Šačica kuća, visoka šuma i bujno raslinje. Na prvu, naselje Budinjak izgleda kao jedno od stotina slabo naseljenih mjesta kakva se mogu vidjeti diljem Lijepe Naše, no u kasnom željeznom dobu – točnije, prije nekih 2600 do 3000 godina – sve je vrvjelo životom. Prometovalo se onuda, trgovalo, družilo i živjelo, kao i danas, no iako naroda halštatske kulture koji je to područje zvao svojim domom više nema, svoje su tragove ostavili na prostoru koji danas poznajemo kao arheološko nalazište Budinjak.
Da se radi o potencijalnom arheološkom blagu, saznali su arheolog i profesor Želimir Škoberne te njegovi kolege još sedamdesetih godina prošlog stoljeća, a iskopavanja su započeli 1984. godine. I pogodili "jackpot" – nekropolu koja se pruža na čak 60 tisuća kvadrata, a čini je 141 grobni humak – odnosno tumul, pod kojim su imenom ondje poznati, a u kojem su pronašli nebrojene predmete iz razdoblja od desetog do šestog stoljeća prije nove ere. Sredinom devedesetih istraživani su tumuli 3 i 139, u kojima su pronađena dva bogato opremljena groba.
– Njihovo tehnološko ispitivanje omogućilo je uvide u vrlo složenu tehniku izrade zdjelaste kacige te time otvorilo nove mogućnosti raščlambe i precizniju dataciju ove grupe najranijih halštatskih kaciga – objašnjava Škoberne. Najpoznatiji je upravo tumul 139 ili "Knežev grob", kako je poznat, jer je u njemu svoje posljednje počivalište imao jedan vrlo moćan knez. U grob je položen zajedno s ratničkom opremom, kao i sačuvanim dijelom kacige koja je zbog svog jedinstvene tehnike izrade dobila svoju kategoriju – tip Budinjak. No, osim tumula 139 i njegova sadržaja, profesor Škoberne jednako je fasciniran i sadržajem tumula 3, u kojem se sakrio još jedan vrijedni nalaz.
– Pronašli smo kacigu grupe Libna koja je posebna jer je, za razliku od drugih, iz iste grupe jedina očuvana u cijelosti – objašnjava Škoberne.
U nekropoli je u posljednjih tridesetak godina, koliko se aktivno istražuje, pronađeno još pregršt drugih predmeta poput lonaca, oružja i nakita iz tog razdoblja od kojih se oni najvredniji čuvaju u Muzeju grada Zagreba. I još je mnogo tajni preostalo otkriti, što dokazuje činjenica da ni nekropola nije do kraja istražena, a na brežuljku iznad nje još je oko 40 tisuća kvadrata gotovo neistražene gradine, odnosno pretpovijesnog naselja. Nakon profesora Škobernea, koji je sada u mirovini, a nalazište je istraživao do 2017. godine, istraživanje na lokalitetu nastavila je voditi viša kustosica i arheologinja u Muzeju grada Zagreba Aleksandra Bugar, a ona nam kaže da gradina u sebi skriva pojedinosti iz svakodnevnog života ovog naroda iz starijeg željeznog doba.
– Naravno da ljudi nisu živjeli u ovako gustoj šumi koja se sada ovdje nalazi. Bili su tu bedemi, kuće s popločenim podovima, ognjištima, dvorišta... živjelo se, proizvodilo se, trgovalo se. Budinjak je bio veliki centar, povezan s drugim sličnim naseljima u okolici i šire – objašnjava Bugar. Iz predmeta pronađenih u nekropoli može se vidjeti da je društvo tog vremena bilo razvijeno i raslojeno – razlikovali su se oni bogatiji od onih siromašnijih, a iako još nije postojalo pismo, očigledno je da je postojala kultura.
– Svemu što su radili davali su jedan dodatni element koji nadilazi funkcionalnost, bilo im je stalo da to bude i estetski dojmljivo. Nisu radili keramičke posude samo da bi u njima kuhali i iz njih jeli i pili, bile su i lijepo oblikovane i ukrašene. I nakit, oruđe i oružje bilo je fantastično izrađeno – s puno entuzijazma u glasu govori nam arheologinja Bugar koja se profesionalno veseli nastavku istraživanja ovog vrijednog arheološkog nalazišta. Prošle godine, naime, zbog koronavirusa se nije smjelo raditi, a ove godine čekaju na sredstva Ministarstva kulture. Područje u međuvremenu rado posjećuju turisti, školarci i ljubitelji prirode koji mogu prošetati poučnom Stazom kneževa koja, uz ostalo, vodi pored tumula i kroz gradinu, a sve informacije dostupne su i u Eko-centru Budinjak koji radi petkom, subotom i nedjeljom od 10 do 17 sati te tijekom tjedna uz prethodnu najavu.
Do Budinjaka se stiže automobilom, ili iz Samobora preko Bregane ili iz Krašića preko Kostanjevca ili pak iz Ozlja preko Vivodine, a parkirati se može ispred Eko-centra Budinjak. Prošetati potom možete poučnom “Stazom kneževa”, koja vodi kroz arheološko nalazište, a čije detalje donosimo na iduće dvije stranice. Poželite li negdje popiti kavu ili nešto pojesti, oko pola sata automobilom udaljene su Sošice, gdje je buffet Radić-Ilas ili možete na drugu stranu, prema Samoboru, do Divljih voda, koje su također na oko pola sata vožnje.
