Ivan Čermak (68), umirovljeni general HV-a i poduzetnik, samozatajna je osoba poput mnogih uspješnih ljudi. Rođen je u Zagrebu. Njegovi su preci s očeve strane češkoga podrijetla, a s majčine iz Ludbrega. Čermak je odrastao u Trnju u obitelji skromna socijalnog statusa.
Kao mladić, nakon završetka srednje škole, imao je svoj vlastiti obrt za centralno grijanje, a poslije i obrt za proizvodnju, servis i ugrađivanje rashladnih uređaja. Tako je ušao u poduzetništvo. Kao pionir toga posla, rashladne uređaje ugrađivao je po mnogim ustanovama po cijeloj Jugoslaviji, od bolnica do vojnih zgrada. U SSSR-u također. Kao poduzetnik u vrijeme socijalizma vozio je jaguar kakvog si ni zapadnjački bogataši nisu mogli priuštiti.
Čermak je bio ispred svoga vremena. Od radnika je tražio red, rad i disciplinu. I nije bio škrt.
Krajem 80-ih upoznaje partnere s kojima je ušao u suvlasništvo poduzeća u vlasništvu diskoteke The Best.
Prije demokratskih promjena s Tuđmanom ga je upoznao slikar Duško Malešević. Kako je imao volju i sposobnost, Čermak se angažirao u organizaciji HDZ-ovih predizbornih skupova. Brinuo se o pozornicama, rasvjeti, ozvučenju, osiguranju i slično.
Čermak je u tu svrhu osnovao i zaštitarsku tvrtku Sokol koju je poslije prodao Šafraniću.
Prema Tuđmanovoj molbi, Čermak je s poznatim kamenoklesarom Barbarićem bio nositelj projekta za izradu postolja za spomenik banu Jelačiću i povratak spomenika na središnji zagrebački trg.
Budući da je u početku bio čovjek od posebnog Tuđmanova povjerenja, Čermak je od 1990. do 1991. imenovan dopredsjednikom Izvršnog odbora HDZ-a. Poslije prvih izbora postao je savjetnik predsjednika.
Početkom rata Čermak je imenovan pomoćnikom ministra obrane za logistiku. Njegove organizatorske sposobnosti tada su došle do izražaja. Bio je ključna osoba za opskrbu Hrvatske vojske oružjem i streljivom. Ubrzao je dostavu streljiva i oružja na prvu crtu bojišnice.
Nakon pada Bosanske Posavine predsjednik Tuđman Čermaka je imenovao šefom povjerenstva koje je trebalo utvrditi razloge pada Posavine. Kako je izvješće izravno predao Tuđmanu, a ignorirao MORH, ušao je u sukob s ministrom obrane Gojkom Šuškom.
Kao logističar dao je veliki doprinos akciji Maslenica. Ali Šuškovo nepovjerenje bilo je sve jače.
Stoga je Čermak tražio da ga se razriješi dužnosti pomoćnika ministra pa je razrješnicu i dobio 1993.
U Valentićevoj vladi postao je ministar industrije, brodogradnje i energetike. Pokušao je povećati industrijsku i prehrambenu proizvodnju, dovesti automobilsku industriju u Hrvatsku, u brodogradnju uvesti red, međutim nije uspio. Ostali resori nisu prihvaćali brze promjene, a uvoznički lobi je stalno vršio pritisak na Valentićevu vladu. Kad je vidio da ne može ništa učiniti, Čermak je napustio Ministarstvo te se okrenuo vlastitom biznisu.
Nakon akcije Oluja, na izričitu molbu predsjednika Tuđmana, Čermak je otišao Knin gdje je preuzeo dužnost zapovjednika zbornog područja. Zadatak mu je bio organizirati civilni život i osigurati infrastrukturu u gradu. Trudio se, čak je i pucano na njega u Kninu. Međutim izdržao je do studenog 1995.
Godinu i pol je tražio da ga primi predsjednik Tuđman, ali uzalud. Čermaku je predsjednička svita već „napakirala“ da radi protiv HDZ-a .
Čermak je poslije osnovao prvu privatnu naftnu kompaniju u Hrvatskoj.
Kad je prekinut rat u BiH, Čermak je sklopio ugovor o opskrbi gorivom, naftom i naftnim derivatima mirovnih snaga. Budući da su njegovi kamioni kao glavnog opskrbljivača viđani po cijeloj BiH pa i u Banjoj Luci, optuživali su ga da trguje sa Srbima, što nije bilo točno.
Godine 1998. za Čermaka se počinje zanimati Haaški sud. Na nagovor Ivana Zvonimira Čička odazvao se pozivu istražitelja pod uvjetom da ga pitaju samo ono što se njega tiče, o ostalim osumnjičenicima nije htio reći ni riječ. To je crta koju nikad nije prelazio i što je jasno dao do znanja haaškim istražiteljima.
Dvije godine poslije, 28. rujna, Čermak je bio supotpisnik otvorenog pisma dvanaestorice generala hrvatskoj javnosti. Iz moralnih razloga podržao je pismo generala. No Stjepan Mesić, tadašnji predsjednik RH, sve ih je prisilno umirovio zbog toga.
Čermak je s generalima Antom Gotovinom i Mladenom Markačem optužen je pred Međunarodnim sudom za ratne zločine u Den Haagu. On i general Markač dragovoljno su se odazvali i 2004. otputovali u Haag na suđenje.
Raspravno vijeće Haaškog suda 2007. odlučilo je da Čedo Prodanović i Jadranka Sloković zbog sukoba interesa ne mogu više braniti Čermaka. Na kraju se za Čermakovu obranu to pokazalo dobrim.
Obranu je preuzeo Britanac Steven Kay te je general Čermak u prvostupanjskoj presudi u travnju 2011. oslobođen svih optužbi. Kay je oborio sve točke optužnice. U tome je pomogla, među ostalim, i stručna ekspertiza Pere Kovačevića.
Nakon izlaska iz pritvora u Scheveningenu 15. travnja 2011., Čermak se oporavio i opet posvetio biznisu. Našao se na meti raznih ucjenjivača, ali te je probleme s lakoćom riješio.
NenadNikolicZagreb Točno. Ina mu je morala dati 12 novih Cisterni za taj "posao", ali i gorivo koje je bilo u njima i od tada počinje njegov uspon i sada se pitam tko je ovdje ratni porfiter, a tko poslovni čovjek.. Nakon desetak konvoja iz RN Sisak sa kojim je isporučivao nafru Srbima, cisterne nije vratio, već su ostale u njegovom vlasništvu i sa njima počeo razvažati naftu i naplaćivati INI 3 puta više nego drugi za tu uslugu, a to je bila direktiva zna se koje stranke i njegovog prvog čovjeka. Te cisterne (Mercedes) INA je 1990 god. platila 97mil. njemačkih maraka. Kasnije je nastao Tifon kojeg prodaje MOL-u, bez odobrenja Vlade i INE. Mislim da nije teško pogoditi tko je bio tada premijer RH.