Jedna ured, drugi, treći, četvrti... Izborni stožer Milana Bandića velik je poput kakvog manjeg šoping-centra. Prava je predizborna gužva, mravinjak, baš kao u City centru prije nekog velikog blagdana. U Bandićevu populističkom dućanu svaki je kupac dobrodošao bez obzira na to je li ljevičar, liberal, konzervativac, manjinac, bogataš, siromah... Dok se iz šopinga ne vraćaju svi sretni i zadovoljni, u Bandićevu stožeru baš svi izgledaju kao da su popili eliksir sreće i optimizma. Članovima izbornog stožera u opisu je posla da budu optimistični, ali bandićevci su i tu otišli korak dalje. Svakom gestom, svakom riječju sugeriraju kako su uvjereni da će baš Milan, kako ga prisno zovu najbliži suradnici, najbolje “uzorati” Hrvatsku. A za “duboko oranje” Bandić je uz poneko osvježenje izabrao uglavnom staru ekipu kojoj vjeruje. Glavni šef i ove Bandićeve kampanje je Duško Ljuština, koji drži sve konce u svojim rukama, i to se u stožeru vidi. S njim smo uspjeli razgovarati između dva bitna sastanka. Dok je spremno govorio o tome da će Bandić posjetiti baš svako mjesto u Hrvatskoj te da će svaki građanin s kojim će se Milan rukovati – a takvih će prema nekim procjenama biti više od pola milijuna – dobiti simbol ljubavi jabuku, Ljuština nije bio tako rječit kad smo ga upitali o troškovima kampanje.
Šutljivi Ljuština
– Ne bih sada o tome – samo je kratko rekao. No, sudeći po raskošnim kvadratima izbornog stožera, Bandić s financijama neće imati problema. Ljuština vodi tim od 20.000 ljudi koji će sudjelovati u kampanji. Među njima je najviše volontera ili kako u stožer kažu “ljudi dobre volje”. Vrlo važnu ulogu imat će i poznati novinar Nedžad Haznadar. On o Bandićevoj kandidaturi – zapravo ne o kandidaturi, nego o predsjedniku Bandiću – govori s istim onim dramatičnim oduševljenjem kakvim je prije 18 godina, kad je i postao nacionalna TV zvijezda, izvještavao iz Vukovara o ratnim uspjesima hrvatskog borca Krtice. Kasnije se ispostavilo da je Haznadar u tome ponešto i pretjerivao. Ali ono što nije dobro u novinarstvu, u izbornoj kampanji ima neku svoju logiku. Nije loše o svom kandidatu govoriti uvijek sve najbolje. U svakom slučaju, stratezi Bandićeve kampanje nisu se zamarali detaljima oko programa, nego samo pucaju na emocije. Osim ovih tisuća volontera Bandić ima veliku potporu među javnim osobama, ali ta podrška nije formalizirana. Tako je moguće da su neki “nezavisni intelektaulaci i analitičari”, koji će se sada pojavljivati u medijima kao gljive poslije kiše, zapravo “dopisni“ članovi Bandićeva stožera. Vjerojatno je ostavio i neke spavače u SDP-u koje će po potrebi aktivirati. Specifičnost Bandićeve kampanje je širenje usmene predaja o njegovu liku i djelu. Tako njegovi simpatizeri uporno šire priču o tome kako je “Milan duševan” te da “Milan hoće pomoći”, što zapravo znači da je osjećajan i dobar te da je uvijek spreman pomoći ljudima. To je do sada jako dobro funkcioniralo u Zagrebu, a čini se da će se nakon dubokog oranja dobro “primiti” i u ostatku Hrvatske.
Izborni stožer Ive Josipovića nije smješten u prostorijama SDP-a, nego se nalazi u unajmljenom prostoru u Importane galeriji. Na ovaj su način SDP-ovi stratezi željeli i simbolično pokazati kako je izbor predsjednika države nadstranačko pitanje. Nema toliko prostora kao kod Bandića, ali to nikako ne znači da Josipović ima “loše uvjete”. Dapače. Ured je vrlo funkcionalan i moderan. Pregrađen je velikim staklenim stijenkama na nekoliko manjih prostorija. U stožeru sam bio upravo u trenutku kad je Josipović razgovarao s velikom skupinom mladih volontera koji svakodnevno “sondiraju raspoloženje javnosti”. Josipović je zadovoljan jer i glas naroda potvrđuju da su najveći problemi našeg društva korupcija, kriminal i nezaposlenost. A to su, ističe, i glavne točke njegova programa. Kako Josipoviću stručnjaci kao najveću manu pripisuju da je “zakopčan te da nije dovoljno komunikativan”, njegov izborni stožer se potrudio da ga “otvori prema građanima i medijima”. Vjerojatno je i zbog toga u ovoj fazi kampanje lakše doći do zatvorenog Josipovića nego do Bandića, Hebranga i Vidoševića. Budući da nema prevelike strasti u javnim nastupima, Josipović će ipak imati problema “zapaliti” svoje simpatizere na velikim skupovima. I dok Bandić ide na emocije, njegov dojučerašnji stranački drug više se uzda u znanost i empiriju. U svom timu ima stručnjakinju za istraživanje javnog mnijenja Snježanu Beroš koja je s mladim volonterima tijekom nekoliko posljednjih mjeseci napravila čak 12 istraživanja u kojima je anketirano čak 17.000 građana. Zagonetno kažu da su “otkrili” sve nedostatke Josipovićevih protukandidata, ali da će ih javno objaviti “kad za to dođe vrijeme”.
