Šezdesetih godina 20. stoljeća u školama nije bilo kuta, učenici su se disciplinirali šibama ili udarcima ravnalom po dlanovima, potezanjem za uho ili kosu, a nerijetko ih se zbog nestašnosti slalo da budu ili kleče u kutu. U razredu je bilo po troje ili četvero odlikaša, nešto malo više vrlo dobrih, najviše dobrih te po nekoliko učenika s ocjenom dovoljan i onih koji ponavljaju razred. Trčanja za ocjenama i pritiska na učitelje zbog toga nije bilo. Roditelji su, za razliku od danas, bili na strani učitelja.
– Nisam smio mrdnuti ni reći ijednu riječ protiv učitelja, roditelji su uvijek bili na njihovoj strani. A sa svim novostima u svijetu tehnologije susretali smo se najprije u školi. Tamo smo prvi put vidjeli televizor i projektor – prisjeća se prof. Petar Mladinić. U to vrijeme izostanci u školi događali su se zbog ozbiljnih razloga, a ne kao danas kad roditelj ispriča dijete jer se nije pripremilo za test. Materijalni položaj profesora bio je težak, ali, smatra Mladinić, bolji nego danas, imali su 13. plaću, školski stan, dobivali su drva za ogrjev... Sve što je školi trebalo nabavljalo se redovito, nikada nije nedostajalo kreda, zahodskog papira, sapuna. Opremanje đaka za školu za obitelj je također bilo skupo jednako kao i danas.
Desetak godina kasnije stanje je bilo slično s time što su iz učionica nestale šibe, klečanje, udaranje ravnalom iako bi se to ponekom profesoru tu i tamo znalo omaknuti. Odlikaša je i dalje bilo svega nekoliko po razredu, a gimnazije su bez problema upisivali i vrlo dobri učenici. Svih tih godina udžbenici su se od starije braće mogli nasljeđivati i po desetak godina. A onda su devedesetih izrađeni novi nastavni planovi i programi, neki autori i događaji nestali su iz udžbenika i škola, sve se više pazilo na prava učenika, pritisci i prijetnje nastavnicima postaju sve češći, utrka za ocjenama sve intenzivnija, a inflacija odlikaša raste. Iz godine u godinu sve se teže upisati u najbolje gimnazije, udžbenici se kupuju, uglavnom, svake godine, a osim njih posebno težak udar na kućni budžet roditelja čine računala, tableti, mobiteli i ostala čuda moderne tehnologije.
Karlovac: O prvašu Matiji u školi brine se sestra Iskra
Karlovčanin Mario Dubravčić samohrani je otac već šest godina, nakon što mu je supruga zbog bolesti preminula 2010. godine. Ima kćer Iskru koja je krenula u četvrti razred i sina Matiju koji je prvašić.
– Najveći mi je šok bio kada je Iskra kretala u školu. Tada smo morali napraviti najveće promjene, uskladiti sve obveze, moj posao, njezinu školu, Matijin vrtić. Sada, kada je Matija krenuo u školu, malo je lakše jer su u istoj smjeni, ići će zajedno ujutro u školu. Inače, u Osnovnoj školi Dragojla Jarnević puno su mi pomogli kada je Iskra kretala u školu jer je sama ujutro morala ustajati i dolaziti pa je znala i kasniti, ali nikada nije bilo problema, imao sam pomoć. No, moja su djeca, silom prilika, dosta samostalna za svoje godine. Iskra je, eto, drugog dana škole provjeravala bratovu torbu, je li sve uzeo, posložio. Sami si znaju i pripremiti neko jelo i brinuti se o sebi, pospremati za sobom. Kada sam razmišljao, ponajprije zbog financijskih razloga, hoću li Matiju upisati na produženi boravak, Iskra mi je rekla da je to skupo, da će ona biti doma s Matijom i pomoći mu sa zadaćom. Eto, tako razmišlja moja devetogodišnja kći – kaže nam Mario. Njegova djeca njegov su ponos. Puno razgovaraju, o svemu se dogovaraju, sve rade zajedno.
– Organiziramo se tako da im skuham jelo ranije, dolaze svaki posebno iz škole, Matija ranije i zajedno će biti sami dok dođem s posla. Nažalost, nemamo baka servis. Inače, ja im kuham, pečem kolače, torte za rođendane. Kad već nemaju majku, neka barem imaju tatu koji je uz njih – dodaje Mario i priznaje da je ipak prvi dan Matijine škole bio nervozan jer, kaže, sada ima dva školarca. No, siguran je, obzirom da su i do sada sve sami svladali, da će se i sada snaći.
– Sestra mi je već govorila o školi, rekla je da je tamo jako lijepo, a obećala je i da će mi pomagati oko zadaće kada nešto ne budem znao – kazao nam je Matija. Iako im je tata prvog tjedna škole kod kuće, ubuduće će, kažu, dok tata dođe s posla, zajedno riješiti zadaću i pojesti što im je pripremio.
