Iako se u istrazi branio šutnjom, Andrija Drežnjak (62) danas je na osječkom sudu priznao krivnju za ubojstvo svoje skrbnice i socijalne radnice Blaženke Poplašen (49) te pravnika Ivana Pavića u Centru za socijalnu skrb u Đakovu, 9. srpnja prošle godine.
– Razumijem optužnicu. Smatram se krivim – izjavio je Drežnjak.
Prema optužnici, kobnog dana stavio je u torbicu pištolj, tzv. češku zbrojevku, i zaputio se u Centar za socijalnu skrb. Unaprijed je, tereti se, skovao plan da ih usmrti, "u uvjerenju da su mu pravnik Pavić i socijalna radnica Poplašen na nezakonit način oduzeli obiteljsku kuću u kojoj prebiva". Kada je stigao do ulaza u zgradu, rekao je zaštitaru da im treba uručiti neki papir. Kako ga poznaje dugi niz godina kao korisnika Centra, zaštitar ga nije dodatno provjeravao. Otkucalo je upravo podne kada je Drežnjak ušetao u Pavićev ured i ispalio mu hitac u glavu. Zaputio se potom u sobu Blaženke Poplašen i potom pucao i u nju, a nesretna žena na mjestu je preminula. Pavić je prevezen u KBC Osijek, gdje je deset dana poslije izgubio bitku za život.
Andrija Drežnjak nakon zločina sjeo je na bicikl i pobjegao.
Stravičnoj tragediji svjedočila je Ljubica Zovko, socijalna radnica koja je dijelila radnu sobu s Ivanom Pavićem. Bio je u dobi poput njezine djece pa ga je, rekla je na sudu, uvijek doživljavala kao svoje dijete, a opisala ga je kao prekrasnog čovjeka i stručnjaka.
– Bio je uobičajen radni dan, na vrata nam je pokucao Andrija Drežnjak. Je li on sada na redu, pitao je. Već je bilo prošlo radno vrijeme sa strankama, a Andriju smo uvijek primali mimo protokola i stranaka. Ivan mu je rekao: "Andrija, jučer ste bili, jučer sam vam sve rekao." Nisam radila dan ranije pa nisam znala što je bilo. Andrija je držao bijeli papir pod rukom. Pitao je smije li sjesti, rekli smo mu neka sjedne. Ivan je nastavio raditi, a ja sam mu kazala: "To što vam je Ivan rekao jučer, nije se promijenilo, vrijedi i danas. Odgovorio je: "Da, ali ona kuća...". Nismo dugo razgovarali, sve se munjevito dogodilo, ustao je, mislila sam da će izaći iz sobe. Međutim, kad sam ustala da ga ispratim, vidjela sam da je držao neki predmet u ruci za koji nisam znala sjetiti što je. Dok mi je do mozga došlo da je to pištolj, već sam čula zvuk – opisala je svjedokinja Zovko.
Ostala je u šoku, a kroz glavu joj je prošla misao: "Jesam li ja sljedeća na redu?"
Jako se blizu, prisjetila se, Drežnjak prije pucanja približio Paviću, na manje od pola metra, i uperio mu pištolj u sljepočnicu.
- Izgledalo je kao u filmu. Kad razmišljam o tome danas, čini mi se da je postupao promišljeno i profesionalno – dodala je.
Nakon pucnja, vidjela je kako Ivanu curi krv iz glave.
- Pomislila sam da je mrtav. Drežnjaka nije bilo na hodniku, istrčala sam da vidim je li na parkiralištu. Nije ga bilo, shvatila sam da je još u Centru i pomislila: "Nećeš pobjeći!". Trčao je stubama, ja sam trčala za njim. Ispao mu je neki papir. Vikala sam "Ubio mi je Ivana, ubio mi je Ivana!". Andrija je sjeo na bicikl i nestao. Brzo sam otrčala na Hitnu, medicinska sestra mi je rekla neka se smirim, što galamim – izjavila je.
