Vijugavom cestom, do koje se dolazi nakon skretanja s državne ceste koja spaja Vukovar i Tovarnik, dolazite do maloga srijemskog sela Lovas.
Na prvi pogled riječ je o još jednom običnom selu čiji se stanovnici bave svojim poslom, ali i svakodnevnim problemima. Selo je uređeno i čisto, ceste asfaltirane. Na ulici se mogu vidjeti ljudi koji žure dalje radi svojih obveza. Tu je i prodavaonica, crkva, a na samome ulazu u selo je nogometno igralište, igralište za mali nogomet i teniski tereni. Međutim, Lovas je sve samo ne još jedno obično selo. Lovas je i mjesto nekih od najstrašnijih zločina koji su se dogodili tijekom Domovinskog rata. Dovoljno je reći kako je tijekom rata smrtno stradalo 89 mještana sela, od kojih i 70 civila. I danas se jedna osoba iz Lovasa vodi kao nestala.
U Lovasu je i poslije Ovčare druga najveća masovna grobnica iz koje je ekshumirano 70 tijela. Ovo selo bilo je i mjesto gdje su se u jesen 1991. godine događali neki od najstrašnijih ratnih zločina tijekom Domovinskog rata. Ljudi su ubijani na cesti, po kućama, vrtovima, zabilježena su silovanja, premlaćivanja, a mještani hrvatske nacionalnosti morali su nositi oznake na rukavu koje bi to pokazivale i tjerani su na prisilni rad. Vrhunac iživljavanja zabilježen je 18. listopada 1991. godine kada je skupina od 50-ak civila natjerana uz prijetnju oružjem u minsko polje kako bi ga očistili na taj način. Tom prilikom smrtno je stradao 21 civil dok ih je 14 ranjeno. Tijekom jeseni 1991. godine uništeno je 260 kuća, crkva je srušena, a okupacijske vlasti Lovas su nazvale Dušanovac. Za sve te zločine više od deset godina traje suđenje pred Specijalnim sudom u Beogradu gdje je za osam optuženih zatražena kazna od 59 godina zatvora.
Nisu zaboravili rat, ali okrenuli su se budućnosti
– To suđenje traje sada već više od 20 godina, s tim da se stalno traže neki novi načini da se ono odugovlači. Donesena je bila i presuda prema kojoj je 14 njih za zločine u Lovasu osuđeno na 128 godina zatvora. Ta presuda je poništena, a kako ih je šest u međuvremenu preminulo, sada se sudi njima osmorici i traži 59 godina zatvora. Mislim kako je smiješno što ih se tereti za ubojstvo 28 civila. Što je s drugim ubijenima? Uostalom, i tih 59 godina je malo za 28 ubijenih ljudi i sve zločine za koje se terete, kaže načelnica Općine Lovas Tanja Cirba podsjećajući kako je tijekom Domovinskog rata ubijeno 5,5 posto stanovništva Lovasa hrvatske nacionalnosti.
Pogledajte video - tko su useljenici u Hrvatsku:
Unatoč svim stradanjima i svemu što su proživjeli, Lovas danas izgleda potpuno drukčije i po mnogo čemu je uzor drugim općinama širom Hrvatske. Mještani nisu zaboravili rat i stradanja, ali su se okrenuli budućnosti i odmah s prvim godinama povratka počeli izgrađivati i uređivati svoje selo. Nisu grad, ali u Lovasu svi imaju struju, vodu, plin, telefon, provedena je i kanalizacija. Seoska škola uređena je i opremljena, izgrađen vrtić, Dom kulture, asfaltirane ceste… Imaju knjižnicu, vatrogasce, a ponovno je podignuta i srušena crkva. U dizanje sela uključeni su bili svi, tako da su općinske vlasti godinama dva puta godišnje organizirale čišćenje i uređivanje sela. Krenuli su sa svim projektima još i prije nego je Hrvatska imala na raspolaganju pretpristupne fondove EU. Njihova realizacija išla je preko resornih ministarstava ili pak UNDP-a, veleposlanstava SAD-a, Japana, Norveške, Belgije, vlade Južnog Tirola…
– Lovas je jedno malo, uređeno i sređeno selo. Tijekom godina puno smo radili, tako da danas imamo to što imamo. Širom Hrvatske poznati smo po brojnim rezultatima. Nismo zaboravili prošlost, rat i stradanja, ali smo se okrenuli budućnosti i izdignuli iz svega toga. Sada se najviše radi na razvoju gospodarstva i osiguravanju novih radnih mjesta. To je cilj svih nas jer smo svjesni da će bez toga sve žrtve biti uzaludne – kaže Cirba.
Govoreći o do sada odrađenim i planiram projektima, ravnatelj razvojne agencije TINTL Mladen Markešić kaže kako je infrastruktura sela sagrađena i da je sada preostalo njezino daljnje „uređivanje i šminkanje“. Najavio je i kako se i dalje pišu brojni projekti pa se tako uskoro očekuje izgradnja zimovnika na Dunavu kod Opatovca, sela u sastavu Općine Lovas, kao i hladnjače za voće i povrće u poslovnoj zoni. Najavljuje se i izgradnja pogona za kavezni uzgoj ribe.
