Rođen je 17. prosinca 1964. u mjestu Velika Veternička, općina Zlatar u Hrvatskom zagorju. Prije rata radio je kao monter centralnog grijanja. 1991. se kao dragovoljac priključio postrojbama Specijalne policije.
Nakon osnivanja Zbora narodne garde pristupa 1. gardijskoj brigadi, Tigrovima. 1992. je postao zapobjednik 5. bojne Tigrova. Te godine je ranjen na dubrovačkom ratištu kod Osojnika. Ostao je bez lijeve ruke. U postrojbu se vratio nakon dva dana bolničkog liječenje.
Nakon osnivanja 7. gardijske brigade Puma krajem 1933. imenovan je za njenog zapovjednika. S tom brigadom prošao je 1994. ratišta u Livanjskom polju i na Dinari.
Tijekom Oluje na čelu Puma prvi ulazi u Knin. Osobno je izvjesio hrvatsku zastavu na kninsku tvrđavu 5. kolovoza 1995.
Potom zajedno s tom brigadom ratuje u BiH u akcijama hrvatskih snaga koje su dovele do potisivanja Daytonskog sporazuma. Po završetku ratnih sukoba dobio je čin generala. Postao je zapovjednik VI. zbornog područja Bjelovar.
Bio je sklon nasilničkom ponašanju čemu je kumovao alkohol. 1994. je izazvao incident u zadarskom zaleđu. Slijedeće 1995. je u jednom varaždinskom restoranu zlostavljao umirovljenog načelnika Sigurnosno-informativne službe. Zbog toga je 2001. uvjetno osuđen na osam mjeseci zatvora. Kao predsjednik nogometnog kluba „Bojovnik“ izazvao je nekoliko izgreda na utakmicama. Njegovo se ime povezivalo i s demoliranjem varaždinske sportske dvorane.
Umirovljen je 1997. Tada je bio uhićen zajedno s nekoliko svojih suboraca kada su odbili zapovjed o smjeni s tadašnjih funkcija. Sa skupinom svojih vojnika iz 7. gardijske planirao je odmetnuti se na planinu Ivanščicu. Vojna policija ga je ipak privela prije nego što je to uspio napraviti, ali nikad zbog toga nije procesuiran.
Potpisnik je Otvorenog pisma dvanestorice visokih vojnih časnika 2000. kojima su tražili prekid kriminalizacije Domovinskog rata. 2002. je dobio poziv haaškog tužiteljstva u svojstvu osumnjičenika za ratne zločine.
Pravio je i prometne prekršaje. 2007. je nakon prijetnji pištoljem gostima u jednom varaždinskom kaficu pretučen.
28. ožujka 2008. dogodila su se četiri ubojstva u Hrvatskom zagorju. Policija ga je na kraju osumnjičila za te zločine i pokrenula potragu za njim. Tijekom potrage koja je trajala danima iz jedne vikendice u mjestu Velike Veternička otvorena je rafalna paljba.
Tom prilikom ranjen je policajac koji je poslije podlegao ozljedama. Nakon upada specijalaca u tu kuću, Korade je pronađen mrtav. Počinio je samoubojstvo.
Zbog počinjenog peterostrukog ubojstva tadašnji predsjednik Stjepan Mesić mu je posthumno oduzeo sedam odličja koje je ranije dobio za zasluge u Domovinskom ratu.
Sa suprugom Ljiljanom imao je sina Maria. Obitelj se nakon tog događaja namjeravala iseliti s tog područja.
TKO JE UBIO HRVATSKOGA GENERALA IVANA KORADEA?! (1. DIO KNJIGE) Od samoga početka sam pratio slučaj od generala Ivana Koradea. I kao samostalni takav istraživač sam otkrio mnoge ne razjašnjene stvari,.., o kojima očito većina ljudi nije nikada razmišljala. Sveve su informacije oni dobivali iz medija, i primili ih zdravo - za gotovo... Ja sam jedini čovjek koji je razgovarao, i sačinio intervju sa suprugom od pokojnog hrvatskog generala, sa Ljiljanom Korade, iz Velike Veterničke, koja je u sastavu Općine Novi Golubovec, u Krapinsko-zagorskoj županiji u Republici Hrvatskoj. Taj intervju je snimljen, i on gotovo traje 3 sata. Između ostaloga bio sam i cijeli dan gost (26.05.2017.) kod gospođe Ljiljane Korade, koja mi je detaljno pokazala svoju velebnu kuću i imanje... Obišli smo zemljište, šume, ribnjak, i vikendicu u kojoj je navodno stradao kao bjegunac njen suprug... Bili smo na grobu generalu na groblju Petrova Gora, te obišli smo, i druga važna mjesta... Gospođa Ljiljana Korade je otvorila svoje srce za mene, i kazala mi neke tajne koje još nitko nije saznao, u vezi slučaja sa njenim pokojnim mužem. Moja knjiga: Tko je ubio hrvatskog generala Ivana Koradea, je sačinjena od materijala - gotovo od 500-tinjak stranica. Mnoge fotografije sam sačuvao (koje više ne postoje) iz raznih domaćih i stranih listova. Pregledao sam sve video zapise na You Tube, i dokumentarne filmove. I sve sam revno iz analizirao. Iako je sve gotovo palo u zaborav, vrijeme ja da nova istina "uskrsne