Kad je kompanija Barilla 2014. objavila da će svoju svjetski poznatu tjesteninu, umjesto da je u romantičnoj verziji stare Italije rukom i štapićem vrte te oblikuju u fusille, vermicelle i penne, printati iz 3D printera, mnogi su se pitali je li takvo što samo marketinški trik ili pak kuriozitet koji nema budućnosti.
No pet godina kasnije njihova tjestenina iz 3D printera već je na stolovima vrhunskih restorana. Usto, Barillin koncept printanja hrane analizirali su na Harvardu i zaključili da on ne pruža samo individualizirano gurmansko iskustvo te hranu koja uzima u obzir zdravstveno stanje konzumenta, što je posebno važno u slučaju intolerancije ili alergije na neke sastojke, nego pomaže i u globalnom izazovu održivog razvoja.
Barilla je preko svoje tvrtke Blu1877 te internetske stranice Bluerhapsody.com odnedavno omogućila da individualizirana tjestenina dopre do širokog kruga potrošača. Donedavno su tu mogućnost imali samo malobrojni kuhari u restoranima s Michelinovom zvjezdicom. Trenutačno kupci mogu kupovati iz ograničenog kataloga raznih vrsta tjestenina – za 18 komada tjestenine u obliku dagnji izdvojit će 45,10 eura, za 12 repova jastoga 32,60 eura, dok je tucet morskih ježinaca 30,67 eura. Sljedeća faza uključuje konzumente koji će u suradnji s tvrtkom raditi na novim proizvodima, dok bi u finalnoj fazi svaki kupac mogao sam, uz pomoć interaktivnih alata na stranici, potpuno personalizirati tjesteninu, birajući oblike, sastojke, okuse i teksture.
Prijelaz s vrlo ograničene proizvodnje i suradnje s desetak vrhunskih kuhara na šire tržište bio je moguć nakon što su s originalnog prototipa 3D printera načinjenog u suradnji s nizozemskom Organizacijom za primijenjena znanstvena istraživanja (TNO) zamijenili novijim, učinkovitijim modelom. Znanstvenici s Harvarda zaključili su da je će industrija 3D printanja hrane godišnje rasti 40 posto te da će do 2023. doseći vrijednost od više od 500 milijuna dolara.
Ta bi industrija mogla imati i širu, društvenu ulogu. Na relativno lak način pomogla bi konzumentima s dijetnim ograničenjima ili pak s manjkom određenih supstancija koje se mogu unositi preko hrane. Pozitivan bi bio i učinak na svjetsko globalno tržište hrane te bi, uz odgovorno poslovanje, mogla ublažiti jaz između bogatih i siromašnih te globalno osigurati zdravu prehranu, kažu s Harvarda, apostrofirajući kao pozitivan primjer Barillu koju ohrabruju da nastavi s istraživanjima i unapređenjem tehnologije.
