Liječnica, teologinja i benediktinska časna sestra u planinskom samostanu Sant Benet de Monserrat, Teresa Forcades, poznata je hrvatskoj javnosti kao kritičarka farmaceutske industrija i kapitalizma te borkinja za nezavisnost Katalonije i prava marginaliziranih društvenih skupina. Diljem svijeta drži predavanja o teološkim i medicinskim temama, a u Hrvatskoj je sudjelovala na FALIŠ-u, Zagreb Book Festivalu, Filozofskom Teatru i Ljetnoj školi teologije, a održala je i niz predavanja i tribina.
Svojim promišljanjima Teresa odskače od nekih tradicionalnih crkvenih stavova, zbog čega ju mediji nazivaju i "ljevičarskom zvijezdom katoličke scene", no ona se ne uklapa u poznate kategorije. Ona " kombinira metafizičko razumijevanje Boga i prizemljeno, realno shvaćanje naših ljudskih konteksta i iskustava", kako navodi portal točkazarez, čija je novinarka s Teresom pričala o feminizmu, identitetu i nacionalizmu u kontekstu našeg vremena.
"Čak ni Bog – ili točno Bog – ne može biti zarobljen unutar fiksnog identiteta. A još manje mi koji nastanjujemo vrijeme i prostor. Pa ipak… Pa ipak, u meni postoji osobni identitet, kontinuitet iskustva i svijesti. Dosljedan je, ali nije ‘fiksan’. Obuhvaća sve kulturne kategorije koje je stvorio čovjek i sve biološke karakteristike dane prirodom, koje su sada ili su u prošlosti, jesu bile dio mene. Ali ne može se svesti na njih" ustvrdila je Sestra.
Pojasnila je kako prirodne karakteristike i kulturološke kategorije treba poštivati kao izraze identiteta, no one povezane s nasiljem, poput rasnih kategorija, navodi, bi trebalo dekonstruirati. Njem pravi identitet, smatra Teresa, je sloboda, inteligencija i ljubav, baš poput Boga. Ne treba ga braniti jer se sam brine za sebe, za razliku od prirodnih i kulturnih karakteristika. Prema Teresi, instrumentalizacija vjere i nacije dovodi do najgore vrste fundamentalizma zbog toga što i vjera i nacija mogu biti "žitna polja duše". Ona se zalaže za nacionalizam kao kolektivni identitet, koji uspoređuje sa žitnim poljem, no protivi se "šovinističkom nacionalizmu" koji karakterizira kao "njegovanje političkog identiteta ponižavanjem drugih.
"Žitno polje to ne čini. Žitno polje hrani skupinu ljudi i rado ih ugosti još više, ako mu to kapacitet dopušta. Miješanje religije i nacije stvara problem isključenosti ili prisilne homogenosti. Pod uvjetom da nisu esencijalizirane, i religija i nacija mogu pomoći u razvoju nešovinističkog osjećaja pripadnosti koji nadilazi instrumentalnost, utemeljuje ljudsku jedinku u povijesti i povezuje je s drugima. Tako je oboje otvoreno potencijalno svima: religija preko obraćenja, a nacija putem nacionalizacije" ustvrdila je Sestra.
Istaknula je da gotovo sve države imaju povijest religijskog pluralizma, jednako kako vjerojatno sve religije imaju povijest miješanih nacionalnosti. Nasilnim smatra nametanje katoličanstva, a protupravnim stav da su građani katolici 'bolji Hrvati' ili Katalonci od sugrađana druge vjeroispovijesti.
Kao jedan od izazova naših vremena Teresa vidi priznavanje određenih društvenih kategorija kao iznimki bez da im se pridaje stupanj diskriminacije. "Vjerske manjine unutar jedne zemlje postoje. Izazov je kako s njima postupati. Židovi su uvijek bili manjina. Nije se uvijek i svugdje postupalo nasilno. Ista je stvar sa seksualnim identitetom. Nebitno je ključna riječ za mene. Samo je Bog bitan. Sve ostalo nije relativno, ali je kontekstualno" ocijenila je.
Teresa je komentirala i praksu pripisivanja muškog spola Bogu, s kojom se ne slaže, navodeći kao dobar primjer pape Ivana Pavla I. koji je Boga nazivao Ocem i Majkom. "Teološki govoreći, muški, ženski i queer jezik jednako su (analogijski) primjenjivi na Boga. Koji god izabrali, njegovali i održavali u bilo kojoj crkvi ili zajednici, nužno je uzeti u obzir praktična pitanja. Idolopoklonstvo je fiksirati muški jezik. Zavaravanje je forsirati uvođenje ženskog jezika odozgo."
S novinarkom portala dotaknula se i feminizma u Crkvi, pojašnjavajući razliku između 'feminizma jednakosti' i 'feminizma različitosti'. Rekla je da 'feminizam različitosti' koristi patrijarhat, a on podrazumijeva da postoje temeljne karakteristike koje sve žene razlikuju od svih muškarce te ih čine inferiornima u odnosu na njih. S druge strane, objašnjava, 'feminizam jednakosti' smatra da su karakteristike koje razlikuju spolove kulturno nametnute te da, kada ih ne bi bilo, svako bi ljudsko biće izražavalo svoju originalnost.
Teresa smatra da oba viđenja feminizma mogu ponuditi nešto, te je razvila vlastito razumijevanje fenomena. "Moje mišljenje je da “feminizam razlike” ispravno identificira početnu točku ljudske subjektivnosti, a “feminizam jednakosti” ispravno identificira točku do koje trebamo doći. Teološkim jezikom: postoji ‘stari Adam’ i ‘novi Adam’. U novom Adamu (Kristu) nema muškog ni ženskog (Gal 3,28). Ali novi Adam se na zemlji može doživjeti samo kao nadvladavanje starog Adama. Novi Adam nije ‘država’. To je događaj. Kristifikacija nije rodno određena, ali ono što treba biti kristificirano jest. Kristifikacija dovodi naš ljudski potencijal do ispunjenja izvan ‘rodnih kategorija’. Zbog toga nije moguće identificirati ‘ženski’ i ‘muški’ obrazac svetosti. Sveta Ivan Orleanska je prilično ‘muški’, a sveti Franjo Asiški prilično ‘ženski’ obrazac" navodi.
VIDEO Časna sestra Teresa Forcades
Složila se s novinarkom da je feministička teologija često podijeljena i zanemarena, no ne smatra to puno drugačijim od slike javnosti općenito, gdje žene dobivaju manju plaću a profesije koje se vide kao predominantno ženske, poput liječnika i učitelja, gube na prestižu. Kao temeljni uzrok te pojave Teresa označava "kontinuitet subjektivacijskog obrasca koji pripada djetinjstvu u životu odrasle osobe".
"Meni je jasno da bi strukturalna mizoginija završila kada bi žene u Crkvi to doista željele. Mislim da patrijarhat podržavaju i muškarci i žene — svjesno ili ne — kada se u svom odraslom životu ponašamo prema obrascima iz djetinjstva: majka se brine za mene; žene su majke; žene se brinu o muškarcima; žene znaju kako se izbrisati u službi i žrtvi" zaključila je Sestra.
