Luksuzi poput cigareta, alkohola, kocke i mobitela bit će skuplji za 10 posto, predlaže ministar zdravstva Milan Kujundžić. Na prvi pogled zabrinjava činjenica što ministar zdravstva mobitel, kojeg ima svaki pučkoškolac da ga roditelji mogu nazvati i kontrolirati, drži luksuzom i stavlja ga u isti koš s nikotinom i alkoholom te ovisnošću o kocki. Iskreno, ne vjerujem da Kujundžić, koji ne odustaje ni od podizanja cijene dopunskog osiguranja, smatra mobitel luksuzom.
Mislim da nam je bacio tu kost da je glođemo, a on će u miru raspaliti po kocki, alkoholu i cigaretama koje naši nikotinski ovisnici već plaćaju najskuplje u Europi u odnosu na prosječna primanja. Mogao je nabiti porez i na računala, ovisnici o internetu zlorabe ih još gore od mobitela.
Srećom da su se Kujundžićevi kolege u Vladi već dosjetili i digli cijenu električne energije jer postoji realna opasnost da je po ministru zdravlja i struja luksuz. I cestarina je prije poskupjela pa nema više ni luksuziranja po modernim i sigurnim autocestama. Oleg Butković nas je već preusmjerio na stare, daleko opasnije državne ceste. Kao da smo opet u devedesetima.
Lako li je biti ministar. Svi su stručni za sve resore i svi imaju istu foru. Ako nema para, onda poskupi, podigni porez, udari prirez i trošarinu i oguli narod svoje države za koju se žrtvuješ jer je beskrajno voliš. Tako to rade “demokršćani”, tako su radili i “socijademokrati” koji se upravo čerupaju poput luđaka na brodu bez kapetana i ne osvrću se na najavljeni harač. Okupirani su bratoubilačkim ratom, a prljavo rublje peru u udarnim TV terminima.
Grize i njih što se bave samo sobom, a nisu kako treba reagirali ni na HOS-ovu ploču u Jasenovcu, ni na najavljeni referendum o glasovima nacionalnih manjina, ni na protjerivanje Tita sa zagrebačkog trga. Nemaju oni problema s računima za struju i mobitel. Nitko od njih, bar dok su na funkciji. Svoje plaće i privilegije ljubomorno čuvaju, a pravila igre su skrojili tako da bez problema zakonito trpaju naš novac u svoje privatne džepove.
Evo na primjer bivši splitski gradonačelnik Ivo Baldasar nakon isteka mandata mogao se vratiti na svoje staro radno mjesto, u državnoj Agenciji za obalni linijski pomorski promet koje ga po ugovoru čeka. Međutim, umjesto da se javi na posao, on je odlučio koristiti svoje dužnosničko pravo na šest mjeseci pune plaće nakon isteka mandata koje su političari sebi dali kako bi bili zbrinuti dok ne nađu radno mjesto.
Baldasar je imao posao, ali bilo mu je primamljivije odmoriti se za 17.000 kuna mjesečno nego se odmah “uvaliti u Agenciju” kako je sam izjavio. Grad je za njegov odmor plaćao šest mjeseci po 28.345 kuna bruto iako se “sustav” pobrinuo da istrošeni političar ne završi na ulici. Njemu je to u redu iako je iza sebe ostavio praznu blagajnu. Umorio se. Zato ne treba čuditi da nam dižu porez, prirez, trošarine, cestarine... “Stručnjaci” na funkcijama nemaju pojma kako drukčije do novca, a mora biti barem za njihove privilegije zato što su se žrtvovali i umorili trabunjajući nam o pločama, trgovima, ustašama i partizanima...
Hrvatska je država kojom se loše upravlja, korumpirana od vrha do dna, premrežena lobijima koji zapravo donose loše zakone i koji se onda selektivno primjenjuju. Može li biti puno gore od toga? Teško. Ipak znam da je trošak mobilne telefonije u prosječnoj obtielji u Hrvatskoj daleko veći od troška energije (pogotovo električne) i također znam da bi oni koji su u stanju investirati u npr. Samsung galaxy note 8 ili Iphone 8 ili bilo koji uređaj takvog tipa i ranga trebali biti oporezovani posebnim porezom proporcionalno cijeni takvih uređaja tj. bahatosti koju koju pokazuju tim svojim izborom. Jer zaboga za cijenu takvih uređaja može se kupiti lap top takvih karakteristika koji omogućava vlasniku i nekakav posao sa solidnom zaradom.