– Malo je poznato kako je Općina Lovas u 2018. godini bila šesta jedinica lokalne samouprave u Hrvatskoj po povlačenju sredstava iz fondova EU. I to govori kako i na koji način radimo – kaže Markešić.
Lovas je od Vukovara udaljen 20-ak kilometara, a u blizini su i Vinkovci. U ta dva grada radi dosta mještana dok je u selu najzastupljenija poljoprivreda. Tu su i Poljoprivredna zadruga Lovas, tvrtka Arator kao i pogon trikotaže Triko. I općina je kroz javne radove i projekt Zaželi također jedan od značajnijih poslodavaca. Imaju više OPG-ova koji se bave raznom proizvodnjom, a neki su svojim proizvodima već prešli granice županije. Jedan od njih je i Domagoj Vidić čiji se 100% prirodni sok od jabuke prodaje i u Istri u nekim hotelima.
– Putem županijske tvrtke Agro-klaster otvorila se ta mogućnost prodaje soka u Istri. Naime, godinama se govori o povezivanju „zelene” i “plave“ Hrvatske, odnosno da se naši proizvodi nađu u hotelima i restoranima na Jadranu. Sada nam je to i omogućeno i puno nam znači. Godišnje smo proizvodili do 20.000 litara soka, a sada s tim novim tržištem planiramo i povećati proizvodnju – kaže Vidić koji je rođeni Lovašanin, ali od rata s obitelji živi u Nuštru.
Radi jedan kafić
U planu mu je i da s obitelji još ove godine preseli u Lovas. Mišljenja je kako će mu to olakšati posao, a uz to i djeca će imati sve potrebne sadržaje za zdravo odrastanje. U prilog tome govori i činjenica da Općina za zainteresiranu djecu plaća školu plivanja kao i školu tambure. Tu je i Nogometni klub Lovas i njihova Škola nogometa. Oni koji žele, mogu se uključiti i u aktivnosti KUD-a. Od prije dvije godine seoski dječji vrtić ima dvije predškolske skupine s ukupno 34 djece, dok Osnovna škola Lovas ima 90 učenika. Djeca u vrtiću i školi, koja se hrane, imaju svakoga dana kuhanu hranu.
– Prije rata u školi je bilo 500-tinjak učenika, a kada smo se vratili u selo, imali smo 138 učenika. Onda je taj broj pao na 69 pa sada opet imamo rast i ukupno 90 učenika. U prvom razredu imamo 17 učenika. Možemo se pohvaliti i kako u školi imamo 100 posto stručni kadar koji je većinom iz sela. Škola je moderno opremljena, imamo pametne ploče i svu drugu opremu. Nastava se odvija u jednoj smjeni – kaže nam ravnateljica škole Julijana Baltić.
Škola u Lovasu je prošle godine, za projekt pod nazivom „Out of the Box“, osvojila drugo mjesto. O kakvom uspjehu se radi, govori podatak kako tu nagradu do sada nije osvojio nitko u Hrvatskoj i da su oni do nagrade došli u konkurenciji 830 projekata iz cijele Europe. Baltić kaže kako sada svi po malo strahuju od sljedećih godina i novoga pada broja djece u školi s obzirom na to da je dio mladih obitelji otišao.
– To je, nažalost, naša svakodnevica, ali ne samo nas nego i cijele Slavonije. Imamo sve, ali nam sada nedostaju samo radna mjesta. Mladi žele kvalitetna radna mjesta, sigurne poslove i dobre plaće. Kada bi to imali, nitko ne bi odlazio ili bi taj broj ljudi koji odlaze bio puno manji – mišljenja je Baltić.
U selu se stalno govori o planovima za odlazak. Navodno, pet mladića uskoro treba put Njemačke gdje su pronašli poslove. Jedan od njih je i Ivan Ostrun koji se, s prijateljima, bavi uzgojem crnih svinja. Prodaja ne ide baš kako su mislili pa je izlaz našao u Njemačkoj gdje će raditi kao građevinac.
- Idem nešto zaraditi. Vidjet ću koliko ću ostati. Plan mi je vratiti se u selo i nastaviti živjeti. Volim Lovas i sve što selo pruža, ali trenutačno ovdje imamo sve i svega, samo nema posla. Ljudi samo žele normalno raditi i živjeti, ali to ne mogu ako su plaćeni minimalno, kaže Ostrun, s kojim smo razgovarali u seoskom kafiću BIM.
To je trenutačno jedini kafić u Lovasu koji svojim gostima, uz dobru kavu, pruža i mogućnost igranja biljara ili pikada koji im je postao jedna od zanimljivijih zimskih zabava. Osnovali su i Pikado klub Lovas. Vlasnik kafića Roko Vukman kaže kako je u selu nekada radilo pet kafića, ali da je sada sve spalo na jedan kafić i jednu prodavaonicu.
