pritvor jer je stekao novi zastupnički imunitet.
Međutim, unatoč brojnim prepucavanjima Šeks je ipak "pružio ruku" pomirenja bivšem kolegi na suđenju, svjedočeći u njegovu korist, a HDSSB je redovito sa svoja tri saborska zastupnika pomagao HDZ-u kad god bi bio manjak "ruku" u Saboru.
Ipak, presudom Branimiru Glavašu, makar i nepravomoćnom, završeno je jedno poglavlje koje će zasigurno ući u anale hrvatskog pravosuđa, i to ne samo zbog njegova trajanja i cijene koju su plaćali hrvatski porezni obveznici, već i zbog osude jednoga saborskog zastupnika.
