Vruće ljeto u Europi nastavit će se i nakon njegova završetka, samo što jesen neće biti vruća u meteorološkom, već u političkom smislu.
Na nekim mjestima, poput Italije, temperatura se već sada usijava. Potpredsjednik vlade i ministar unutarnjih poslova Matteo Salvini najavio je poteze za raspuštanje svoje vlade i nove izbore što je prije moguće. Uvjeren je da će trijumfirati na izborima i osvojiti apsolutnu vlast. Desni populist Salvini najprije traži ustavne promjene prema kojima bi se broj zastupnika u gornjem i donjem domu talijanskog parlamenta smanjio za 345, u čemu se slaže s pokretom Pet zvijezda, koji je na posljednjim izborima dobio najviše glasova i s kojima je u koalicijskoj vladi. Ta željena ustavna promjena izazvat će dovoljno problema za jednu zanimljivu talijansku političku jesen, koja bi mogla imati goleme posljedice i za ostatak Europske unije.
Europa kolateralna žrtva
Malo sjevernije moglo bi biti još užarenije nego u Italiji. Jer, premijer Velike Britanije Boris Johnson najavio je da će njegova zemlja izići iz Europske unije na bilo koji način. Dakle, trebali bismo gledati scenarij no-deal Brexita najkasnije do 31. listopada (Noć vještica). S kojim se, očekivano, mnogi ne slažu, neki drugi daju varljivu potporu, drugi postavljaju uvjete.
Čelnik oporbenih laburista Jeremy Corbyn traži potporu za zaustavljanje Johnsonovih planova na sve strane. Poslao je vođa laburista i pismo šefovima svih parlamentarnih stranaka u kojem traži da se smijeni Johnsona, postavi privremena vlada s točno određenim rokom trajanja koja bi raspisala nove izbore u kojima bi njegovi laburisti žestoko zastupali novi referendum o ostanku Velike Britanije u Europskoj uniji. Iako i kod konzervativaca ima žestokih protivnika Johnsonova no-deal Brexita, nije se prevelikom broju britanskih parlamentaraca dopala Corbynova politika. Jer traži najprije izbore pa onda novi referendum o Brexitu. Većina smatra da je tema izlaska Britanije iz EU daleko najvažnija te nadmašuje svako politikantstvo.
Oštro je upozorenje uputila i Nancy Pelosi, predsjednica američkog Kongresa koja je upozorila prije svega Trumpova savjetnika za nacionalnu sigurnost, Johna Boltona da Kongres neće poduprijeti nikakav trgovinski sporazum SAD-a i Velike Britanije ako no-deal Brexit znači dovođenje u opasnost mira u Sjevernoj Irskoj. Bolton je za prošlotjednog posjeta Londonu najavio kako će Velika Britanija biti na čelu reda za sporazume o trgovini sa SAD-om nakon Brexita. Posljedice od Brexita imat će i građani EU koji žive u Velikoj Britaniji, morat će već prvog dana nakon Brexita dokazivati pravo na besplatne usluge britanskog zdravstva.
Jesen bi mogla donijeti i daljnju eskalaciju odnosa na relaciji Peking – Washington na što se sa zebnjom gleda i u Europi. Ovdje na Kinu gledaju bitno drukčijim očima nego u SAD-u. Najkonkretniji do sada bio je njemački ministar gospodarstva Peter Altmaier koji bezrezervno podržava ideju da EU nastavi surađivati s Kinom bez obzira na njezine odnose sa Sjedinjenim Državama.
– Imamo zajedničku odgovornost u sprečavanju novih sukoba u svijetu. Kako bismo prevenirali trgovinske konflikte, protekcionizam, uzajamno bojkotiranje takve snage moramo ograničiti kako bismo i dalje postizali gospodarski razvoj – rekao je Altmaier. Branio je kinesko pravo na materijalni napredak, izvoz svoje robe te uspostavu vlastitih strateških interesa. Uz kritiku američkog ponašanja u slučaju Huaweija čak je predložio da Europa kopira neke kineske industrijske i infrastrukturne planove poput “Jedan pojas, jedna cesta”, nazvanog novim, digitalnim “putem svile”.
Jedan će pobjednik svakako izaći iz trgovinskog rata između Kine i SAD-a za koji se očekuje kako će se razmahati ove jeseni, a Europa se nada da će to biti ona. Ako dođe do eskalacije, pretpostavlja se kako će se tržište sve više okretati robama nekineskog porijekla i tu se pojavljuju europske kompanije. Prema analizi njemačkog IFO instituta, u slučaju da Kina i SAD jedni drugima udare deset posto carina, tada bi se oni okrenuli europskoj robi pri čemu bi EU ekonomija ukupno zaradila 1,5 milijardi na američkim sankcijama prema Kini, a još 1,7 milijardi na kineskim sankcijama prema Americi. Masivni bi dobitnik u drugom slučaju bila njemačka ekonomija.
Jednostavno, što manje trguju jedna s drugom, dvije će zemlje morati više trgovati s trećima. Sve je to neugodno za Donalda Trumpa jer što se više uvozi iz Europe, to su nevjerodostojnije njegove prijetnje sankcijama Europskoj uniji. No, međunarodna trgovina je varljiva i sada je njemačko gospodarstvo gurnula na rub recesije upravo zbog trgovinskog rata koji je protiv Kine poveo Trump. Naime, Njemačka pleše na rubu ekonomske krize jer joj je znatno smanjen izvoz, najjača grana njihove ekonomije.
