On je barmen, i to s pregršt diploma u rukama koje je “prikupljao” širom svijeta, od New Yorka do Stockholma. Ona je liječnica hitne medicine iz daleke Kolumbije. Upoznali su se na brodu, na glasovitim Karibima, a oboje su tada nosili bijelu odoru – ona liječničku, a on barmensku. Zajednički su im nesumnjivo pustolovni duh i strast za putovanjima. On je proputovao 44 zemlje, a ona najmanje 25. Zaželjeli su se ipak i mirne oaze u kojoj će stvoriti dom. A odabrali su Osijek.
Miroslav Kljajić vratio se u svoj rodni grad nakon 12 godina rada u inozemstvu, a na taj ga je potez nagnala supruga Julie Anna koja je s gradom na Dravi “kliknula” na prvi pogled. Miroslav je nedavno otvorio bar Craft Room u središtu Osijeka, a Julie Anna marljivo uči hrvatski jezik kako bi se što prije zaposlila kao liječnica u svom novom gradu. Goste u svom Craft Roomu začuđuje Slavonskim koktelom – s okusom kulena.
– To je sto posto slavonski koktel, svi sastojci su domaći. Baza je prvi hrvatski viski koji se proizvodi u Đurđenovcu, Pepel No 1, a toči se direktno iz bačve. Nakon što odleži u bačvama od 50 litara tri godine, pretoči se u male bačve od pet litara i tu dodatno sazrijeva. Bačve su od slavonskog hrasta i koriste se samo jednom. Kulen sam ispržio na tavi, da pusti ulje i okus. Stavio sam ga u žitni destilat od 42 posto alkohola na 24 sata. Pustio je tako aromu, pa sam ga premjestio u zamrzivač, gdje se masnoća sva zamrznula i odvojila, a alkohol je ostao tekući. Tri puta sam ga još procijedio kroz gazu, da se očisti preostala masnoća, i tako sam dobio destilat. Treći je sastojak sirup od slavonskih šljiva s bagremovim medom, sastojaka koji su nezaobilazni u Slavoniji. Pržio sam šljive da se malo karameliziraju, stavio ih u vodu na 24 sata i idući dan pomiješao s bagremovim medom – opisuje Miroslav.
U koktelu su još i crveno vino te ulje od lješnjaka koje se također proizvodi u Osijeku.
– Kulen u piću nešto je potpuno novo pa zanima gurmane. Okus kulena nije toliko intenzivan, pojavljuje se na izdisaju i ostaje u ustima kao da ste ga jeli, a niste – opisuje. Ima, kaže, i onih koji se ne usude otpiti gutljaj koktela s kulenom. Očekuje kako će njime privući pažnju turista na kruzerima, jer “stranci vole kušati sve domaće, nije im problem ni platiti više”.
– Radio sam najprije u Irskoj, pa u restoranu u Njemačkoj, a onda završio školu za barmena u Zagrebu. Ljetne sezone odrađivao sam potom u Supetru na Braču, a zimske u Njemačkoj. S trideset godina odlučio sam se na iskorak i uhvatio “posljednju kartu” za kruzer. Velika mi je želja bila putovati svijetom, a u posljednjih šest godina, koliko sam proveo na kruzeru, obišao sam 118 gradova i 44 države – prisjeća se Miroslav.
Povelik je iznos uložio u obrazovanje. U New Yorku je završio jednu od najvećih škola za barmene u svijetu, a sljedeći korak bio je master i instruktorski tečaj u Stockholmu, na koji se upisuje tek 30 barmena godišnje. Samo ih polovica postanu instruktori, što je Miroslavu pošlo za rukom. Nije tu bio kraj, obrazovao se i u Amsterdamu, New Orleansu, a upisao je nedavno i školu Whiskey u Škotskoj, gdje mjesta ima samo za 16 “đaka”.
– U Hrvatskoj se na konobarski posao ne gleda kao na profesiju. Pojmovi barmen, miksolog, koktel-majstor još uvijek su nepoznanica. Zanimanje nije cijenjeno, iako može biti životno zvanje i otvara cijelu lepezu mogućnosti, jer možete raditi i kao ambasador brenda, na prodaji i promociji pića, zatim kao menadžer, direktor hotela... Ništa što se nauči u toj industriji nije izgubljeno – poručuje Kljajić.
to može i brže,prejedeš se i prepiješ,i vratiš