"Večernjakov "stručnjak za Bliski istok" baš voli ratne zločince", naslov je komentara Petra Stošića objavljenog na portalu Index.hr koji počinje rečenicom: "Svako malo se uvjeravamo da je Hrvatska banana-država. Evo još jedne, možda marginalne, ali simpatične potvrde iz svijeta medija".
Svoj cijeli komentar Stošić je posvetio meni što mi je posebno drago jer mi je time dao do znanja kako sam opet na pravom putu i kako sam udario gdje neke najviše boli, a to je istina.
Ne želim gaditi javni prostor vrijeđanjem "kolege" jer ga je on već dovoljno zagadio svojim prostačkim riječima, ali želim argumentirano odgovoriti na sve optužbe koje navodi u svom komentaru.
Prvo želim napomeniti kako mi imponira da netko toliko o meni zna, a istovremeno ja ne znam za njega.
Petar Stošić u svom je podužem komentaru popratio moj novinarski put pokušavajući me diskreditirati i potpuno izokrenuti istinu. Za razliku od njega, ja sam obišao sva ratišta Bliskog istoka i uvijek sam pisao istinu, kakva god ona bila, sviđala se ona kome ili ne. U svom me komentaru, što je ispod svake razine komunikacije, nekoliko puta nazvao "zaljubljenim i dupelizačkim novinarom ", u kontekstu spominjanja Sirije i Bashara Al Assada , i "novinarom koji voli iranski režim".
Moje pitanje kolegi Stošiću: je li ikada posjetio bilo koju od tih zemalja i sam se uvjerio u činjenice ili je svoje zaključke donosio na temelju čitanja onih članaka u kojima se striktno piše protiv sirijskog i iranskog režima? Poznato je, nakon čitanja njegovih tekstova koje su mi poslali čitatelji Večernjeg lista, da je Petar Stošić, od početka rata u Siriji sve svoje tekstove usmjerio protiv sirijskog režima i Bashara Al Assada baš kao i svi ostali zapadni i američki mediji. I dok je nakon nekog vremena većina zapadnih medija "okrenula ploču", Petar je ostao ustrajan u svojoj mržnji prema sirijskom režimu i Iranu.
Između ostalog, u komentaru je, dokazujući potpuno nepoznavanje osnovnih činjenica, napisao sljedeće:
"Sulejmani....prema novinaru Večernjeg, borac protiv terorizma i najzaslužniji za pobjedu protiv Islamske države, iako je vodeću ulogu u toj pobjedi imala koalicija predvođena SAD-om iz zraka i njihovi kurdski saveznici na terenu. Oni su, prisjetimo se, oslobodili prijestolnicu ISIS-a Raku, ne Sulejmani i Asad. Oni su oslobodili i posljednje uporište u ožujku prošle godine i ubili Abu Bakr al-Bagdadija u prosincu iste godine."
Izgleda da Stošić ima slabo pamćenje ili je loše informiran. Kada je počela američka intervencija protiv ISIL-a, ta je teroristička organizacija, umjesto da nestaje, počela rasti. Moj mu je savjet da prouči analize zapadnih obavještajnih službi pa čak i američke CIA-e, koji su u svojim izvještajima naveli da je ISIL počeo gubiti teritorij tek nakon ruskih zračnih vojnih udara u Siriji, a na tlu intervencije iranske Revolucionarne garde i ostalih šijitskih formacija predvođenih libanonskim Hezbollahom i ostalima, kojima je na čelu bio upravo general Qassem Sulejmani. Isto vrijedi i za Irak. Neka Petar Stošić pošalje upit iračkoj vladi i pita koju je ulogu general Sulejmani odigrao u borbi protiv ISIL-a u toj zemlji. Isto neka pita i predsjednika iračkog Kurdistana, Masouda Barzanija.