Nada u Kurza
Možda i najveća drama očekuje upravo Njemačku, ne samo zbog moguće recesije. Istočni dio Njemačke najesen ide na izbore. Prema posljednjim anketama, desna populistička Alternativa za Njemačku (AfD) narasla je na 23 posto i sada je najjača stranka u tom dijelu Njemačke. Dok u zapadnom dijelu ne može prijeći 12 posto, sada je prilično izgledno da bi Afd mogao ostvariti odličan rezultat u tri istočnonjemačke države koje čekaju izbori. Kao da se radi o ogledalu, jer slične postotke kao AfD bilježe i Zeleni, samo obrnuto – na Zapadu 25 posto, a na istoku tek 13 posto.
I dalje u istočnom dijelu Njemačke AfD-ova antimigrantska politika daje rezultate. Pobjeda AfD-a na istoku, koji obuhvaća jednu petinu njemačkog stanovništva, mogla bi stvoriti novi, virtualni Berlinski zid, upozoravaju analitičari. Nakon svih kritika vladajućima spas se ipak traži u Kršćansko-demokratskoj uniji (CDU). Na istoku su s 22 posto jedan posto ispod AfD-a. SPD je jako oslabio da bi ga se u ovom trenutku smatralo vjerodostojnom političkom snagom. Mnogi sumnjaju da bi AfD mogao stvoriti vladu u bilo kojoj istočnonjemačkoj državi jer nitko s njima ne želi koalirati, ali strahuje se da bi se njihov uspjeh s istoka mogao preliti i na zapad Njemačke.
I najave ekonomskih recesija treba staviti u politički kontekst. Iako se očekuje kako bi Njemačka mogla imati koristi od kinesko-američkog ekonomskog rata, ima analitičara koji krive sadašnje usporenje gospodarstva na slabljenje kineske valute zbog čega se izvozi manje automobila i dijelova u tu zemlju jer je izvoz postao skuplji. Općenito je njemačka industrijska proizvodnja pretrpjela najveći pad u devet godina zbog trgovinskog rata SAD-a i Kine, odnosno njegova utjecaja na globalnu ekonomiju koja sada usporava i mogla bi s njemačkim, najvećim europskim gospodarstvom, cijeli Stari kontinent gurnuti u krizu.
Sve i ako Matteo Salvini još nije uspio srušiti talijansku vladu bombastičnim javnim istupima, u svakom su slučaju oni utjecali na ekonomiju. Povijesno je najviši talijanski dug u odnosu na BDP, čak 130 posto. Malo je onih koji smatraju da u ovom trenutku talijanska vlada može nešto ozbiljno učiniti po tom pitanju. Baš suprotno, sve su glasniji oni koji misle kako se ubrzano bliži trenutak u kojem će Italija morati pristupiti restrukturiranju duga ili jednostavno proglasiti bankrot kako je to prije nekoliko godina učinila Grčka. Naš južni susjed, nadalje, pati i od slabe produktivnosti, velike nezaposlenosti među mladima, dok utjecaja na opće gospodarsko stanje ima i praktično tradicionalna politička nestabilnost.
I Austrija će na izbore krajem rujna nakon što je vlada pala zbog skandala s liderom FPÖ-a Hans-Christianom Stracheom. No, malo je sumnji da neće pobijediti dosadašnji kancelar Sebastian Kurz koji je netom prije pada vlade bio pred uvođenjem novih poreznih reformi. Ipak, jaka krajnja desnica mogla bi odnijeti pokoje zastupničko mjesto više.
I na kraju Španjolska čiji premijer Pedro Sanchez nije prošlog mjeseca uspio osigurati parlamentarnu većinu kako bi oformio vladu nakon što je odbijen koalicijski sporazum. Prije svega je to učinio lijevi Podemos koji je ostao suzdržan smatrajući ponuđeni dogovor o koaliciji neprihvatljivim.
Sanchez sada ima do jeseni da nađe rješenje za nastalu situaciji ili mora na izbore. I to bi bili četvrti izbori u Španjolskoj u četiri godine
kakav horor, pa radi se o zemljama koju su 50 godina dulje u nekakvim demokratskim okovima od nas... čemu plašenje afd-om? ljudi moraju imati alternativu za sve, pa tako i u politici, zašto bi se jedna politika, npr. liberalna, gledala kao jedina ispravna, jedina koja osigurava maksimum sloboda i napretka? ta politika pretpostavlja da se sve javne funkcije trebaju dati u privatne ruke, jer država je slab gospodar, i kočničar razvoja, da se tržište samo regulira, ispravlja... kao da je cijeli svijet i čitav naš život jedan tržišni odnos. vidjeli smo 2008-e tu liberalnu ideju, kako se javnim novcem spašava privatni sektor, banke, koje su napuhale svoj konto. i ne vidim kako bi europa imala koristi od kineskih i američki sankcija.... dal europa proizvodi mobitele? ne. dal proizvodi božićne darove, poklone, igračke? ne. dal europa proizvodi televizore? kompjutere? ne. pa čime da onda ide dodatno na američko tržište? prepakiravanjem kineskih proizvoda? pokažite mi jednu husqvarnu da je izrađena u europi... i najjači modeli su iz kine, kamoli mali. možete se svi ujediniti protiv kine, al badava kad su oni sami milijarda i pol potrošača, u jednom sustavu, jedan narod, sa jakim nacionalnim osjećajem. zapad nekako previđa činjenicu da je lider u sve manje stvari, da svake godine jedna velika eu država gubi mjesto među prvih 10 ekonomija svijeta. kina i indija, jel vama jasno što se događa u svijetu? svijet već dugo nije new york i london, pariz...