Mijenja se najdrevnija i najautentičnija kršćanska molitva „Očenaš“, koju je sam Isus Krist naučio moliti svoje učenike. Točnije, ne mijenja se sama molitva, nego njezin izričaj, odnosno prijevod onoga dijela „ne uvedi nas u napast“.
Talijanska biskupska konferencija ovih je dana odobrila uporabu nove sintagme – ne prepusti nas napasti. Naime, radi se o starom prijeporu da Bog nije taj koji čovjeka uvodi u napast, nego pred njega stavlja kušnje, a Sotona je napasnik i čovjek pod njegovim utjecajem popušta i dolazi u stanje grijeha.
Dvije redaktorske promjene
To je objasnio i sam papa Franjo lani u svojoj knjizi „Oče naš“, gdje u razgovoru sa zatvorskim kapelanom i teologom o. Marcom Pozzom kaže da to baš nije najsretniji prijevod.
Otac Pozzo, naime, kaže papi kako ne može vjerovati da bi ga Bog napastovao.
„Ovdje se radi o ne baš točnom prijevodu. Naime, ako otvorimo posljednje izdanje Evanđelja koje je priredila Talijanska biskupska konferencija, ondje čitamo: „ne napusti nas u napasti“ (Lk 11,4; Mt 6,14). I Francuzi su zamijenili tekst prijevodom koji znači: „Ne dopusti mi da padnem u napast.“ Ja padam, a ne da me on baca u napast pa da onda vidi kako sam pao. Otac to ne čini, otac pomaže odmah ustati. U napast nas uvodi Sotona, to je njegov zanat. Smisao je naše molitve: „Kada me Sotona uvodi u napast, ti mi, molim te, pruži ruku, daj mi svoju ruku.“ Kao na slici gdje Isus pruža ruku Petru koji ga zaziva: „Gospodine, spasi me, utapam se, pruži mi ruku!“ (usp. Mt 14,30)“, objasnio je papa Franjo u svojoj knjizi koja je na hrvatskom jeziku izašla u nakladi Verbuma iz Splita.
No, Talijanska biskupska konferencija još se 2002. godine bavila izmjenom toga, ali i još jednoga dijela najpoznatije kršćanske molitve.
Tada su talijanski biskupi s 203 glasa za i samo jednim protiv usvojili dvije redaktorske promjene u tekstu Očenaša: „Ne napusti nas u napasti“ (umjesto „ne uvedi nas u napast“) te „oslobodi nas od Zla“ (umjesto “oslobodi nas od zla”).
Teolozi su tada rekli kako se, zapravo, radi o teološkim finesama iz kojih se u novome prijevodu izričito misli na sotonu kao osobu, što je i bliže izvorniku, jer je i sam Isus mislio izravno na sotonu.
„Ta senzacionalna vijest uznemirila je mnoge jednostavne vjernike koji ne znaju ništa o teškoćama prevođenja s izvornog jezika i kojima je naučeni tekst svetinja koja se ne smije dirati. Oni upućeniji pitaju se ima li predložena promjena stvarno uporište u biblijskom tekstu ili je samo smiona i slobodna interpretacija, potaknuta poteškoćom razumijevanja dosadašnjeg prijevoda“, komentirao je zahvat u Očenaš jedan od naših najpoznatijih bibličara dr. fra Ivan Dugandžić, dodajući kako „poteškoća postoji i nju su osjetili već i neki novozavjetni autori“, pa tako u Jakovljevoj poslanici čitamo: „Neka nitko u napasti ne rekne: ‘Bog me napastuje’. Ta Bog ne može navoditi na zlo, i ne napastuje nikoga. Nego, svakoga napastuje njegova požuda koja ga privlači i mami.“
Hoće li i drugi slijediti primjer
„Očito je da pisac poslanice želi zaštititi Božju svetost od nečijeg krivog shvaćanja da on navodi čovjeka na grijeh, što je protivno Božjem biću”, kaže Dugandžić, navodeći kako su crkveni oci kroz povijest nastojali istaknuti razliku između opće kušnje kojoj Bog podlaže čovjeka i navođenja na grijeh što je njemu strano.
Talijanski su biskupi za „retuš“ Očenaša prije šesnaest godina imenovali i posebno povjerenstvo, koje je na ta dva retka utrošilo čak četiri godine rada.
Hoće li ostale biskupske konferencije također krenuti istim putem i promijeniti tekst prema predloženom talijanskom primjeru, teško je reći jer je to nadležnosti svake od njih.
No da temelja ima potvrđuje i stav samoga pape Franje.
Bog, navodno vlasnik supermoći nikako da stane na kraj tom zločestom sotoni što daje osnove za sumnju u njegovu svemoć. Bog i sotona doimaju se kao dvojac koji se jako dobro zabavlja na račun naivnih ovaca.