Utjecajni novinari
U stožeru su vrlo visoko pozicionirani i novinari. Danica Juričić je zadužena za odnose s javnošću, dok Renata Ivanović, jedna od najboljih u istraživačkom novinarstvu, te Drago Pilsel, stručnjak za religije, vrijedno rade u “Josipovićevu laboratoriju ideja”. Njihov je zadatak da svakodnevno analiziraju sve što piše u medijima i na političkoj pozornici.
U stožeru su uvjereni da će Josipović izboriti drugi krug, ali ih, iako to nitko neće priznati, jako zabrinjava drugi krug u kojem će se Josipović najvjerojatnije naći “oči u oči“ s Milanom Bandićem ili Nadanom Vidoševićem. Šef izbornog stožera je ugledni liječnik dr. Mirando Mrsić koji, iako je sušta suprotnost Ljuštini, dijeli s njim nešto zajedničko. Ni on ne voli previše pričati o financijama. Prema njegovim procjenama kampanja će stajati oko 4 – 5 milijun, ali se odmah ogradio da je ova kampanja najduža do sada, što znači da je moguće “probijanje budžeta”. Za prostor u kojem se nalazi izborni stožer samo je rekao da je unajmljen, ali nije želio reći koliko stoji. U stožeru su zabrinuti jer je Josipović najveća žrtva sukoba između Bandića i Milanovića. Problem je i to što je Josipović najmanje neovisan u odnosu na svog neposrednog šefa. Takav dojam bi mogao postati dominantan kod birača ako Milanović u javnim nastupima bude i dalje imao gard starijeg brata. Tako je prije nekoliko dana Milanović kritizirao Bandića, a onda se okrenuo prema Josipoviću i upitao ga: Je li tako, Ivo? Josipović je odgovorio: Tako je.
Stožer Vesne Pusić ne nalazi se u prostorijama njezine Hrvatske narodne stranke, nego u HNS-ovoj akademiji. U nekih 160 kvadrata smješten je stožer u kojemu radi petnaestak aktivista. Glavni operativac kampanje je Boris Blažeković, koji je ujedno i glasnogovornik. Očekuje da će u kampanji sudjelovati više od 2000 volontera. Prema Blažekovićevim procjenama kampanja će stajati oko 4 milijuna kuna. Donatore će, sukladno zakonskim propisima, objaviti tek na kraju kampanje. Kaže da zakon koji to regulira nije dobar, ali ističe da ne žele prije završetka kampanje objaviti imena donatora jer to ni drugi neće učiniti.
Ne želimo ispasti naivci, kaže Blažeković. Slaže se međutim da bi o donatorima trebalo izvještavati javnost u trenutku kad uplate određeni iznos. Rekao nam je da donatori ne žele da se objave njihova imena prije kraja kampanje. Mogu razumjeti donatore, ali je pomalo čudno što Hrvatski sabor donosi zakone koji na takav način ispunjavaju želje donatora. Vjerojatno je taj dio “zakonske regulative” jedan od najmanje europskih zakona koji trenutno vrijede u Hrvatskoj. Po njemu je zapravo “legalizirana kupnja” političkog kandidata, i što je najgore, o tome se bez ikakvih posljedica može šutjeti do kraja izbora. Donacije su postale siva zona o kojoj se zna vrlo malo. Sve završava u četiri oka između kandidata i donatora. Kao da smo na početku devedesetih.
Narančasto bez žara
U stožeru Vesne Pusić sve je napravljeno korektno, ali nema onog pobjedničkog žara koji na različite načina tinja u izbornim stožerima Josipovića, Bandića i Vidoševića. Kao da ni oni sami ne vjeruju da je moguće iznenađenje da se Vesna Pusić sa četvrtog ili petog mjesta, koje joj trenutno daju ozbiljne ankete, probije u drugi krug.
Zanimljivo je da se i kampanja Vesne Pusić temelji na “susretu s građanima”. U stožeru priznaju da Vesna Pusić ponekad izgleda kao da ljude gleda svisoka, pa će u kampanji pokušati ispeglati njezin imidž te je predstaviti kao komunikativnu i “vrlo otvorenu osobu”. A u tome će im pomoći topla narančasta boja te naranče koje je već počela dijeliti građanima.
Iako se još uvijek o suparnicima govori uvijeno, razvidno je da će stožer Vesne Pusić napadati Bandića i Vidoševića, i to najviše zbog korupcije i bogatstva, dok će, barem u prvoj fazi, Josipovića ostaviti po strani.
