Hrvatski glumac Boris Buzančić rođen je 13. ožujka 1929. u Bjelovaru od majke Katarine i oca Gojka Antuna, nastavnika u žandarmerijskoj školi kasnije preimenovanoj u oružništvo NDH. Prve je godine života proveo u Zagrebu, gdje je krenuo u osnovnu školu, a kad su mu 1942. godine kod Mrkonjić grada ubili oca s majkom se preselio u Bjelovar, kod bake i djeda. Sjeća se da je za NDH gledao prve vesterne. Kaže i da su se tijekom plesa u ondašnjem domu ustaške mladeži u njemu zabavljali i Židovi i Srbi i Hrvati te da ih nitko nije dirao.
Partizani su ga tri godine kasnije, 1945., s tetama odveli na vlak za Bleiburg. Majka mu je bila u drugom vagonu. Buzančić je morao u toalet i kad je vidio da nema stražara zvao je i tete da siđu s vlaka smrti. Bojale su se, ali ipak su krenule za njim. Uspjeli su doći do rođaka koji su im pomogli da se vrate u Bjelovar.
Zbog supruga njegove tete, koji je bio ustaša, te zbog oca koji je bio u oružništvu NDH, dva puta je bio izbačen iz srednje škole. I nije je završio. Zbog raznih podmetanja i proganjanja tijekom školovanja Buzančić je otišao u Rijeku i zaposlio se u jednoj brodarskoj kompaniji. Čim su za njim došli i papiri, opet je morao bježati. U jednom selu iznad Vrbovca bez srednje škole uspio se zaposliti kao učitelj, no kad je čuo da će i oni tražiti od policije karakteristike, ponovo je pobjegao. Doznao je da se u Zagrebu otvara "neka Akademija".
Upisao ju je s prvom generacijom, a daljnja proganjanja zaustavila je tajnica Ružica Milun. Bila je bliska prijateljica s Borisovom djevojkom Katjom, pa mu je pomogla dobiti indeks. Već na drugoj godini Akademije, naime, proslavio se filmom "Ciguli miguli" iz 1952. Postao je popularan.
Nakon toga igrao je u predstavi Dine Radojevića "Mačka na vrućem limenom krovu" (1956.) a iste godine snimio je i "Opsadu". Sljedeće 1957. godine snimio je film "Nije bilo uzalud" a u narednih 20-ak godina još dvadesetak filmova i serija. Ostao je upamćen jer je igrao španjolskog prvoborca u "Užičkoj republici" 1974, gradonačelnika Dotura Vicu u "Velom mistu" 1980. Igrao je u čak 78 filmova među kojima su i kultni "H-8", "U gori raste zelen bor", "Večernja zvona" itd.
1957. godina bila mu je značajna i po vjenčanju s Katjom te rođenju kćeri Ane. Šest godina kasnije dobio je i sina Ivana.
Boris Buzančić bio je izabran za prvog gradonačelnika nakon prvih demokratskih izbora. Sjetio ga se prvi predsjednik Hrvatskog sabora Žarko Domljan, inače suprug Buzančićeve kolegice iz HNK Ive Marjanović. Znao je da je Hrvat, da su mu roditelji ubijeni, a on kao mladić bio proganjan te ga je upoznao ga s Tuđmanom. Buzančić je zaslužan što je u listopadu 1990. na glavni zagrebački trg vraćen spomenik banu Josipu Jelačiću. Na mjestu prvog čovjeka Zagreba ostao je tri godine, a u međuvremenu je 1992. Kao zastupnik ušao u Hrvatski sabor.
Iz politike se povukao krajem 90-ih i ponovo vratio glumi. Godine 1999. snimio je film 'Maršal' u režiji Vinka Brešana, a 2009. s kolegicom Anom Karić nastupio je u predstavi "Ljubavna pisma.
