Kada, primjerice, pokušate doznati koja je najprodavanija knjiga u 2019. godini i u koliko je primjeraka prodana, susrest ćete se s nepremostivim zidom šutnje. Takav podatak, jednostavno rečeno, ne postoji. No ne samo da ne postoji pouzdana top-lista najprodavanijih knjiga u Hrvatskoj nego ne postoji nikakva top-lista najprodavanijih knjiga.
Nemamo ni ujednačena pravila o tome to je to (u brojčanom smislu) prvo izdanje, pa drugo, treće... Svaki nakladnik tu može primjenjivati svoja pravila. Tako prvo izdanje jednog nakladnika može imati više prodanih primjeraka od pet objavljenih izdanja nekog drugog nakladnika.
Zbrka je tu potpuna i zbunjujuća i to, kako na štetu samih autora, tako i na štetu javnosti jer je teško utvrditi neke usporedive i objektivne činjenice koje, zapravo, ne bi smjele biti poslovna tajna ili poslovni upitnik. A podatke o broju objavljenih knjiga, brošura, novina i časopisa više ne objavljuje ni Državni zavod za statistiku i ta začuđujuća i nepotrebna praksa traje od 2011. godine kada su zadnji put objavljeni podaci za 2010. godinu.
No Državni zavod za statistiku ipak ne ignorira kulturu i sve one kulturne industrije koje postoje i opstoje i u Hrvatskoj.
Tako su nedavno objavljeni podaci o kazalištima, po kojima ispada da je u sezoni 2018./19. u Hrvatskoj bilo 176 kazališta (deset manje nego prethodne sezone), da je izvedeno 12.614 predstava koje je pogledalo 2,272.000 ljudi.
Među 1930 djela koja su izvedena bilo je više od šezdeset posto djela domaćih autora, što je za svaku pohvalu. Kazalište je očito medij koji ne prezire domaće autore. Iako je prošle sezone broj kazališta smanjen, baš kao i broj predstava, broj publike je u odnosu na sezonu 2017./18. ipak porastao i to za oko 23.000 gledatelja.
Ako se uzmu podaci iz, primjerice, sezone 2005./06., kazalište je što se posjetitelja tiče u debelom plusu jer je tada bilo održano 7426 predstava koje je pogledalo nešto manje od milijun i pol ljudi. Doduše, i broj kazališta bio je manji (prema tim podacima bilo ih je 66) što može značiti i da su tadašnji statističari imali drugačiju metodologiju.
No porast broja posjetitelja bilježe i muzeji. I dok su 2018. godine (podaci za 2019. još nisu dostupni) muzeje posjetile 2,912.744 osobe, 2015. godine (za 2017. i 2016. godinu nema podataka na stranicama DZS-a!?) bilo ih je oko 200.000 manje. No 2015. je galerije i zbirke posjetilo nešto više od milijun i dvije stotine tisuća posjetitelja, a 2018. bilo ih je oko 300.000 manje!? Možda je i ovo smanjenje broja posjetitelja rezultat neke promjene u statističkom izračunu?
Podaci o posjetu kinima u 2018. godini govore da je te godine u kinima bilo 4,859.686 posjetitelja, što je oko 43.000 posjetitelja više nego 2017. godine. A prije deset godina kina je posjetilo samo tri i pol milijuna ljudi. Doduše, što se kina tiče, pažnju privlači podatak da je udio domaćeg filma u repertoaru skoro pa zanemariv i iznosi sramotna četiri posto.
No mjesta za optimizam ipak ima. Osim kazališta i muzeja, i kina svjedoče o većem interesu ljudi za kulturu. A kako će 2020. Rijeka biti europska prijestolnica kulture, statistički podaci za tu godinu mogli bi porušiti i hrvatske statističke kulturne rekorde.
