Anica Kovač (djevojački Martinović) rođena je 3. ožujka 1976. godine u Duvnu, današnjem Tomislavgradu u BiH. Njezini roditelji Mila i Ivan Martinović već su imali sina Antu, no neimaština ih je natjerala da bolji život potraže u Njemačkoj. U neizvjesnost su se uputili sami, a Anica i Ante ostali su kod bake čekajući kad će se pridružiti roditeljima. Ivan i Mila skrasili su se u Berlinu. On je radio kao građevinar, a njegova supruga zaposlila se u bolnici kao medicinska sestra. Aničin otac ubrzo je osnovao vlastitu građevinsku tvrtku pa se obitelj konačno okupila. Anica i Ante dobili su i mlađu sestru Josipu, a zatim i brata Stipu.
Poduzetna i spretna Anica brzo se osamostalila. Već s 18 godina postala je uspješna manekenka i živjela u Parizu. Iza sebe je ostavila jednu kraću tinejdžersku vezu s dvije godine starijim nogometašem Robertom Kovačem, s kojim se upoznala na zavičajnim druženjima. Prekinuli su nakon samo pet mjeseci jer - kako je mnogo godina kasnije rekla - oboje su bili još premladi da bi ozbiljnije razmišljali dugoročno. Iskoristila je svoj atraktivan izgled da bi kao manekenka ostvarila djetinje snove i putovala svijetom. Radila je za agenciju Ford, zahvaljujući kojoj je nosila zvučne marke Escadu, Betty Barclay i Brigitte Bardot.
Željela se okušati i na Izboru za Miss dijaspore, ali je zakasnila na natjecanje. Hamed Bangoura, vlasnik njezine matične agencije Midikenn, prijavio ju je zato na Izbor za Miss Zagreba. Suvereno je pobijedila, a slijedilo je natjecanje za Miss Hrvatske. Održano je u Opatiji 1995. godine i ondje je Anica s jednim glasom više od drugoplasirane lošinjanke Natalije Mančić proglašena najljepšom. Iskrena kao i uvijek, tada je izjavila: - Umjesto mene na tronu je moglo stajati još barem pet-šest djevojaka, ali je vjerojatno pripomogla moja visina od 180 cm, a presudio moj osmijeh. Mislim da sam toplim osmijehom otvorila ljudska srca.
Iako bez iskustva u komunikaciji s novinarima, na svako pitanje odgovarala je izravno i konkretno, brzo i staloženo. Saznalo se tako da obožava Olivera Dragojevića, a u disko-klubovima rado zapleše uz žestoki funky te da se protivi bilo kakvim estetskim zahvatima. Nije imala ni tremu od nastupa na Izboru za Miss svijeta. Govorila je perfektno njemački i engleski jezik, bila je samouvjerena, prirodna i - slobodna.
Anica se na put u Južnoafričku Republiku, gdje se održavao izbor za Miss svijeta otputovala je u studenom 1995. godine. Sa sobom je, osim večernje haljine koju je kreirala Matija Vuica, ponijela i takozvanu nacionalnu, modru haljinu od čiste svile ukrašenu kornatskim školjkama, zagrebačke dizajnerice Branke Donassy. Anica Martinović tog je 18. studenog briljirala u Sun Cityju. Prema glasovima žirija ljepša od nje bila je samo djevojka iz Venezuele - Aguilera Marcano, a Anica je proglašena njezinom prvom pratiljom i najljepšom Europljankom. Osim toga, haljina Branke Donassy proglašena je najljepšom na svijetu. Njezin uspjeh nikad više nije postigla nijedna hrvatska kandidatkinja.
Do jučer anonimna djevojka postala je miljenica hrvatske javnosti. Uvijek nasmijana, srdačna i spremna za razgovor, zadržala je neposrednost i iskrenost i nakon svjetskog uspjeha. Pokazala je to i nekoliko godina poslije kad je 1998. godine Lejli Šehović pet dana nakon izbora oduzeta kruna i pobjednicom natjecanja proglašena je Ivana Petković. Anica je bila među prvima koji su javno podignuli svoj glas u Lejlinu obranu.
Tih godina bila je u ozbiljnoj vezi. U novčaniku je držala fotografiju stasita mladića u vojnoj uniformi. Bio je to Ivan Lovrić, osobni čuvar bivšeg predsjednika Franje Tuđmana. Zbog njegova posla Anica i Ivan bili su vrlo diskretni i malo kad ih se moglo vidjeti u javnosti. A onda se početkom 2000. godine otkrilo da naša Miss više nije s Ivanom nego s hrvatskim nogometašem Robertom Kovačem. Jedne večeri, naime, Robert ju je vidio na televiziji i shvatio da je želi ponovno sresti. Pomogli su mu prijatelji Zoran i Zdravko Mamić.
Pet godina stariji, shvatili su da su prvi put pogriješili. Te 1998. godine Anica se uselila u njegov dom i više se nisu razdvajali. Dvije godine testirali su vezu, ali je Robert već nakon godinu dana bio siguran da ostatak života želi provesti s njom. Dvije godine kasnije slavili su Božić s prijateljima u jednom restoranu u Leverkusenu, a Anica je primijetila da se Robert cijelu večer čudno ponaša. Netremice ju je gledao i zagonetno se smješkao. Potom je kleknuo i zaprosio je.
Svadba je bila u Zagrebu, u današnjem hotelu Westin 29. prosinca 2001. Anici je kuma bila rođakinja Milovena Čičak, a Robertu Zdravko Mamić. Prvi veliki razlog za radost bilo je rođenje kćerkice Leticije 13. lipnja 2003. godine. Na europskom nogometnom prvenstvu 2004. Anica je proglašena najljepšom suprugom nogometaša pa tako pobijedila čak i Victoriju Beckham. 2005. Robert je dobio ponudu iz Juventusa i nakon dogovora sa suprugom spakirali su stvari i još jednom promijenili adresu. Početkom 2007. godine Anica je rodila sina Marka.
Iste godine Robertu je stigla i ponuda iz Dinama koju je odbio objasnivši da ne želi kockati s budućnošću svoje obitelji. Robert je radije prihvatio sigurnu, ali znatno manju svotu od Borussije. Tijekom iduće tri godine obitelj Kovač povećala se za još jednog člana. Godine 2008., točno na Božić, na 8. godišnjicu braka Anica je u Münchenu rodila kćer Viktoriju. Robertu je istekao ugovor s dortmundskim klubom pa je 2009. godine potpisao za Dinamo, a obitelj Kovač doselila se u Zagreb. Anica se od manekenskog posla oprostila bez mnogo žaljenja jer, kako je govorila, ne pripada tom svijetu.
Glede izbora ima puno ljepših, neka se ne utvara.