Braća Filip i Dominik Fudurić, njihova sestra Mihaela, prezimenjak Ivan Fudurić i Romano Župčić jedini su učenici Područne škole Bukovlje, u čiju je obnovu Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva uložilo nešto manje od dva milijuna kuna.
Najljepši objekt u selu
U zamalo obiteljskoj atmosferi s učiteljicom Snježanom Trgovčić učenici prvog, trećeg i četvrtog razreda svladavaju školske zadatke. Nakon što su Mihaela, Ivan i Dominik prošlu školsku godinu na nastavu jedno vrijeme išli u u prostorije DVD-a Bukovlje, a onda u OŠ Generalski Stol, sada uživaju u suvremeno opremljenom objektu.
Iako su se prije početka gradnje mnogi pitali jesu li milijuni mogli biti bolje utrošeni, učenici spremno odgovaraju:
– Stara škola bila je ružna i ruševna. Ova nova najljepši je objekt u selu. Sve je super – složni su osnovci iz Bukovlja, koji se nadaju da će ih sljedećih godina u razredu biti više.
No, bez obzira na to, priznaju da im je u ovoj školi puno ljepše nego u onoj velikoj, a učiteljica svakom od njih može posvetiti više pažnje.
– Od 1998. godine radim u Područnoj školi Bukovlje. Stara zgrada bila je u užasnom stanju. Nije bilo vode, imali smo samo čučavce, kroz prozore je puhalo, a svake jeseni dolazili su nam i miševi. Postojala je samo jedna utičnica i lampa od stotinu vata. Takvi loši uvjeti odrazili su se i na nastavu. Sve to potvrđuje koliko je važno bilo sagraditi novu školu. Sadašnji uvjeti su sjajni. Imamo pametnu ploču, dva računala, prijenosnik, televizor, video, DVD-plejer. Nedostaje nam samo internet – nabraja samo neke od prednosti učiteljica Snježana Trgovčić.
Podsjeća da je Područnu školu Bukovlje pohađalo dvadeset osnovaca s kojima su radile dvije učiteljice. Nakon što se broj smanjio na trinaest, zatim deset, a na kraju i na pet učenika, s njima je ostala raditi samo ona. Snježana Trgovčić u kombinaciji radi punih dvadeset godina. Iako je takav način puno složeniji i zahtjevniji, napominje da im je zahvaljujući novim uvjetima i opremi sada puno lakše.
Igre brzo završe
– Djeca koja uče i rade i kombinaciji puno su samostalnija. Moji učenici znaju da, dok sam ja s jednim razredom, ostali su zaokupljeni takozvanim tihim radom. Kod njih je razvijena veća individualnost i znaju da će, ako im nešto nije jasno, uvijek biti vremena za dodatna objašnjenja. Ne možemo raditi u velikim grupama, što zahtijeva HNOS. Isto tako sve naše igre, poput primjerice graničara, završavaju puno brže – govori o specifičnostima rada u kombinaciji učiteljica u Bukovlju Snježana Trgovčić.