Na upit tužitelja jesu li ranije imali probema s Drežnjakom, odgovorila je:
- Ja to ne bih nazvala problemima, to je bio naš posao. Imali smo razumijevanje za njegovo stanje, trudili smo se svim silama pomoći mu. Vadili smo knjižne izvatke i uvid u imovinu da mu pokažemo kako ga nitko nije oštetio. Sve je bilo u redu. Jednom smo s njim i ocem mu otišli u gruntovnicu u 8 ujutro da im i tamo sve objasne – kazala je. Pojasnila je da je Andrijin otac svome sinu prepisao dio kuće, kako bi ga osigurao nakon svoje smrti.
- Imao je strah da će mu Ivan i Blaženka uzeti kuću. Govorio je kako ga savjetuje neka osoba iz Osijeka, no nije nam htio reći tko. Zvali smo i njegovu sestru iz Njemačke da njoj objasnimo, a ona je poslije razgovora rekla Andriji da će ga se odreći ako nam još jednom bude dodijavao, da mu ni na sahranu neće doći – ispričala je Ljubica Zovko.
Posvjedočila je kako je u travnju ili svibnju Blaženka Poplašen dobila dojavu da se Andrija na tržnici u Đakovu raspituje kako može nabaviti pištolj. Napravili su dopis policiji o tome.
- Smatrali smo time da smo predali stvar policiji – nadovezala se.
Andrijina je sestra iz Njemačke, pak, redovito bila u kontaktu s Ljubicom Zovko i provjeravala posjećuje li ih njezin brat.
- Nazvala me u svibnju jednoga dana i priopćila kako je razgovarala s ocem koji joj je rekao da je Andrija otišao u Centar i ponio nešto, ali nije otkrio što. Rekla mi je kako se boji za nas, da bi nam Andrija mogao nauditi pa neka se čuvamo – posvjedočila je.
Drežnjak je u proljeće postao uznemiren, i postajao sve uznemireniji. Ljubica Zovko kontaktirala je i Andrijina liječnika te molila neka mu da uputnicu za psihijatrijski pregled. On je i bio na pregledu u ožujku, a liječnik je konstatirao kako nema promjena u njegovom stanju – rekla je.
Ustvrdila je i kako je zaštitar u Centru bio upozoren na Drežnjaka.
Zaposlena je u Centru 36 godina, a otkako radi, Drežnjak je štićenik Centra, a njegova je skrbnica bila Blaženka Poplašen.
- Sve što je napravljeno s njim, učinjeno je po propisima. Bila mu je oduzeta poslovna sposobnost zbog nedovoljne mentalne razvijenosti, posljedica konzumiranja alkohola i mentalnog oboljenja – navela je.
Prisjetila se i kako je jednom zgodom pljuvao na Blaženku i urlao, no s druge strane, znao je biti jako ljubazan.
- Jako konfuzan odnos... - ocijenila je.
Svaki drugi dan bi ih Andrija i njegov otac Alojz već u 7 sati dočekali pred vratima, i uvijek s istom pričom o kući.
- S obzirom da mu je oduzeta radna sposobnost, ugovor kojim je otac darovao nekretninu Andriji potpisala je Blaženka. Oni su govorili kako se na ugovoru vidi tko je potpisan, te da je nekretnina od Blaženke Poplašen, a Ivan je kriv što je ugovor nosio u gruntovnicu. Uzalud smo im objašnjavali. Kao da je imao instrukcije. Ne znam tko mu je punio glavu i pravio nemire u njima... Tvrdio je da je to neka važna osoba iz Osijeka, ali ne znam je li postojala – rekla je.
Gušeći se u suzama, na klupu za svjedoke sjela je Nada Poplašen, starija sestra ubijene Blaženke. Prvi je put u sudnici uživo vidjela ubojicu svoje sestre.