Ako se Bandićev stožer može usporediti sa šoping-centrom za široke narodne mase, onda se stožer neovisnog kandidata Dragana Primorca može usporediti s prvim dućanom koji je prije dvadesetak godina otvorio u garaži Željko Kerum. Ovdje ne želim reći da Primorčevih stotinjak kvadrata izgleda neugledno. Sličnost je u tome što nitko u ovom trenutku ne vjeruje Primorcu kad kaže da će biti novi predsjednik, kao što ni Kerumu prije dvadesetak godina nitko ne bi vjerovao da će se iz skromnog vlasnika dućana prometnuti u bogataša i gradonačelnika. Kerum je uspio, ali Primorac će vrlo teško ostvariti svoje snove. Barem na ovim izborima. Ali to nikako ne znači da je u Primorčevu stožeru dosadno. Oko njega se okupilo dosta mladih volontera. Primorac je svoju ekipu poprilično internacionalizirao pa mu pomažu Amerikanci i Izraelci. Premda se voli uspoređivati s Obamom, meni u svojim javnim nastupima više sliči na propovjednika neke sekte. Šef stožera mu je poznati hrvatski oftalmolog dr. Nikica Gabrić, koji je do sada bio blizak ljevici. Kaže da se odlučio pomoći svom prijatelju Primorcu jer mu je on pomogao kad mu je bilo najteže, odnosno kad ga je Andrija Hebrang prije nekoliko godine želio “strpati u zatvor”. Naravno nije to jedini razlog. Gabrić smatra da je Primorac jedini kandidata koji može ujediniti Hrvatsku te, što je posebno bitno, suzbiti hajdučku pljačku i korupciju. Čak je rekao da su Dragan Primorac i Stipe Šuvar najbolji ministri obrazovanja koje je Hrvatska imala. Moram priznati da je s Gabrićem bilo najugodnije ćaskati jer je bio najotvorenji od svih šefova stožera. Kod Primorca je zanimljivo da je on još uvijek uvjeren da je bio savršen ministar znanosti i obrazovanja. Pokušavao je i mene uvjeriti, ali nije uspio. Teško da će uspjeti uvjeriti birače da ga izaberu za predsjednika, ali čuda su uvijek moguća.
U stožeru Nadana Vidoševića dočekala nas je nekadašnja europska rekorderka u tipkanju na pisaćem stroju Đurđa Ferina. Vjerovali ili ne, imala je na pisaćem stroju čak 734 točna otkucaja u minuti. Nešto stariji gledatelji će se sjetiti da je nastupala i u Kviskoteci. Sada je tajnica stožera, a Vidoešviću se priključila jer je prema njoj pokazao ljudsku crtu kad joj je bilo teško.
Čovjek s dušom
– Ne želim da ljudi bez duše i srca vode ovu državu – kaže gospođa Ferina, koja je u stožeru okružena vrlo mladim ljudima. Treba li reći da u stožeru dominiraju zgodne mlade žene. Ta ipak je riječ o Nadanu Vidoševiću. Stožer se nalazi u stanu u središtu Zagreba te se prostire na nekih 150 kvadrata. U njemu dnevno radi 50-ak ljudi, a svi su volonteri. U Vidoševićevoj kampanji sudjelovat će oko 3000 volontera. Čini se da i njima ne manjka optimizma jer su uvjereni da će upravo Nadan postati treći predsjednik. Stekao sam dojam da bi im bilo puno lakše da se Bandić nije pojavio. Da nije njega, Vidošević bi već sada bio gotovo siguran da će doći u drugi krug. Sada će biti velikih problema isplivati do drugog kruga.
Izborni stožer Andrije Hebranga smješten je u HDZ-ovu potkrovlju. Nije veći od stotinjak kvadrata, ali to nije neki problem jer cijela središnjica HDZ-a pruža logističku potporu. Zanimljivo je da u HDZ-ovu kafiću više nema fotografija bivšeg predsjednika Ive Sanadera. Tamo sam vidio fotografiju Franje Tuđmana s papom, zatim veliku fotografiju Jadranke Kosor te predizborni plakat Andrije Hebranga. Upravo je taj naprasni odlazak Ive Sanadera, donedavno prve violine, bacio veliku sjenu na Hebrangovu kandidaturu. U stožeru je tehnički sve napravljeno korektno, ali nema one želje za pobjedom. Nova je predsjednica zaokupljena velikim problemima u državi, tako da je Hebrang prepušten sam sebi. U stožeru smo zatekli 10-ak mladih volontera koji su bili obučeni u već tradicionalne HDZ-ove jakne. Ne može se reći da se ne trude, ali kao i u stožeru Vesne Pusić nema one uvjerenosti u uspjeh njihova kandidata. Ako u Bandićevu, Josipovićevu i Vidoševićevu stožeru sve ključa od želje za pobjedom, čini se da bi i sami HDZ-ovci već sada potpisali častan poraz. Iako govore o drugom krugu, potiho se zapravo boje pravog debakla.
Bandicu imas moj glas!