– Imao sam nekad četiri konobara i svakoga vikenda dovodio tamburaše. Sada radim sam jer ne mogu naći konobara. Nudim plaću 4000 kuna, ali ne uspijevam pa zato radim svaki dan sam. Da mi je netko prije 6-7 godina rekao da će se ovo događati u Lovasu, rekao bih mu da nije normalan. Bilo je tada puno više ljudi, života, zabave... S ulaskom Hrvatske u EU mladi su počeli odlaziti. Ako se nešto ne promijeni, vjerojatno ću i sam „dići sidro“ – kaže Vukman.
Dok smo razgovarali s njima, u kafiću je bilo 7-8 mještana. Kaže kako su to sve stalni gosti i da za svakoga od njih, i prije nego sjedne za stol, zna što pije.
– Kada se gleda selo kao selo, mi u Lovasu zaista imamo sve. Blizu su nam i Vukovar i Vinkovci i to nam je također prednost, ali i problem. Naime, neki od mještana ondje nađu posao i onda tamo ostanu i živjeti. Grad je ipak grad i pruža više – ističe Vukman.
Sve to dovelo je i do toga da se nekretnine u selu prodaju u bescjenje. Mještani kažu kako je prošle godine obiteljska kuća u selu, s plinskim priključkom, prodana za 3000 eura. Cijene se inače kreću od 6 do 10 tisuća eura, s tim da za 12.000 možete birati kuću. Stariji posjetitelji BIM-a kažu kako je Lovas i prije rata bio bogato selo, ali i da sada svi zajedno još uvijek plaćaju cijenu rata i stradanja. U Lovasu je, po popisu stanovništva iz 2011. godine, živjelo 869 stanovnika. Procjenjuju kako ih je sada manje od 700.
– Prije rata ljudi su radili u Borovu, Vupiku, Vuteksu... U selu je bio pogon Borova gdje je radilo 350 žena. Imali smo svako malo autobuse za Vukovar, a sada samo njih nekoliko. Općina čini puno, trude se, uredili su selo maksimalno, ali sada ljudima treba posla. Najviše nam zapravo nedostaje posla i dobre plaće, ali to je slika cijele Slavonije. Kako nema posla, mladi odlaze i zato imamo niz praznih kuća i staračkih domaćinstava. Za nekoliko godina, ako se nešto ne promijeni, postat ćemo salaš – kažu nam Petar Palijan i Krunoslav Šmahulc.
Stižu investicije
Obojica su mišljenja kako su pomalo, unatoč svim stradanjima, zaboravljeni i stavljeni po strani. Tvrde kako država mora više učiniti za Lovas i slična mjesta i pomoći da ona ponovno zažive. Prisjećaju se kako su nekad sjedili vani i razgovarali. Danas toga više nema.
– Imamo kvalitetnu zemlju, infrastrukturu, želju i znanje da radimo. Treba nam pomoć da krenemo i stanemo na noge. Država treba osmisliti neke posebne mjere, zakone, poticaje... Bilo što. Trebaju nešto napraviti da se ovdje ponovno počnu otvarati radna mjesta i vjerujem da bi se onda većina onih koji su otišli vratila – mišljenja je Šmahulc.
I općinske vlasti očekuju konkretne pomake od države. Načelnica Tanja Cirba kaže kako Lovas i dalje mora ostati sastavni dio novoga Zakona o Vukovaru čije se donošenje očekuje uskoro. Na taj način bi i mještani i poslodavci mogli i dalje koristiti njegove povlastice. U suprotnom će oni otići do obližnjeg Vukovara. Očekuje i brže stambeno zbrinjavanje od države, a ne da se, kako kaže, građevinski materijal za gradnju obiteljskih kuća, čeka i do 8 godina.
– Postoji puno potencijala i puno mogućnosti. Moramo ih iskoristiti za boljitak svih. I mi kao općina maksimalno radimo na povezivanju naših OPG-ova s hotelijerima na Jadranu. Imamo i najave otvaranja nekih pogona, a i hladnjača za voće i povrće značit će puno za naše poljoprivrednike. Raduje nas i povećanje broja djece – istaknula je Cirba, napominjući kako je Općina donijela niz demografskih mjera.
Školski udžbenici i radne bilježnice su besplatni. Prvo dijete u obitelji općina dariva sa 7000 kuna, drugo s 8, treće s 10, a za četvrto i svako sljedeće dijete obitelji isplaćuju po 12.000 kuna. Kupnju prve nekretnine ili njezino uređenje općina pomaže s 15.000 kuna. Obiteljima s petero djece na ime mjesečnih troškova stanovanja isplaćuje se 750 kuna, a obiteljima sa 6 i više djece po 1000 kuna mjesečno. Sredili su i uredili i tri općinska stana za tri obitelji s bebom.
– Zbog djece i mladih i radimo sve ovo što radimo jer oni su naša budućnost. Lovas svakako ima svijetlu budućnost – zaključila je Cirba.
>> Oružje koje je imalo ključnu ulogu u oslobađanju Hrvatske
Nekada se govorilo da na mladima svijet ostaje, a što smo mi to odgojili ? Slali smo djecu na studije magle, samo da ne moraju raditi. Do 40te su pod maminim skutevima, na teret roditeljima. Ništa im se ne isplati raditi.