U ožujku iduće godine Milanu Vukoviću prestaje osmogodišnji mandat u Ustavnom sudu, a u prosincu za još osam sudaca, tako da od sadašnjih 13 sudaca nakon 7. prosinca iduće godine ostaje njih četvero. To znači da će ponovno HDZ-ova saborska većina imati glavnu riječ pri izboru nove većine u Ustavnom sudu, a uskoro se može očekivati otvaranje i prvog kruga 'pregovora’ između vlasti i oporbe. Tko su mogući kandidati? U kuloarima se spominju Vladimir Šeks i Mato Arlović, no vrlo su mali izgledi da se dvojica Slavonaca zaista povuku iz političke arene. Doduše, Šeksu nakon slučaja Glavaš dionice padaju, no za Arlovića je sigurno da ostaje u politici. Zacijelo će se opet ići na manje istaknute pojedince iz politike i na pravnike bliske nekim strankama.
Okrnjen ugled
No, bilo bi tragično da se još jednom ponovi 1999., kad je Ustavni sud napunjen besprizornom trgovinom i kad su u njega ušli i ljudi čiji je ugled bio u najmanju ruku okrnjen. Sve to poput živog blata usisava svaku važnost sadašnjem sastavu Ustavnog suda, koji se, primjerice, nije iskazao ni jednom jedinom odlukom koja bi išla protiv sadašnje vlasti. Afere i sjene pratile su bivšega glavnog državnog odvjetnika Marijana Hranjskog, bivšeg predsjednika Upravnog suda Ivana Mrkonjića, a ni sedam godina nije bilo dovoljno da se raščisti sumnja na silovanje koja je pala na Vicu Vukojevića.
Prvi iz Ustavnog suda odlazi Milan Vuković, za kojega će ostati zapamćen presedan da su protiv njegova imenovanja javno prosvjedovali članovi bivšeg sastava Ustavnog suda kad mu je na čelu bio Jadranko Crnić. No, u Ustavni sud ponovno bi mogao jedan Crnić, jer se u kuloarima tvrdi da su takve ambicije Ivice Crnića, sada suca Vrhovnog suda i Jadrankova sina.
Nasljedno pravo
Nagađalo se i da je to bio glavni razlog što je Crnić svojedobno odbio Mesićevu ponudu da odradi drugi mandat na čelu Vrhovnog suda. Odmah su, naravno, u pravničkim krugovima krenule šale o nasljednom pravu, no zapravo I. Crniću, kojemu svi priznaju i stručnosti i ugled, zapravo srodstvo s dugogodišnjim predsjednikom Ustavnog suda može biti samo otegotna okolnost. No, ako se kandidira Crnić, moglo bi doći do rata oko predsjedničke fotelje na Markovu trgu, u koju ima izgleda sjesti sadašnja dopredsjednica Jasna Omejec. Naravno, pod uvjetom da i ona dobije još jednom podršku Sabora. No, drugi mandat za agilnu potpredsjednicu gotovo je siguran, s obzirom na to da je baš ona najčešće u kontaktu s Vladom i premijerom te s obzirom na njezinu bliskost s HSLS-om, koji je pak blizak vladajućem HDZ-u.
U Ustavnom sudu ostat će još do proljeća 2008. Agata Račan, Mario Kos te Željko Potočnjak, koji također ima aspiracija na predsjedničko mjesto. Iz ovog sastava najdulje – sve do 2010. godine – ostaje bivša savjetnica na Ustavnom sudu Nevenka Šernhorst. Iz Vrhovnog suda moglo bi biti još kandidata, poput Marijana Svedrovića, kaznenog suca kojemu je prošli put malo nedostajalo da bude izabran, no kojemu će se možda spočitnuti to što je kao odvjetnik bio u braniteljskoj ekipi članova organizacije koja, odlukom suda, nije zločinačka.
Bez repova
Tko bi još mogao na Markov trg? Iz vladajuće stranke rado bi tamo vidjeli docenta ustavnog prava Marija Jelušića, koji je blizak HDZ-u, ali se u stručnim krugovima ni u javnosti nije ničim istaknuo. Vladajuća bi stranka mjestom u Ustavnom sudu mogla nagraditi i profesora kaznenog prava Željka Horvatića, koji već godinama dobro surađuje s različitim HDZ-ovim garniturama. No, aspiracija bi mogao imati i drugi zagrebački profesor, Davor Krapac.
Ako zaista opet bude riječ samo o trgovini isluženim stranačkim kadrovima i satelitima, garniranim tek ponekim imenom koje zaista zaslužuje da zasjedne na osam godina u Ustavni sud, drugih imena zacijelo se nitko neće ni sjetiti.
Poput splitskog profesora ustavnog prava Arsena Bačića ili predsjednika Županijskog suda u Puli Alda Radolovića. U sudačkim redovima, uostalom, zacijelo bi se našlo još kandidata za kojima se ne vuku repovi.
