Ove godine navršava se točno 150 godina od organiziranog planinarstva u Hrvatskoj, što je i obljetnica Hrvatskog planinarskog saveza, pa će tim povodom biti organizirano nekoliko značajnijih planinarskih događanja. Prvo od njih odnosi se na prvu hrvatsku alpinističku ekspediciju u Patagoniju koja će trajati od 13. siječnja do 16. veljače, a sedmeročlanu ekipu ekspedicije činit će naši vrsni alpinisti: Igor Čorko i Ivan Vitez iz Varaždina, Marko Buljan i Elvin Sindičić iz Rijeke, Marko Kalčić iz Pule te Siniša Škalec i Boris Čujić iz Zagreba.
Spoj mladosti i iskustva
Zašto je za obilježavanje 150. obljetnice HPS-a odabrana baš Patagonija, kakav je plan i što naše penjače tamo čeka, doznali smo u razgovoru s Borisom Čujićem, inicijatorom i najiskusnijim članom ekspedicije, te Ivanom Vitezom, vođom ekspedicije.
– Boris je oformio tim penjača i cijeli se tim složio da se ide u Patagoniju, a kako sam ja već bio tamo nekako se nametnulo da se ja više bavim organizacijom, iako svi članovi tima imaju svoj doprinos i uloge u cijeloj akciji. Plan je da se penjemo što je više moguće i da pokušamo popeti neke od stijena koje se nalaze u blizini El Chalténa. Uglavnom, sve se zbiva oko poznatih vrhova Fitz Roy i Cerro Torre koji privlače penjače iz cijelog svijeta – kazao nam je uvodno Ivan Vitez koji se penjanjem bavi posljednjih 16-17 godina, a u planine je s roditeljima odlazio još kao dječak. Penjačko iskustvo stjecao je posvuda, počevši od lokalnih penjališta, Paklenice, slovenskih Alpa, talijanskih Dolomita, preko Francuske sve do Norveške, Turske, Sjeverne Amerike i Kanade. I Vitez nam odmah naglašava kako je penjačka sedmorka za Patagoniju prvenstveno dobar tim pa nije bitno tko u timu ima kakvu titulu, jer se sve rješava dogovorom, ali kako je Boris Čujić inicijator i najstariji među njima, onda ga ostali dečki smatraju svojim vođom. Rekli bismo, s pravom, jer Čujić tijekom razgovora govori mirnim, staloženim glasom, navodi sve moguće opcije od najpovoljnijih do najlošijih, djeluje strpljivo, ističe kako neće biti nikakvog srljanja ni ishitrenih poteza, konačne odluke donosit će se na licu mjesta. A sve to ulijeva sigurnost i pouzdanost.
VEZANI ČLANCI
– Idemo u Patagoniju jer smo birali ciljeve prema onome što nas zanima u onoj disciplini penjanja u kojoj smo mi najbolji, a to je penjanje velikih stijena. Taj masiv planina Fitz Roy i Cerro Torre, oko grada El Chalténa, čini jedan od najpoznatijih i najpoželjnijih ciljeva u toj vrsti alpinizma. Nijedna ekspedicija iz Hrvatske tamo dosad nije bila pa nam se učinilo da je to dostojan cilj za 150. obljetnicu planinarstva u Hrvatskoj. Bilo je i nekih drugih opcija – Brazil ili Afrika, ali ovo je kraljevski zbog svoje zahtjevnosti. Patagonija je u alpinizmu kao u tenisu neki Grand Slam. U stilu, ako nisi penjao Patagoniju, ne računa se. A mi smo tim koji spaja mladost i iskustvo. Svih sedam članova ekspedicije trenutačno je u toj vrsti penjanja u Hrvatskoj na samom vrhu, međusobno se dosta dugo znamo i na terenu dobro surađujemo – kazao nam je 62-godišnji Boris Čujić koji se penjanjem bavi od 1980. i iza njega su penjanja po mnogim stijenama svijeta.
Borba sa stijenama i s vremenom
Od obojice odmah doznajemo i zašto je penjanje u Patagoniji tako izazovno i primamljivo. Nisu za to presudne velike visine, već same stijene i penjački smjerovi u njima te – vrijeme.
– Vremenski uvjeti su jedan od najvećih izazova u Patagoniji. Nestabilno vrijeme i jaki vjetrovi sprečavaju penjanje, a čim se vrijeme stabilizira i "otvore" se takozvani "prozori" lijepog vremena, potrebno ih je najbolje iskoristiti i penjati što je više moguće. Trend posljednjih godina, zbog globalnog zatopljenja, jest više suhog i stabilnijeg vremena, što nam ide u prilog, ali to opet varira od godine do godine. Viša temperatura donosi i nove izazove poput topljenja permafrosta koji djeluje poput ljepila i drži stijene zajedno te su odroni i klizišta na pristupima i nižim dijelovima stijene sve učestaliji pa tako treba taktizirati s lokacijom, orijentacijom stijene i smjerom pristupa – pojašnjava nam Vitez.
A Čujić se nadovezuje kako se na jugu Patagonije miješaju pacifička i atlantska klima pa je tamo stalno loše vrijeme.
– No sad u siječnju i veljači najbolje je razdoblje za ići tamo. Međutim, i to je lutrija jer se može dogoditi da mjesec dana nemate priliku penjati. Zbog sudara tih dviju klima tamo neprestano pušu nezamislivo jaki vjetrovi koji donose kišu ili snijeg pa onda zna biti tako da je u dolini, gdje je baza, vrijeme dobro i može se penjati na okolne niske stijene, a gore, pet-šest sati dalje ili nekoliko kilometara dalje gdje su ta viša brda, oblaci se za njih tako zalijepe da je penjanje nemoguće. Znači, sve će tamo ovisiti o tome što će nam vrijeme dozvoliti. Borit ćemo se s težinom stijena, ali i s vremenom. No u tome i jest izazov Patagonije – kazao je Čujić dodajući da je naša ekipa odabrala nekih 10-15 smjerova ili ruta koje bi mogli penjati, ovisno o vremenskim uvjetima.
VIDEO Stanković iznenadio pratitelje objavom: Dao sam mu oko 5000 eura. Bio sam grub. Ostavljao poruke
