Do danas je proveden velik broj eksperimenata koji su nedvosmisleno potvrdili postojanje uske povezanosti između sadržaja masti u prehrani i koncentracije kolesterola u krvi, s jedne strane, i učestalosti oboljenja srca i krvnih žila s druge strane. Dakle, masti iz prehrane utječu na pojavu kardiovaskularnih bolesti najviše posredstvom porasta nivoa kolesterola u krvi.
Međutim, od velikog značaja su i neki drugi mehanizmi kojima masti utječu na pojavu ateroskleroze, kao što je utjecaj na funkciju endotelnog sloja u zidu krvnih žila, utjecaj na proces trombogeneze i koagulaciju krvi, utjecaj na krvni tlak, aritmiju i drugo. Masti nisu topljive u vodi te se da bi bili topljivi okružuju česticama proteina – apoproteinima tvoreći tako lipoproteinske čestice. Lipoproteini se razlikuju u svojem mogućem učinku na nastanak ateroskleroze. LDL-kolesterol posjeduje izrazito veliku aterogenost i tako je rizičan za nastanak bolesti krvnih žila.
HDL-kolesterol pritom djeluje zaštitno. Da bi se umanjila štetnost aterogenih lipoproteina, mora ih se odstraniti iz krvi. LDLkolesterol se uglavnom (oko 75%) uklanja pomoću posebnih receptora, odnosno mjesta na stanicama gdje lipidi iz krvi ulaze u stanice. Kolesterol je važan spoj u mnogim metaboličkim reakcijama u organizmu i iako se oko 80% kolesterola u organizmu sintetizira endogeno, povećani unos kolesterola hranom dovodi do povećanja istog u serumu.
Mnoge prehrambene namirnice utječu na razinu LDL i HDL čestica u organizmu. Kolesterol cirkulira u tijelu najvećim dijelom vezan na ta dva prijenosnika: LDL (lipoprotein male gustoće) koji nosi kolesterol iz jetre u tkiva i organe (npr. srčane krvne žile) i HDL (lipoprotein velike gustoće) koji nosi kolesterol natrag u jetru gdje se razgrađuje.
Mijenjanjem odnosa između ta dva lipoproteina, tj. povećanjem količine HDL-kolesterola i smanjenjem količine LDL-kolesterola možemo zaustaviti proces starenja srca i krvnih žila jer upravo o količinskom odnosu HDL i LDL čestica ovisi koji će se od ta dva oblika vezati na receptore stanica perifernog tkiva, budući da se vežu za isti receptor po principu kompeticije. Najbolji način da se to učini je izmjena odnosa između zasićenih i nezasićenih masti te kolesterola koje unosimo hranom, odnosno svakodnevno primijeniti principe pravilne prehrane.
Uravnotežiti lipidni profil u krvi može biti vrlo teško za postići ukoliko ne dođe do promjene prehrambenih navika, no zato se raznolikom i umjerenom prehranom, kao i dodatkom prehrambenih ulja bogatih nezasićenim masnim kiselinama može i te kako efikasno pomoći u regulaciji takvih kroničnih metaboličkih poremećaja, piše Nikola Roca za Wish.hr.
