S knedlom u grlu i grčem u želucu, potišten i pokisao, pišem ovaj posljednji dojam sa Svjetskog prvenstva, jer bili smo pred vratima raja, a onda smo si ih sami sebi pred nosom zalupili. Teško se, naime, oteti dojmu kako smo Francuzima poklonili dva pogotka, autogolom i nesretnim jedanaestercem, i otvorili im put prema pobjedi. Nakon toga smo se, najblaže rečeno – raspali.
Pa ipak, pod svodovima kolosalnog Lužnjikija, dok su otkucavale posljednje minute finala, veličanstveni hrvatski zbor od 15-tak tisuća ljudi tvorio je zaglušujući odjek: 'Šampioni, šampioni!'. Odu našim neponovljivim ruskim bojovnicima!
Gledam odozgo s vrha Lužnjikija naše nove bogove, Luku, Raketu, Mandžu, Dalića, Šimu, Čarlija, Lovrena, Vidu, Subu..., naše svjetske doprvake iz izbjegličkih hotela i garsonijera, izrasle na kvrgavim livadama Hrvatske lige, gledam ih i trljam oči u zaprepašćujućoj nevjerici: Ljudi moji, oni su drugi na svijetu!
Hrvatski pisac i pjesnik August Harambašić, koji je preminuo baš na današnji dan 1911. godine, ispisao je dirljive stihove u pjesmi 'Hrvatskoj'.
'Nek se diče Rusi svojom veličinom,
Il Francezi svojom slavnom otadžbinom,
Il Englezi svojim svesilnim mornarstvom!
Ne zaviđam njima sve vrline ote:
Van Hrvatske za me ne ima ljepote,
Ja se dičim njome i njenim "barbarstvom".
I mi se beskrajno danas dičimo našim istetoviranim, plećatim, žilavim, neustrašivim 'barbarima' u znojem natopljenima dresovima sa šahovnicom, čiji će fanatizam i zadivljujuća snaga volje, mišića, uma i nogometne vještine kojom su gotovo pokorili svijet ući u antologiju kao jedan od najvećih pothvata modernoga nogometa. Mala Hrvatska tek jednu stubu ispod svjetskog prijestolja, a ispod nje pokoreni i poraženi velikaši, Englezi i Rusi, tamo dalje i Nijemci, Argentinci, Brazilci, Španjolci. Nekada svjetski prvaci, a danas ni sluge moćnim Hrvatima.
Bože, hvala Ti što nam ih poslao, i još više što si nam, tamo u listopadu prošle godine, u Rijeku poslao Fince da nam zagorčaju život u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo, jer da tada nije bilo njih, ne bi danas bilo ni genijalnoga Zlatka Dalića na čelu vatrenih. Ne bi imao tko iskovati srebro...
>> Pogledajte kako se finale pratilo u Zagrebu
A to srebro nastalo je u nenormalnim okolnostima; u huliganskim napadima na izbornika i skandaloznim ispadima na utakmicama reprezentacije, u kukastim križevima i praznim tribinama, u korupcijskim aferama i nepravomoćnim presudama čelnicima nogometa... I opet, Oni su čudesno nadvladali sve te nedaće, vraćajući nadu ne samo hrvatskom sportu, nego i cjelokupnom društvu. Još Hrvatska ni propala, zahvaljujući pronicljivom vojskovođi Daliću, vječito nadahnutim i neslomljivim maestrima Modriću i Rakitiću, flegmatičnom maratoncu Brozoviću, 'opičenim' vitezovima Lovrenu,Vidi i Mandžukiću...
Takve nikada nismo imali, niti ćemo ih ikada više imati!
