Nema sumnje da će pobijediti onaj tko je tvrdoglaviji, ali već sada znamo da je to otišlo tako daleko da su i Hrvatska i Srbija gubitnici. O razumu političkog vrha dviju zemalja osuđenih na susjedstvo samo ovisi koliko će dugo i jedni i drugi vidati rane. Našli smo se u sredini toka rijeke kojoj su izvor i ušće daleko od nas i u obostranom je interesu da taj tok ukrotimo jer već sutra neka druga rijeka može krenuti u drugom i pogrešnom smjeru. A mi smo osuđeni na susjedstvo.
Politika je kurva, ofucana je fraza koja najbolje opisuje aktualne odnose. Izbori u Hrvatskoj samo su šlag na tu otrovnu tortu. Unatoč pokušajima hrvatskih medija da upozore na nedopustivost iskorištavanja izbjegličke krize u političke svrhe, činjenica je da su izbjeglice postali sredstvo obračuna i političkih nabacivanja najgore vrste. U Hrvatskoj i izvan nje. Pod dojmom političkih istupa u Srbiji su i mediji prešli s one strane granice kulture javne riječi s uvredljivim naslovnicama na račun hrvatske politike. Ovaj put naš državni vrh nije ničim izazvao takve reakcije sve dok se Srbija nije počela naslađivati zbog privremenog kaosa koji su izazvali u očitom dogovoru s Mađarskom, pri čemu su im izbjeglice poslužile kao sredstvo.
Premda je Hrvatska u pravu da je Srbija vuče za nos usmjeravanjem izbjeglica, verbalni junački okršaji i poduzete mjere na granici nisu rješenje, već diplomacija i razgovor. Gospodarstvima obadviju zemalja već je učinjena šteta puno veća nego što bi stajala gradnja privremenih naselja ili angažman autobusa. Premda se ne može tumačiti drugačije nego zlonamjernim, odbijanje Srbije da udovolji razumnim zahtjevima hrvatske strane da preusmjerava izbjeglice dijelom i na mađarsku stranu ili da ih postupno propušta u skladu s hrvatskim mogućnostima prihvata. To je i u interesu humanog tretmana izbjeglica, ako ih Aleksandar Vučić stvarno želi tretirati kao ljude, a ne kao krumpire, i ako taj besmisleni nered nije cilj zločestog susjeda.
>>'Za Milanovića su u pitanju krumpiri i paradajzi. Za mene su to ljudi'
>>Svjetski mediji o blokadi granica: Hrvatska i Srbija vratile su sat unatrag
Jurasiću, nesrećo, jesi ti išao u školu uopće? Kako uopće uspiješ svaki dan naći put do posla, vječita je enigma koja me muči. Ni Hrvatska ni Srbija nemaju što popustiti, jer ni Hrvatska ni Srbija ne kontroliraju situaciju. Situaciju kontrolira samo i isključivo Mađarska. Avliju uvijek kontrolira onaj koji ima plot, kapiju i lokot. Jedino Mađarska može "popustiti", ali Mađarska neće popustiti, nego će se debelo pogoditi i zaraditi na propuštanju, što u lovi, što u političkim poenima. Mađarska ima jasnu situaciju: ima ogradu i prema Srbiji, a još koji dan će imati i prema Hrvatskoj. Ako ih zatvori, mi ćemo se ovdje udaviti nakon par dana, a počet će se, hoćeš-nećeš, daviti i svi ostali, uključivo i Slovence i Srbe. Kad Mađarska jednom zatvori ograde, onda će ih otvoriti samo da bi naplaćivala prolaz, to je bar logično za svakog tko ima više od grama mozga u glavi. Samo čekajte. Još koji dan da završe ogradu u Goli i uspostave režim, i priča će ići ovako: za svaki propušteni autobus kroz Mađarsku Orban će dobiti po jednu srdačnu riječ od austrijskih i njemačkih političara, za dva autobusa će dobiti pozitivno intonirani članak u austrijskim i mađarskim medijima, za propušteni vlak će dobiti milijun eura. A mene najviše zanima kako će se riješiti dinamika Milanović-Orban. Naime, Milanović će htjeti ovu situaciju iskoristiti kao PR u stilu "Pobijedio sam Orbana, Vučića, Karamarka, Zagora, Supermena, Betmena i Saurona kako sam ja jak i pametan", no pitanje je hoće li to Orban dozvoliti. Orban je jako lukav, hrabar i normalan, ali mislim da neće dopustiti da mu po glavi kaka neka lokalna tupina koja ništa ne kontrolira. Zato ipak mislim da će Milanović morati ostati kuš i da neće prozivati Orbana ako ovaj otvori granicu prema Srbiji, ni direktno, ni preko svojih udbaških medija, ni preko genijalnih analitičara plaćenih od Milanovića, tipa Jurasića.