Plešu s umirovljenicima, briljiraju na natjecanjima, pomažu vršnjacima u Tanzaniji... Oni su učenici Osnovne škole Ljubljanica koja danas slavi 70. rođendan. A đaci 2. a razreda ove male, ali sretne škole, kako joj tepa ravnateljica Ani Bertović, imaju i jednu neobičnu naviku: svaki dan svoju učiteljicu dočekuju zagrljajima.
Širimo ljubav i prijateljstvo
– Kad uđem u učionicu, veselo dotrče do mene i počnu me grliti. Sve je počela Lucija, djevojčica iz razreda s Downovim sindromom, ostali su đaci odmah preuzeli naviku i sada je to tradicija kojom, kako kažu, šire ljubav i prijateljstvo. Imaju čak i službeno ime za to, Grlionica – smije se Jadranka Bukić Petrović.
Običaj se sviđa i Lari, koja kaže da obožava školu, a kad naraste želi postati veterinarka. Patrik, njezin kolega iz 2. b razreda, nije još odlučio, ali ističe da mu je najdraži predmet matematika. Oboje vole igru na školskome dvorištu, a dragi su im i učitelji. Jer mala kvartovska škola zapravo je poput velike obitelji.
– Svatko od nas, učitelji, profesori, pa i tete spremačice, zna ime svakom djetetu – objašnjava ravnateljica Bertović. Djecu poslije nastave čekaju bake, djedove, mame ili tate koji su nekada također sjedili u tamošnjim školskim klupama, a “grijali” su ih i Andrija Hebrang, plivačica Zrinka Orlović, skijašica Lidija Kipson... Jedan od bivših učenika, koji sada živi u Americi, pak, odlučio im je poslati novac za uređenje informatičke učionice pa su njime nabavljeni novi kompjutori.
Nekoć je ondje znanje upijala i mlada učiteljica Anđela Dumančić, koja je trenutačno na rodiljskom dopustu pa ju je u vođenju školskoga zbora, koji čini 50-ak đaka, naslijedio profesor Filip Knežević. Pjevaju i na talijanskom, a svojim nastupima nižu samo uspjehe. Učenici briljiraju i na sportskim natjecanjima, onima u geografiji, tehničkom, matematici, vjeronauku... Uče i latinski jezik i rimsku književnost, ruski, aktivni su u brojnim ekološkim akcijama i veliki su humanitarci.
“Kumovi” u Tanzaniji
– Nastojimo ih naučiti da treba pomagati i širiti ljubav, a početi s onim tko sjedi do tebe. Zato su prije nekoliko godina ujedinili snage i skupili novac za aparat potreban bolesnoj djevojčici iz škole – kaže ravnateljica i dodaje kako svaka generacija osmaša putuje u Vukovar i jednoj tamošnjoj obitelji odnosi pomoć. Već deset godina, usto, učenici ove škole “kumovi” su djece u Tanzaniji, a sprijateljili su se i s korisnicima Doma za starije osobe Trešnjevka, kojima su, primjerice, prigodnim poklonima uljepšali Valentinovo.
– Zaista sam dugo u ovoj školi, 40 godina, predavala sam roditeljima djece koji sada sjede u mojim klupama i sa sigurnošću mogu reći da svi ostavljaju trag, svaka generacija, svako dijete koje je protrčalo ovim hodnicima – ističe učiteljica J. Bukić Petrović.
Upravo zato zidovi škole ukrašeni su otiscima ruku učenika, ali i njihovih roditelja.