Zašto se u svom komentaru veliki branitelj slobode i demokracije Petar Stošić nije osvrnuo na činjenicu kako je desetak tisuća terorista iz Europe i SAD-a stiglo u Siriju i Irak? Tko im je organizirao odlazak i omogućio nesmetan prolazak preko turske, libanonske i jordanske granice?
Isto tako, pitam Petra neka prouči tko je zapravo stvorio ISIL! Je li Petar gledao intervju sa umirovljenim američkim generalom Wesley Clarkom, koji je bio vrhovni zapovjednik savezničkih snaga NATO-a za Europu od 1997. do 2000. godine u kojem je za CNN izjavio da su "ISIL stvorili 'američki prijatelji i saveznici' kako bi se borili protiv libanonske organizacije Hezbollah"? Je li čitao knjigu istog vojskovođe koju je objavio 2003.?
Petar Stošić navodi članke koje su objavili mediji u BiH bez ikakvih argumenata i dokaza u kojima piše: "…saznajemo da je taj general Sulejmani navodno planirao nove napade u Europi, uključujući u BiH. Ne bi to bio prvi put: u Bugarskoj su Sulejmanijevi saveznici iz libanonskog Hezbolaha, prema tvrdnji tadašnjeg ministra unutarnjih poslova Cvetana Cvetanova, 2012. raznijeli autobus pun izraelskih turista. Petero ljudi je poginulo, a 42 ranjeno."
Za takve tvrdnje Bugarska nikada nije imala dokaze jer bi odavno podigla optužnicu protiv počinitelja, bili oni pripadnici Hezbollaha ili iranske Revolucionarne garde.
Onaj tko čita komentar može primijetiti kako se u njemu često spominje riječ navodno, što znači doslovno rekla -kazala, bez ikakvih dokaza.
Petar je, između ostalog, postavio i pitanje:
"Što je Sulejmani radio u BiH? Znamo što su mudžahedini tamo radili Hrvatima i Srbima" pozivajući se na tekst Večernjeg lista iz 2014. "o tome kako je pomoć takozvanih mudžahedina u BiH muslimanima izgledala za Hrvate i Srbe u toj zemlji.....Ubijali smo motornim pilama, velikim noževima... Naš šef Abu Mina prisilio je oca da gleda kako mu ubijaju 14-godišnjeg sina", priznao je jedan od njih, prenosi se u članku pod naslovom: "Mudžahedin: Nabijali smo Hrvate na kolac."
Povezivati Sulejmanija sa brigadom El-Mudžahed ključni je dokaz da je Petar Stošić totalna neznalica i nepoznavatelj činjenica. Sulejmani je u BiH bio na čelu iranske Revolucionarne garde, kojoj je zadatak bio naoružati armiju BiH što je, prema priznanju CIA-e, dovelo do vojne ravnoteže u BiH te konačno i do Daytonskog sporazuma. Kada piše da je Sulejmani bio u BiH na čelu Mudžahedina, to je kao da kaže da je Ante Pavelić bio na čelu četničkog pokreta ili kao da je Draža Mihailović bio šef ustaškog pokreta.
Brigadu El Mudžahed, koja je počinila ratne zločine u BiH, sačinjavali su pripadnici vehabijsko selefijske ideologije koji smatraju Irance, odnosno šijite, najvećim neprijateljima. Oni su bili pod direktnom ingerencijom i zapovjedništvom tadašnjeg vođe Al Qaide Osame Bin Ladena. Od tuda proizlazi i kako se iranska revolucionarna garda u Siriji borila protiv ISIL-a, koji njeguje istu takvu ideologiju. Neka se Petar Stošić vrati u 1996. godinu, kada je jedan pripadnik brigade El Mudžahed, Tunižanin, koji i dan danas leži u zatvoru u BiH, ubio Egipčanina usred Zenice jer je, kako je kazao, nevjernik koji je surađivao sa Irancima.