- Oko podne sam toga dana na Radio Đakovu čula da je došlo do pucnjave u Centru za socijalnu skrb, gdje je jedna osoba preminula na mjestu, a druga je teško ranjena i prevezena u KBC Osijek. I cijeli život će mi to zvoniti u glavi – započela je svjedokinja.
- Zvali smo Blaženku na mobitel par pura, nije se javljala. Onda nas je netko nazvao iz Centra i izrazio nam sućut, jer da je moja sestra Blaža ubijena. I onda smo se sin Luka i ja spustili do Centra, vidjeli smo specijalnog policajca s puškom, i neku torbicu sa strane. I nisu mi dali da uđem i vidim svoju sestru – ispričala je svedokinja kroz suze.
Pred zgradom se, nastavila je, spominjao Andrija Drežnjak.
- Saznala sam da se Blaža skrbila za njega, a kasnije sam od više osoba čula da joj je jako dugo prijetio. Govori je da će nabaviti oružje i tamo nekoga ubiti. Ona meni nije pričala o svojim strankama. No, Blaža je sigurno radila po propisima. Ako mu je netko oduzeo kuću, onda je to država ili Centar. Njegova kuća njoj nije bila potrebna, ona je iza sebe ostavila jako puno toga – ispričala je.
- Moja je sestra, saznala sam kasnije, osobno slala mailove u policiju o tim prijetnjama i očekivala je zaštitu. Ne znam je li bilo reakcije policije, no da je bilo, ne bi došlo do zločina. Moja je sestra bila prekrasna, cijeli grad ju je znao i obožavao – zaključila je.
Zaštitar Goran Pernar posvjedočio je kako je Andrija Drežnjak dolazio u Centar "nekad dva, tri puta tjedno, a nekad dva puta dnevno", ali da s njim nije imao nikakvih problema.
- Toga dana je došao do mene i rekao da Ivanu nosi neki papir. Procedura je da se upiše stranka, a stalni korisnici već znaju gdje trebaju ići. Držao je obični papir, mislim da nije imao torbicu, ona je nađena vani. Ljubica je nešto kasnije istrčala i rekla da je Ivan ranjena, neka idem do Hitne pomoći, koja je 50-ak metara dalje. Nisam više vidio Drežnjaka, nisam znao da je otišao poslije u kancelariju iza mene kod Blaženke, jer sam istrčao po Hitnu – opisao je. Nije čuo pucanj, nego "nešto kao udarac vratima".
- Imam ovlasti, ali nitko nikada nije vršio osobni pregled stranke, jedino vizualno, ako se vidi da netko nosi. Nisam primijetio da nešto nosi – rekao je Pernar, koji više ne radi na istome mjestu. Tvrdi i kako nije dobio obavijest od zaposlenika Centra o mogućoj opasnosti.
Svjedočio je Marijan Drežnjak, Andrijin brat blizanac.
- Brat pije lijekove za živce i epilepsiju, a uz to je pio i pivo. Gubio bi se, sve mu je smetalo, padao je, spavao... Prije ovog događaja govorio je da mu sve smeta, da ga svi mrze, da mu nešto prolazi kroz glavu, ali nije spominjao ništa vezano uz Centar, kuću, niti me to zanimalo - rekao je Marijan Drežnjak.
- Primao je pomoć, ali je i dodatno zarađivao. Svaki dan je nešto radio. Znao je kod sebe imati i pet, deset, dvadeset tisuća kuna - ustvrdio je on.
U četvrtak će biti ispitani vještaci, a obrana će se pozivati na neuračunljivost.
- Okrivljeni ne može pobjeći od činjenica i onoga što se dogodilo, jer to proizlazi i iz rezultata dokaznog postupka. To je njegova odluka i ja je kao takvu moram poštovati – kazao je branitelj Jurica Jurić.
Andrija Drežnjak je pravi hrvat koji se u vanka ratno vrijeme ponio i zanio kao nevini vitez HOS platforme.