U obiteljskom domu Štefanije Orel u Humu na Sutli ovih se dana naveliko spremaju kolači, ukrašava se kuća, čuje se božićna pjesma. U njezinu domu živi osmero osoba s teškoćama u razvoju koje je prihvatila i o kojima se brine.
Priča otprije 13 godina
A priča o toj hrabroj ženi počela je prije 13 godina, kada su iz jednog zagrebačkog centra koji skrbi za djecu s teškoćama u razvoju, nakon svih procedura i dobivenih dozvola, u Štefanijinu kuću poslali troje djece. Kad su njezine kćeri otišle na školovanje u Zagreb, Štefaniji se kuća činila nekako prazna. Zato se potrudila i došla u kontakt s ljudima koji su je uputili kako da udomi neko dijete, a kada je posjetila dom i vidjela djecu koja žele obitelj, nije se predomislila.
– Nikada neću zaboraviti kako su me vukli za rukav i govorili mi: Teta, uzmi mene, uzmi mene! Nisam mogla birati, čekala sam odluku iz Centra – kaže Štefanija. Iz godine u godinu dolazilo je njih još, pa su danas ovdje Ljiljana (31), Andrijana (22), Jelena (21), Petra (20), Ivan (20), Petra (16), Mateo (12) i Samanta (11).
Većina ovih uglavnom odraslih ljudi, koji su u duši i srcu djeca, Štefaniju zove mama, a samo dvoje obraćaju joj se s teta. Neki od njih još imaju nekog od rodbine koji pitaju za njih, poput šesnaestogodišnje Petre kojoj djed za blagdane šalje pakete ili je nazove telefonom. Petra je i najviše privržena mami Štefaniji. Cijelo nam je vrijeme dok smo boravili u njihovu domu na to skretala pozornost.
– Iako ne razumije datume i dane, osjeća da dolaze blagdani. Tako svake godine od Svetog Nikole pjeva božićne pjesme, a za nju su rekli da neće govoriti – kaže Štefanija. Petra je pjevala i pred nama "Na tom mladom ljetu...", ali i svako malo grlila i ljubila mamu. Štefanija je kroz godine provedene s njima otkrila što najviše vole, pa su tako kod pečenja kolača pomogle starija Petra i Adrijana. Bor su okitili svi zajedno, a pjevala je mlađa Petra. Budući da Jelena voli prirodu, ona je bila zadužena za berbu borovica za sve u selu, a starija Petra uživa raditi u vrtu koji je u proljeće i ljeto najljepši u selu, pun povrća i pomno uređen. Mateo mora učiti, jer polazi redovito sedmi razred.
– Da nije bilo velikog razumijevanja učiteljice Milice Ivanović, bojim se da on još ne bi morao pohađati nastavu po redovnom programu – zahvalna je Štefanija. – To je dijete oduzeto roditeljima i trebalo je puno truda i ljubavi da ga se dovede u red. Kad je prije godinu i pol stigla Andrijana, rekli su mi da ona ne hoda i ostavili mi popis onoga što jede. Djevojka danas hoda i jede sve što i mi – ponosna je Štefanija. Nitko od njih nema posebnih želja za Božić.
– Nama je dobro, poštujemo jedni druge – poručila je starija Petra.
I mi imamo briga i muka
– Ima i kod nas teških dana, briga i muke, no sve to rješavamo odmah. Jedino bih htjela da se Ivan negdje barem honorarno zaposli, kako bi se osjećao korisnim. Nije nam super, ali nam je dobro, a bilo bi nam na teže bez dobrih ljudi. Pomaže nam Vetropack iz Huma na Sutli, Turistička zajednica Huma na Sutli i susjedi – kaže ova hrabra žena. Nije stoga neobično što je adventski vijenac, koji putuje Zagorjem, doputovao baš i u dom Štefanije Orel gdje je zapaljena jedan od svijeća.
NA SUD JE KAO