U djetinjstvu nam se sve činilo drugačijim nego danas: drveće je bilo više, boje su bile bogatije, roditelji su bili najpametniji i najjači na svijetu, a svaki novi dan je bio zanimljiviji od prethodnog. Neke stvari nikada nećemo više doživjeti kao kad smo bili djeca, ali one posebne stvari ipak ostaju nepromijenjene. Ti događaji, doživljaji i sjećanja ostaju u našim glavama zauvijek i postaju osnova za ocjenjivanje drugih stvari ili pak „sigurno utočište“ kada ne znamo što točno treba napraviti.
Za one koji se sjećaju najranijih trenutaka svojeg djetinjstva, to su doživljaji poput prvog skoka u more s mola ili mostića, proslave rođendana na posebnom mjestu ili jahanja konja. A posebna kategorija su svakako okusi koje pamtimo i asociramo uz događaje, npr. poseban kolač koji nam je mama prvi put napravila koji smo jeli baš uz neki film. I svaki put kada gledamo taj film ćemo se sjetiti tog kolača, a zazubice će odraditi svoje. Ono što to nam pruža dodatnu vrijednost je činjenica da se te stvari nisu godinama mijenjale. Omiljeni keksi s čašom mlijeka ili posebna torta koju nam mama uvijek radi za rođendan baš svaki put pružaju poznati osjećaj ugode.
Stvari koje se godinama nisu promijenile
Putovanje na more - danas imamo moderne autoceste koje su skratile putovanje, a klima uređaji znače da ne trebamo više kretati u 3 ujutro na put kako bi izbjegli podnevnu vrućinu. Pa opet, putovanje na more se nije promijenilo u odnosu kada smo bili djeca. I dalje osjećamo jednako uzbuđenje večer prije zbog kojeg teže zaspimo, automobili su i dalje premali za sve što želimo ponijeti (još samo laptop, romobil i rezervne deke ako bude hladno), a svi se jednako poveselimo i viknemo „More!“ kada ugledamo nepregledanu plavu boju na horizontu.
Skupljanje sličica - ma koliko god mobiteli i kompjuteri postali dobri, osjećaj skupljanja nečeg fizičkog se nije promijenio. Bilo da se radi o sličicama sportaša ili kuponima koji na kraju donose igračku, sličice će uvijek biti in, a osjećaj kompletiranja albuma biti ekvivalent diplomiranju na fakultetu.
Roštilj u vrtu - sam osjećaj da tata danas radi roštilj vas je ustao iz kreveta brže nego Transformers crtići na Z3 u 6 ujutro. Znali ste da je vikend i da možete ostati duže budni, dolaze gosti koji vam uvijek nešto donesu, pozorno ste slušali upute o paljenju vatre, pečenju mesa i slušali kako vatra pucketa, a mama vas osamdeseti put upozorava da ne idete preblizu roštilja. Ukratko, roštilj je bio svečana prigoda o kojoj se pričalo još danima. Isto je i danas, jedva čekamo vikend, vidimo se s dragim prijateljima i obitelji, drugima objašnjavamo kako se pali vatra i najbolje peče meso, a još danima poslije lajkamo i shareamo fotke s roštilja na društvenim mrežama.
Debljanje kod bake - kad ste došli kod bake i otišli gladni? Nikada. I ne samo za Božić ili rođendan, već svaki put kada ste došli. Iako kruže priče o hrabrim pokušajima odbijanja dodatnog tanjura ručka kod bake, mi još nismo upoznali one kojima je to uspjelo. Kakva god situacija bila i koliko god godina imali, baka uvijek ima spremno nešto za podgrijat u frižideru jer smo sigurno gladni, a i malo smo bljeđi od kad nas je zadnji put vidjela.
Omiljeni okus djetinjstva - svatko od nas ima par omiljenih jela, grickalica ili kombinacija okusa koje obožavamo od malena. Za neke od njih se ni ne sjećamo kada smo ih prvi put probali, već smo s njima odrasli i znamo za njih od kad znamo i za sebe. Tako je i s Plazma keksima i desetljećima jedinstvenim, nepromijenjenim okusom. Plazma keksi proizvode se još od davne 1967. godine i mnoge generacije odrasle su na njima, pa čak i više generacija unutar iste obitelji. Već desetljećima su podrška kroz djetinjstvo, a i kasnije u zrelijoj dobi. Možda baš vaša djeca uživaju u istim „Plazma kombinacijama“ kojima su vaši roditelji vas hranili u 70ima ili 80ima. A možda vašim mališanima radite iste torte s mljevenim Plazma keksima kakve i vi imate na slikama u albumima iz djetinjstva, jer naravno, to je najbolja torta od kad pamtite.
Sadržaj omogućio Bambi
