Bivša HRT-ova voditeljica Mirna Berend (54) nakon više od 20 godina vratila se u rodnu Petrinju gdje je obnovila kuću koja je nastradala u Domovinskom ratu. No, razoran potres ponovno je uništio njen dom. Zbog toga se na nekoliko mjeseci vratila u Zagreb, a nakon što je popravila dimnjak i krov, ponovno je u Petrinji. Ostalo je još da sredi pukotine u zidu.
- Svaki novi potres opet sve pomakne, pukotine su u zidovima, ima još stvari za napraviti, ali glavno je da je armatura napravljena. Već odavno su odvezli i krupnu i sitnu šutu. I sve uspomene ovakve i onakve, slomljene i bačene, odvezli su odavno, kazala je Mirna za 24 sata i dodala da se vratila čim se moglo ponovno živjeti u kući.
- Dosad sam bila u Zagrebu jer nisam mogla nikome reći da mi na minus 10 radi krov, a i ljudi su imali svoje probleme, postavljali sebi crepove, gletali zidove i slično. Čim su svoje sredili donekle, onda smo krenuli popravljati i moju kuću. I evo me, došla sam i ostajem u Petrinji, kazala je Berend koja je puna optimizma.
- Proljeće je pred vratima, cvijeće se budi, predivno je biti tu u mom vrtu sad. Novi život se rađa, sve nas je ovo naučilo puno. I nije da okrećem glavu od grada koji se ruši nego okrećem pogled prema životu koji se rađa jer to je moj način preživljavanja tuge i boli. Pronalazak trenutka sreće, ispričala je Mirna.
Podsjetimo, voditeljica je prije nekolikod ana na Facebooku objavila kako je presretna jer se vratila doma.
- Tu sam ...konačno...dimnjak je zazidan i armiran...krov je pokrpan...već odavno su odvezli i krupnu i sitnu šutu....i sve uspomene ovakve i onakve...slomljene...bačene...odvezli su i to odavno...gledam pukotine po zidovima...one će malo čekati....da se istutnje svi ovi potresi...morala sam se vratiti...zapaliti vatru u kaminu....jer moram učiti...ovo su neka nova iskustva započela je svoju objavu Berend i dodala kako se raduje proljeću i cvijeću.
- Moja magnolija je pustila svoje divne pupove. Narcise su otvorile svoje žute glavice, visibabe i jaglaci su obojile moje dvorište, japanska dunja je odlučila sve njih nadmašiti ljepotom cvijeta. Što mi preostaje? Eto nitko od njih se ne sjeća potresa, ili se sjeća, svejedno je ili baš usprkos njemu. Opet su tu u svoj svojoj ljepoti, novi život se rađa....I nije da okrećem glavu od grada koji se ruši, nego okrećem pogled životu koji se rađa jer to je moj način preživljavanja tuge i bola, pronalazak trenutka sreće, trenutka sada i ovdje, jer znam sve je to samo put i na kraju njega sve će biti dobro i lijepo kao ovaj trenutak kada bosa gazim po travi moga vrta u mojoj Petrinji koja se trese i pati i prolazi katarzu.
A ja plešem na kiši koja rominja i znam, sve će biti na kraju dobro. Sad sam tu, opet sam doma, jer svaka moja stanica je povezana s ovom Kupom koja je bezbrižna i samo teče i sretna sam i zahvalna što smo živi. Da nas je potres želio ubiti mogao je u stotinama....očito nije.....bilo je to samo buđenj. Ona iznenadna nikada nisu baš ugodna, ili su samo podsjetnik da prestanemo sve uzimati 'zdravo za gotovo', da se sjetimo zahvalnosti, suosjećanja, jedinstva, nevezanosti uz zidove i materije i svjesnosti vlastitog postojanja. Evo me grade moj tu sam, raširit ću ruke dovoljno velike da te grlim ranjenoga i da učim i da ne žalim za nečim što je srušeno odavno, i da slavim život koliko god kompliciran bio. Sretna sam, tu sam, tu je moj dio Svemira, zaključila je Mirna.
Bravo Mirna, lijepa ženo. Samo naprijed.