Najpoznatiji svjetski internet pretraživač, Google, ove godine je animacijom prof. Baltazara proslavio je 82. Godišnjicu rođenja Zlatka Grgića, tvorca lika profesora Baltazara.
Zlatko Grgić, redatelj animiranih filmova, crtač, animator i karikaturist rođen je u Zagrebu 21. lipnja 1931. Iako je Grgić umro u Montrealu 3. listopada 1988. Godine, nastavio je živjeti u liku profesora baltazara.[PHOTOS]
Grgić je u Zagrebu maturirao 1950., studirao na Višoj novinarskoj školi te na Pravnom fakultetu. Već kao student počeo je objavljivati karikature u Studentskom listu, Narodnom listu, Vjesniku i Kerempuhu. Na poziv Fadila Hadžića zaposlio se 1951. u ondašnjem "Duga-filmu", gdje je asistirao pri animaciji filmova Veseli doživljaj (1951) Norberta Neugebauera i Gool! (1952) Borivoja Dovnikovića.
U "Interpublicu" je od 1954 do 1957. radio nacrt za njegov zaštitni znak - sovu. Potom je prešao u "Zagreb-film", gdje je isprva bio jedan od animatora na filmovima D. Vukotića (Cowboy Jimmy i Čarobni zvuci, 1957.) i N. Kostelca (Premijera i Susret u snu, 1957.), a ubrzo je postao i glavni animator na filmovima Lažni kanarinac (1958.), Koncert za mašinsku pušku, Osvetnik i Veliki strah (1958.), Šagrenska koža (1960.) te na lutka-filmovima Srce u snijegu (1959.) i Gliša, Raka i Njaka (1960.).
Bio je glavni animator i glavni crtač u Kravi na mjesecu (1959.), Adamu i Evi (1960.) i Nisu znali jer su mali (1960.). Kad je zanatski ovladao animacijom, utemeljio je osebujnu i prepoznatljivu redateljsku poetiku. Slijedeći konvencije Zagrebačke škole režirao je filmove Posjet iz svemira (1964.) i Peti (1964.). Uslijedilo je Muzikalno prase (1965.) za koji je dobio prvu nagradu u Leipzigu (1966.) te Mali i veliki (1966.) za koji je 1972. nagrađen "Crvenom vrpcom" u New Yorku. Uvođenjem grafičkih, a ne literarnih gegova, otkriva nove dimenzije crtanofilmskoga humora apsurda.
- U Studiju je vladao pozitivan stvaralački duh. Po potrebi smo pomagali jedan drugome, posebno pri odabiru tema i pisanju scenarija.
Grgiću sam tako dao ideju za “Muzikalno prase”, kad prase majstorski svira violinu, ali ga ipak na kraju pojedu. On je 1967. htio raditi nešto za djecu, pa smo sjeli da zajedno razradimo njegovu ideju o profesoru- izumitelju koji pomaže ljudima u svakodnevnim problemima.
Tako smo došli do prve storije u kojoj profesor umornom poštaru izmisli cipele s motorom. Film nas je ugodno iznenadio nagradom u Mamaji, a ubrzo zatim Zagreb film je s Kölnskom televizijom ušao u kasnije čuvenu seriju “Profesor Baltazar” - rekao je Borivoj Dovniković, dobri duh hrvatske animacije.
Za Muzikalno prase dobio je 1966. Zlatnu palmu na festivalu u Cannesu, a Grgić je potom nastavio s filmovima Klizi-puzi (1968.), Maestro Koko (1968.), Vjetrovita priča (1968.) i Scabies (1970.).
Njegujući istodobno u svojim filmovima umjetnički i populistički izraz, na temelju dječjeg filma Izumitelj cipela (1967.) ostvario je najkomercijalniju seriju "Zagreb-filma" profesor Baltazar. S Kolarom i Zaninovićem napravio je pilot-film te serije, Leteći Fabijan (1968.), 11 epizoda prve serije (1969.) te pet iz druge (1972).
Od 1970. u više navrata boravi u Kanadi, gdje za National Film Board of Canada, prema scenarijima D. Ariolija, radi filmove Hot Stuff (1970.) i Who Are We? (1975.).
Eksperiment s dijaloškom pratnjom iz tih filmova nastavlja u Hrvatskoj djelima Optimist i pesimist (1974.) i Trio (1976.).
Autor je niza crtanih minifilmova (Volite se, ne ratujte, 1971., te serije Maxi Cat (1971–76. - 24 minifilma), u kojoj potpuno razvija tehniku oslobođene animacije.
Godine 1977. napravio je film Ptica i crvek kao početak serije koju nastavljaju drugi autori, a 1979. filmove Pepeljuga i za Oscara nominirani film Lutka snova (Dream Doll, suredatelja i producenta B. Godfreyja).
Kao vrstan animator i crtač, Grgić se nametnuo kao jedan od u svijetu istaknutijih autora Zagrebačke škole crtanog filma.
Grgić je realizirao i više reklamnih filmova (Dvoboj–Piretox, 1968.,) (Mini Morris, 1971.), objavljivao je stripove (Start, 1980) te pisao zapažene eseje o animaciji (Filmska kultura, 1958.), a tijekom 1980-ih predavao je animaciju na sveučilištima Sheridan u Torontu i Concordia u Montrealu.
Za svoj je rad 1975. godine dobio nagradu "Vladimir Nazor". Od 1990. na Svjetskom festivalu animiranih filmova u Zagrebu dodjeljuje se nagrada nazvana po njemu - Zlatko Grgić.
