Posljednje večeri mjeseca siječnja, pretprošlog četvrtka, Parizom je prošla vrlo neobična procesija. S obe strane Avenije Champs-Élysées okupile su se stotine ljudi gledajući s divljenjem, ili barem čuđenjem, kako ispod Arc de Triomphe, pod policijskom pratnjom, prolaze dva ogromna specijalna teretna vozila s osam velikih zvona, poredanih po veličini. Na čelu je bila tamna, preko šest tona teška Marie, a za njom u brončanim kaputima zlatnog sjaja Gabriel, Anne-Genevieve, Dennis, Marcel, Steven, Benoit-Joseph, Maurice i Jean-Marie.
Zvona su otklizila prema svom konačnom odredištu na otočiću usred Sene, katedrali Notre Dame. Velika Marie je doputovala iz nizozemske Kraljevske ljevaonice zvona Eijsbout, a ostalih je sedam izradila normandijska zvonoljevaonica Cornille-Havard. Zvona su uz svečani doček poredana i blagoslovljena u glavnoj lađi katedrale gdje će ostati izložena još mjesec i pol dana. O ovom su događaju izvještavali svi veliki svjetski mediji i bilo bi šteta da on ostane skriven od hrvatske javnosti zatrpane vlastitim problemima i raznim tričarijama.
Zabranjene propovijedi
Sve se to dogodilo upravo onih dana kada su u Francuskoj na vrhuncu bili prosvjedi za i protiv prijedloga zakona koji će brak definira kao zajednicu dviju osoba, bez obzira na spol. Glavni organizator prosvjeta protiv bila je katolička crkva, ali među demonstrantima koji su podržavali zakon bile su uočljive i čitave organizirane skupine katolika kojima je bilo stalo u toj stvari pokazati neslaganje s Papom i biskupima. Zakon je izglasan i crkva će i to preživjeti, a mnoštvo će katolika, iskrenih i običajnih, i dalje dolaziti sklapati brak pred svećenicima od kojih nitko i ne očekuje da pred oltarom blagoslivljaju parove istog spola.
Premda, ono što je u Hrvatskoj još uvijek nezamislivo, u svijetu se već događa i među katolicima. Na primjer, rasprava o ravnopravnosti među spolovima u odnosu na svećeničko ređenje žena. Austrijski svećenik i teolog Helmut Schüller, autor knjige “Poziv na neposluh”, jedan je od predvodnika takve unutarcrkvene rasprave. Pa ipak, ili upravo zbog toga, on je bio pozvan da u Nürnbergu u Gospinoj crkvi (Frauenkirche) sudjeluje u nizu korizmenih propovijedi pod naslovom “Crkva – Koncil – posljedice” u povodu 50. godišnjice Drugog vatikanskog koncila. No, čitav je ciklus propovijedi otkazan nakon što su nadležni biskup i nadbiskup zabranili propovjednički nastup Schülleru, ali i crkvenoj pravnici Sabine Demel iz Regensburga na temu “Naš župnik je žena – je li to više od sna?”. O da, možda niste znali, ali u Njemačkoj na misama propovijedaju i laici.
Sve je to Europa u kojoj ćemo se i mi morati naučiti živjeti. Europa i kršćanska i sekularna, i crkvena i laicistička, Europa iznad koje će večer prije Cvjetnice, 23. ožujka, zazvoniti svih deset zvona Notre Dame. Tako tamo nije zvonilo još od Francuske revolucije koja je s tornjeva Notre Dame skinula devet zvona i pretalila ih topove i novac. Vjerojatno samo zbog svoje veličine i težine preživio je samo trinaest tona težaka div Emmanuel. Četiri zvona koja je sredinom 19. stoljeća katedrali bio darovao car Napoleon III. bila su lošije kvalitete i neusklađenih tonova pa im je lani odzvonilo, ali će biti negdje sačuvana zbog sentimentalne i povijesne vrijednosti. Ipak su navijestila kraj čak dva strašna svjetska rata.
Susret u južnom tornju
A kada se preko tri stoljeća starom Emmanuelu u južnom tornju Notre Dame ponovo pridruži Marie, a iz sjevernog im tornja odgovori savršeno usklađeni zbor manjih zvona, bit će to jedan od najveličanstvenijih ovogodišnjih koncerata u Europi. Bit će to i prava europska pjesma, utoliko više što će nova francuska zvona zapjevati na njemačkom. Naime, zvona su, kao i ljudi, nijema bez jezika, a jezicima se nazivaju i čelični batovi pod čijim udarcima pjevaju veliki i mali brončani plaštevi. Za ovih devet novih zvona Notre Dame ti su čelični jezici izrađeni u radionici Wensauer u Bavarskoj.
Notre Dame će u godini u kojoj slavi svoj 850. rođendan zazvoniti kao prije Revolucije, ali to neće vratiti povijest unatrag. Građanska Francuska će nastaviti po svome, baš kao i 160 tisuća zvona na tornjevima 44 tisuće crkava. Francuski zvonoljevači ne znaju za krizu jer svake godine, kaže statistika, vjernici u toj zemlji pod nebo uspnu stotine novih zvona. Njihova pjesma zna trajati i stoljećima i tko zna na čijim će i kakvim sve vjenčanima ona još zvoniti. A u svakom slučaju, bolje zvona nego topovi.
Pariška katedrala 850. rođendan slavi s devet novih zvona, kao prije Francuske revolucije, ali to neće vratiti povijest unatrag
