Onako ljudski, pitanje je je li u nedjelju navečer sretniji bio pobjednik ili gubitnik parlamentarnih izbora. Tko god bude sastavljao parlamentarnu većinu i Vladu, suočit će se s mnoštvom preplašenih i sluđenih građana te poduzetnika koji će tražiti pomoć Banskih dvora, a državna blagajna sve je tanja.
Očekuje se da će drugi ovogodišnji kvartal donijeti pad BDP-a između 15 i 25 posto, turistički prihodi u najboljem slučaju mogu biti na trećini prošlogodišnjih, s mnogo nepoznanica što će donijeti sljedeći dani i tjedni. Kretanja u svijetu i okruženju takva su da se sada i sljedeća godina doživljava kao rizična, trebat će godine da se vrate ranije navike i sigurnost putovanja. Iako je koronavirus dao ton cjelokupnoj kampanji, dvije vodeće stranke, HDZ i SDP, uglavnom su izbjegavale govoriti o stvarnim posljedicama pandemije te su grebale po površini i nastojale privući birače obećanjima o smanjenju poreza, redistribuciji u korist mladih, starijih, obitelji... ne vodeći računa da je već u prvom dijelu godine državni proračun “ispucao” planirane minuse za cijelu godinu.
Video: Slavlje u HDZ-u
Podvlačenje crte
Tko god bude sastavljao Vladu, jedan od prvih poteza s kojim će se suočiti bit će rebalans proračuna i podvlačenje crte da bi se vidjelo koliko se suzio lijevak iz kojega novac dotječe u proračun, dok se obveze samo množe. Dvije trećine proračunskih izdataka zadane su, a ona preostala trećina naslonjena na državne investicije i projekte iz europskih fondova već je stavljena u stranu. Nakon prvog kruga intervencija, druge europske zemlje masovno povećavaju poticaje te pripremaju smanjenje poreza kako bi održale domaću potrošnju, a s njom i ekonomiju. Hrvatska u svemu ovome, srećom, nije sama, tako bi svakome tko dobije mandat da upravlja državom najpametniji savjet bio da slijedi najbolju praksu ostalih zemalja. Gubici domaćega gospodarstva i dodatni troškovi golemi su, no bez obzira na to što bi javni dug zemlje mogao do kraja godine porasti za desetinu, globalno novac ipak ne bi trebao biti problem.
Kapitala ima i u Hrvatskoj, raste štednja građana i poduzeća, no strah od ulaganja i bez korone bio je temeljni problem europskih ekonomija tijekom posljednjeg desetljeća. U ovakvim situacijama potrošnju ne čuvaju najbogatiji slojevi društva, već oni koji imaju najmanje pa javne transfere treba usmjeravati prema skupinama s najnižim dohocima. Nakon rebalansa, drugi potez koji bi idući premijer morao učiniti jest da ojača resore i institucije zadužene za europske projekte. U te timove treba uključiti najbolje i najspretnije stručnjake jer će Europska unija, investicijske banke i međunarodne organizacije pratiti dobre projekte, a na Vladi je da poveže privatni i javni sektor te osigura najbolju moguću logističku podršku i vezu do Bruxellesa.
Dodatnih desetak milijardi eura namijenjenih hrvatskim programima (ako ostane na toj brojci), rezervirano je, napisala je ovih dana dobro upućena hrvatska novinarka Ines Sabalić, “na Plenkovićev brk”, ali samo o Hrvatskoj ovisi koliko će se eura probiti preko hrvatskih granica. Iduća Vlada preuzima ispražnjenu državnu blagajnu, ali ako se dobro ekipira, može računati na pomoć starijeg europskog brata. U vremenima kad je biračko tijelo podijeljeno te nijedna od dviju vodećih stranaka ne uspijeva samostalno osvojiti više od polovice zastupničkih mjesta, smjer i ton budućih kretanja odredit će manjinski koalicijski partner. Srednjoeuropske zemlje u kojima je manjinski partner dolazio iz rastuće grupacije zelenih stranaka u pravilu su bile stabilnije, a njihovi političari odgovorniji prema javnim resursima i građanima. Domaći “treći putevi” uglavnom su bili nabijeni populizmom i fokusirani na podjelu postojećeg kolača.
Jačanje financijskog sustava
Ulazak u europski tečajni mehanizam ERM 2, što se očekuje ovo ljeto, trebao bi biti vjetar u leđa novoj ekipi na Markovu trgu. Euro bi i dalje bio udaljen od Hrvatske sljedećih nekoliko godina, ali već samo pristupanje ERM 2 mehanizmu donosi određenu razinu sigurnosti i znatniju pomoć Europske središnje banke u obrani tečaja i općenito jačanju financijskog sustava, koji još liže rane dobivene u nekretninskoj ekspanziji i avanturi sa švicarskim frankom. Hrvatska će imati koristi od članstva u EU i oporavka zajedničkog prostora pozabavi li se i vlastitim crnim točkama, koje su detektirane stotinu puta, ali slabo se njima bavi, počevši od efikasnosti javne uprave i pravosuđa, načina upravljanja državnom imovinom, pretjeranog upliva stranaka u sve sfere života. Profesor Pravnog fakulteta Ivan Koprić upozorio je nedavno u razgovoru za Večernji list da se u teritorijalnoj organizaciji zemlje na 555 općina i gradova, 20 županija te Grad Zagreb krije osnovni problem, a ujedno i ključ poboljšanja. – Tko uspije pokrenuti reformu toga sustava, koji su političke elite proglasile gotovo svetim, pokrenut će mnoge pozitivne procese u javnoj upravi, gospodarstvu i društvu općenito – smatra dr. Koprić i savjetuje da se bez odgode usvoji skica teritorijalne reorganizacije koja će se razrađivati i primjenjivati zakonodavstvom. Treba nam moderna organizacija koja se temelji na 120-130 temeljnih lokalnih jedinica u skladu s mrežom urbanih centara te četiri regije uz Grad Zagreb, koji ostaje zasebna jedinica. Ozbiljnost namjera petnaeste hrvatske Vlade vidjet će se već po broju ministarstava koja će ponuditi.