– Kao samohranom ocu tvrtka u kojoj radim izišla mi je u susret i pomogla mi time da radim samo ujutro, što mi olakšava život jer, da sam i popodne ili da radim prekovremeno, djeca bi mi bila sama kod kuće čitavo poslijepodne i dio noći – kaže Mario Dubravčić. Iako samohrani otac, po hrvatskim zakonima nema pravo na besplatne udžbenike pa ih kupuje na razmjeni. Kada se prisjeća svog polaska u školu, kaže, sve je bilo puno jednostavnije, bezbrižnije. (Snježana Bičak)
Osijek: Prije se manje “dramilo” pri odlasku u školu
Iva Brkić jučer je odslušala svoje prve sate prirode i hrvatskoga jezika. Mama Ivana otpratila ju je do škole u Čepinu nadomak Osijeka i došla je po nju nakon nastave. Ivana je medicinska sestra u osječkoj bolnici, a umjesto ljetos, deset dana godišnjeg odmora sačuvala je baš za Ivine prve školske trenutke. Tata Domagoj slobodan je dan imao samo u ponedjeljak.
Foto: Davor Javorović/PIXSELL
– Ulica nam nije prometna, Iva se i ranije često igrala na školskom igralištu, no učitelji su nas upozorili kako bi bilo dobro da ipak pratimo djecu dok se malo ne priviknu, više zbog odgovornosti – kaže 37-godišnja Ivana. Ima pak roditelja koji i djecu u višim razredima redovito voze automobilima na nastavu. Kada vrti film u vlastite školske dane, zaključuje kako se nekoć neusporedivo manje “dramilo”.
– Roditelji su nas vodili u školu samo prvi dan i to je bilo to. Usto, njima se govorilo da nas ne podučavaju sami prije polaska u školu kako nam ne bi bilo dosadno na nastavi, a danas, ako djeca ne dođu spremna, pregazi ih – prisjeća se. Sve se odigrava, nastavlja, puno brže, gradivo je veliko i zahtjevno. (Suzana Lepan Štefančić)
Imbriovec Jalžabetski: Tata Vladimir: Djeca moraju učiti kao da se pripremaju za kviz
Desetogodišnji Bartol postao je učenik četvrtog razreda i sad je, kaže, već veliki dečko pa je s vršnjacima iz razreda dočekivao prvašiće. Sjeća se dobro kako je njemu bilo kad je prije tri godine prvi put sjeo u školske kupe. Njegova sestra Jana postala je srednjoškolka, učenica prvog razreda Prve gimnazije u Varaždinu.
– Oboje su se jako veselili početku nove školske godine. Jana je više strepila kako će biti u novoj školi, no sve je prošlo u najboljem redu – kaže tata Vladimir (41). Obitelj Bais iz Imbriovca Jalžabetskog u Varaždinskoj županiji bavi se poljoprivredom, pa treba dobro organizirati poslove i uskladiti rasporede, školski i radni.
– Kad počne škola, njihove obveze na imanju uglavnom prestaju. U moje vrijeme doma se pisala samo domaća zadaća i napamet naučila koja pjesmica, dok je Bartolu trebalo dva do tri, a Jani i do četiri sata učenja i pisanja kod kuće. Puno je, po meni, nepotrebnih činjenica koje moraju znati, kao da idu na kviz – smatra Vladimir. On i supruga Ivana (38) uskaču u pomoć djeci u učenju, a oni njima na imanju. (Ivica Beti)
Slavonski Brod: Prvašiću Juri Vrdoljaku škola će biti drugi dom
- Bilo mi je super prvi dan u školi. Upoznao sam mnogo novih prijatelja, a neke sam već znao iz vrtića – kaže mali Brođanin Jura koji je ovih dana krenuo u prvi razred. Njegov prvi dan u školi donio je uzbuđenje i radost u cijelu obitelj Vrdoljak, ali pojavili su se i problemi s organizacijom vremena. Naime, Jurina sestra Jana ide u sedmi razred i zna se brinuti o sebi, ali postavilo se pitanje kamo smjestiti prvašića koji ide u drugu smjenu s obzirom na to da su oba roditelja zaposlena. Rješenje se našlo u projektu produženog boravka djece. Škola će tako brodskom prvašiću biti drugi dom, u kojemu će ostajati svaki dan gotovo osam sati.
– Jučer sam uzela slobodan dan i sama dovela Juru u školu, ali od danas će u školi svakoga dana boraviti već od 8 sati ujutro i čekati pet sati do početka nastave. Vrijeme će kratiti crtanjem i igranjem. Vidjet ćemo kako će sve skupa funkcionirati, ovo nam je sada sve novo – kaže mama Mirela Vrdoljak. Prema njezinim riječima, od vremena kada su ona i suprug išli u školu mnogo se toga promijenilo. Danas se sve mora raditi na brzinu.
– Moja majka nije radila tako da je sve bilo jednostavnije. Sada je, nažalost, i kod djece i kod roditelja prisutno više stresa – ističe Mirela. (Vedran Balen)
>> U Bjelovaru 42 prvašića više nego lani, u Karlovcu se "izgubila" dva razreda
To je rezultat djelovanja uhljebničkih sekti tipa psiholozi koje pod krinkom dobrobiti djece smišljaju nekakve teorije i eksperimente koji nemaju veze sa stvarnošću jer negiraju tradicionalne metode odgoja koje su destilirane kroz dugu povijest odnosa roditelja i djece i koje dokazano funkcioniraju jer je na njima izgrađena zapadna civilizacija. Rezultat novih, progresivnih metoda je nepoštovanje roditelja i učitelja, traženje prava svih vrsta i oblika, negiranje obveza, velika očekivanja uz malo uloženog truda i sl. A sve to stoga što razni pametnjakovići prodaju maglu i pokušavaju smisliti toplu vodu u odgoju.