Jelena Baketa iz Lovasa podigla je trojicu sinova i svi su 1991. otišli braniti Hrvatsku. No, nisu joj se svi vratili: izgubila je njih dvojicu, a danas joj je ostao samo jedan sin, Ilija. Predrag je poginuo u rujnu 1991. u obrani Tovarnika, dok je Goran odveden iz vukovarske bolnice u studenom nakon pada grada i otada mu se gubi svaki trag.
Predstavnici obitelji žrtava
Kako bi čula bilo kakvu informaciju o nestalome sinu, ova tužna majka svojedobno je uporno nazočila suđenju za Ovčaru, a posljednje četiri godine prisustvuje svakom ročištu na Odjeljenju za ratne zločine Višeg suda u Beogradu, gdje su danas, u samom finalu suđenja za zločin u Lovasu, održane završne riječi.
Jeleni Baketi 82 su godine, pa ipak, u rano jutro krenula je na put u društvu mještanina Pere Lemunovića, koji pak traži pravdu za svoju mučki ubijenu majku Anu. Njih dvoje bili su danas jedini predstavnici obitelji žrtava, no to ne treba čuditi. U proteklih 12 godina, koliko je prošlo od podizanja optužnice, mnogi su umrli, mnogi oboljeli, neki odustali od iščekivanja pravde. Jer, ta se pravda u malom slavonskom selu, gdje je izvršen jedan od najtežih zločina u Domovinskom ratu, iščekuje gotovo tri desetljeća. Tijekom listopada i studenoga 1991. godine ubijeno je oko 70 mještana uglavnom hrvatske nacionalnosti, a najmasovniji zločin počinjen je 18. listopada 1991., kada su pripadnici Teritorijalne obrane i jedinice “Dušan Silni”, koristeći ih kao živi štit, natjerali 51 mještanina Lovasa da očiste lokalno polje od mina koje je JNA prethodno postavila. Od eksplozije mina stradalo je oko 20 mještana, dok je većina bila ranjena.
Video - Predsjednica u Lovasu
No, porazna je činjenica da je nerazumno dugo trajanje ovog sudskog postupka dovelo do toga da su u tom periodu petorica optuženih preminula te da je broj žrtava obuhvaćenih optužnicom u znatnom broju umanjen, čime je velik broj članova obitelji ubijenih ostao uskraćen za pravdu. Danas se na Specijalni sud u Ustaničkoj ulici – na istom mjestu gdje je za sudjelovanje u atentatu na Zorana Đinđića osuđen Milorad Ulemek Legija – odazvalo osmero optuženih, staklenim zidom otpornim na metke odvojenih od prostorije gdje su ih promatrali članovi obitelji žrtava.
Tužitelj Dušan Knežević tražio je od sudskog vijeća da ih se proglasi krivima za ratni zločin nad civilnim stanovništvom te za njih – Milana Devčića, Željka Krnjajića, Darka Perića, Radovana Vlajkovića, Radisava Josipovića, Jovana Dimitrijevića, Sašu Stojanovića i Zorana Kosijera – zatražio ukupno 60 godina zatvora. Završne riječi iznijeli su i odvjetnici optuženih, a od njihovih klijenata moglo se čuti svašta: od “hrvatsko-albanske urote” koja se nad njima nadvija pa do zahtjeva da se “dovede” predstavnik američke ambasade koji je “uzeo novac” da se njih osudi.
– Ovo je velika farsa. Pred sud su dovedeni krivi ljudi samo da se amnestira JNA – kazao nam je na marginama suđenja Zdravko Krstić, odvjetnik nekoć prvooptuženog Ljubana Devetaka koji u međuvremenu preminuo.
Marginalizirana suđenja
Uz obitelji žrtava i ovom ročištu nazočili su aktivisti i pravnici zagrebačke Documente – Centra za suočavanje s prošlošću te Fonda za humanitarno pravo Beograd (FHP).
– Suđenja za ratne zločine potpuno su marginalizirana. Predmet Lovas jedino je suđenje koje se u ovom trenutku odvija pred srpskim pravosuđem za zločine počinjene tijekom rata u Hrvatskoj.
No, isto vrijedi i za cijelu regiju: novih suđenja nema, kao ni istraga, zato što više nema pritiska na nacionalne sudove iz Haaga – smatra osnivačica Fonda za humanitarno pravo Nataša Kandić, dodajući kako je i interes srpskih medija za ovu vrste tematike potpuno splasnuo. Uistinu, od lokalnih medija o suđenju za zločine u Lovasu došli su izvijestiti jedino reporteri N1 televizije. Nastavak iznošenja završnih riječi zakazan je za 28. veljače, a optuženi izricanje presude i dalje čekaju sa slobode.
Pogledajte video: Usporedba Hrvatske i Slovenije
Kažu da su svi ovi Dušani silni, opaki, strašni bili najbrži za palit Zetora 🚜🚜🚜