Petar Stošić je napisao i sljedeće: "Iranska tajna služba Vevak imala je i kamp za terorističku naobrazbu na planini Pogorelica kod Fojnice, piše Hina. IFOR je taj kamp prisilno rasformirao, a vlastima BiH je postavljen ultimativni zahtjev da iranskim instruktorima moraju naložiti da napuste zemlju. Ništa od toga Haidar Diab nije znao ili nije našao shodnim za upitati Sulejmanija."
Svatko zna da su Amerikanci tražili odlazak Iranaca iz BiH. Iranci su to i učinili. Međutim, moje pitanje za Petra Stošića glasi: Zašto SAD i saveznici nisu tada ugasili "saudijske humanitarne organizacije" koje su za cilj imale širiti vehabijsko selefijsku ideologiju već su to učinili tek nakon napada na SAD, u rujnu 2001. godine, kada su otkrili kako je ta organizacija financirala Al Qaidu ? Tada je bilo prekasno jer nekoliko stotina državljana BiH već su upili tu ideologiju i otišli na ratišta u Irak i Siriju.
Između ostalog Petar piše : "Haidar Diab se dosad, među ostalim, proslavio svojom svjetskom ekskluzivom, zaljubljenim intervjuom sa sirijskim predsjednikom i ratnim zločincem Bašarom al-Asadom. Asad daje intervju svakom zapadnom mediju koji za to pokaže interes, ali tako zaljubljenog i dupelizačkog novinara vjerojatno još nije susreo. Večernji je na taj intervju bio tako ponosan da je u sklopu specijala za 60. godišnjicu izlaženja objavio Haidar Diabov članak o tome kako je intervjuirao Asada, kao da se radilo o nekoj nemogućoj misiji."
Za moj intervju s Al Assadom ne očekujem priznanje od marginalinih novinara jer, ako Petar Stošić ne zna, taj intervju sa prenijeli su vodeći mediji u 180 zemalja svijeta. Ako sam zbog tog intervjua "dupelizac", onda su to i svi ugledni svjetski novinari koji su napravili intervju s Assadom. Razumijem furstraciju Petra Stošića zbog neslaganja s mojim stavovima s kojima se nije slagalo mnogo mojih kolega, koji su nakon godina rata u Siriji i krize na Bliskom istoku "okrenuli ploču" i počeli pisati sve ono što sam pisao od samih početaka.
Što se tiče mojih gostovanja na TV-ima kao "stručnjaka za Bliski istok", jedino što mogu reći je da me zovu s razlogom jer svaka moja izjava potkrijepljena je činjenicama i argumenitma s terena. Stručnjak je onaj koji ide na teren, a ne onaj koji sjedi, čita tuđa mišljenja i na tome gradi svoj stav.
Petar Stošić u svojoj aroganciji nije mogao ne spomeniti da sam "2016. dobio novinarsku nagradu Hrvatskog novinarskog društva za pisano novinarstvo Marija Jurić Zagorka. Mašala!"
Petar je zaboravio da sam i dva puta bio nominiran za novinara godine upravo zato što sam "dupelizac" i volim ratne zločince. U tom izljevu bijesa, Petar je zaboravio spomenuti i intervju s glavnim tajnikom Hezbollaha, šeikom Hassanom Nasrallahom, kojeg je također prenijela većina vodećih svjetskih medija.
Kao novinar i reporter koji putuje svijetom u potrazi za pričom, u stanju sam razgovarati i napraviti intervju s bilo kime, jer, to je novinarstvo, a ne sjediti u toploj fotelji i dijeliti lekcije. Na kraju poručujem Petru Stošiću da sam, kao novinar i reporter, ponosan što sam imao priliku dva puta susresti se i razgovarati s Qassemom Sulejmanijem, o čijem mučilaštvu ili zločinaštvu bi trebala suditi povijest, a ne neko piskaralo.
Najviše me čudi da ga brine mišljenje "novinara" sa Indexa. Ti su novinari jednako koliko je Ava Karabatić uvažena političarka.