Dužnosnici Europske komisije, prenose Večernjem listu upućeni izvori, nisu skloni podržati Hrvatsku u namjeri da se Srbiji blokira otvaranje 23. poglavlja u pregovorima s EU sve dok vlasti u Beogradu ne povuku sporne odredbe zakona o univerzalnoj jurisdikciji za ratne zločine, kojim se Beograd želi pretvoriti u “mini Haag”.
– Naši stručnjaci analizirali su taj zakon i ništa nam ne govori da bismo trebali biti zabrinuti – kaže jedan visoki izvor iz Komisije i dodaje da se ništa nije promijenilo u odnosu na vrijeme kad su hrvatski zastupnici u Europskom parlamentu prvi put pokušali privoljeti EU da ukidanje spornog zakona pretvori u uvjet za otvaranje 23. poglavlja. Tada je jedan od direktora u Komisijinoj upravi za proširenje otvoreno rekao da Komisija ne podržava takvu hrvatsku ideju.
Ipak, nova hrvatska Vlada najavila je, kroz priopćenje Ministarstva vanjskih i europskih poslova poslano regionalnoj televiziji N1, da želi blokirati otvaranje 23. poglavlja sve dok Srbija ne ispuni nekoliko uvjeta, među kojima je i ukidanje spornog zakona:
Hibridna jurisdikcija
“Uvjeti koje Srbija mora ispuniti za otvaranje tako važnog 23. poglavlja su, među ostalima, poštivanje ljudskih prava (posebice manjinskih), puna suradnja s Međunarodnim sudom za ratne zločine za bivšu Jugoslaviju i reforma pravosuđa, koja uključuje ukinuće nadležnosti za procesuiranje ratnih zločina za područje cijele bivše Jugoslavije”, poručilo je Ministarstvo kojemu je na čelu ministar Miro Kovač.
Hrvatska je u ovom trenutku jedina od 28 država članica EU koja još nije dala suglasnost na otvaranje 23. poglavlja, potvrdila je i glavna pregovaračica Srbije Jadranka Joksimović u izjavi za srpski Danas. Srbija se nada otvoriti to poglavlje do kraja lipnja.
U Europskoj komisiji drže se argumenta da pravna stečevina EU ništa ne govori o univerzalnoj jurisdikciji za ratne zločine, da je srpski zakon sličan zakonima koji se primjenjuju u nekoliko država članica EU, a na hrvatski protuargument da je riječ o zakonu koji je jedinstven po “hibridnoj” univerzalnoj jurisdikciji (jer Beograd se proglašava nadležnim za područje čitave bivše Jugoslavije) iz Komisije neslužbeno govore da im je važno ima li glavni haaški tužitelj primjedbi na takav “hibridni” zakon i da su utvrdili da nema.
Iako mišljenje Komisije nije presudno jer o otvaranju poglavlja odlučuje 28 zemalja članica u Vijeću EU, ono ipak utječe na stav zemalja članica, a zasad nijedna druga nije javno stala uz hrvatski zahtjev o ukidanju srpskog zakona.
– Uvjeren sam da ćemo u Sloveniji naći istomišljenike jer se taj srpski zakon teoretski i na njih odnosi. A drugim zemljama jednostavno treba objašnjavati što je to što objektivno Hrvatskoj smeta u tom zakonu. I na tome treba inzistirati – kaže Orsat Miljenić, ministar pravosuđa u prethodnoj Vladi, koji je u svom mandatu prvi put najavljivao da će Hrvatska kroz Europsku uniju tražiti da Srbija odustane od samoproglašene nadležnosti za ratne zločine na području cijele bivše Jugoslavije.
Odbijaju zahtjev suda
No, iako Komisija daje naznake da ne dijeli hrvatsko mišljenje da ukidanje spornih odredbi srpskog zakona treba biti uvjet u pregovorima, druga dva uvjeta koje je naveo ministar Kovač jesu uvjeti do kojih drži i Komisija. Posebno puna suradnja s ICTY-jem, kojom se Srbija proteklih tjedana i mjeseci baš i ne može pohvaliti jer, primjerice, odbija udovoljiti zahtjevu Haaškog suda za izručenje troje Šešeljevih radikala koji su zastrašivali i utjecali na svjedoke protiv Vojislava Šešelja. Puna suradnja s Haagom, kako je to ovih dana objasnio i odvjetnik Luka Mišetić, znači i poštivanje haaških presuda, koje službeni Beograd također često ignorira ili im umanjuje značaj, u čemu bi Hrvatska i Europska komisija također mogle biti strože tijekom pregovora Srbije s EU.
>> Karadžić dobio 40 godina zatvora. Odvjetnik: Uložit će žalbu, razočaran je i začuđen
Pedlažem da Hrvatska osnuje svoj sud na kojem će procesuirati sve one koji su u periodu od međunarodnog priznanja Hrvatske neovlaščeno ušli sami ili organizirano naoružani u Hrvatsku, kao i one koji su do tada oružano napadalai Hrvatsku. To bii bio pandam srpskom kvazi sudu i imao bi jače pravno uporište a oni neka sude sve one koji su isto radili u srbiji. TTo bi za srbe moglo biti veliko veselje kada ih Hrvatska zatraži. /Ukoliko i se srbi oglušili međunarodna tjeralica pa neka uživaju. U najgorjem slučaju europa i svijet bi oba zakona stavili van snage jer bi od njih bilo samo veliko sranj*.