U svakom društvu postoji javni moral, pa tako i u našem. To je stvar dogovora u društvu. Nitko na njega nema monopol. Crkva nije čuvar javnog morala, crkva bi trebala biti njegov korektiv. Kada bi se dogodilo da bi crkva bila čuvar, onda bi to bilo shvaćeno da crkva kreira javni moral za druge, a naša zadaća nije biti kreatorom, nego onaj segment koji kroz djelovanje kršćana u tom društveno političkom životu pomažu njegovo stvaranje u povezanosti s drugima i drugačijima, kazao je u intervjuu za PoslovniFM mons. Mate Uzinić, riječki nadbiskup koadjutor, uskoro i metropolit te zapadne crkvene pokrajine.
– Korupcija je nešto što truje svako društvo, ona je, kako je rekao papa Franjo, gori grijeh od bilo kojeg drugog grijeha, jer ona stvara jedno grešno ozračje. Riječ je o strukturama zla koje zarobljavaju sve koji su uključeni u cijelu tu priču. Svakako, kada se radi o etičnosti u poslovanju, treba voditi računa i o lojalnoj konkurentnosti, voditi računa o drugima koji se bave istim poslom kao što se ja bavim, ali pri tome treba biti razborit. No, često se događa da se neki žele na brzinu obogatiti, primjećujem to i u našem mladom društvu. To žele i neki vjernici – obogatiti se na brzinu i zarađivati. Naravno, ulazi se u poslovne rizike i loše poslovne poteze koji vode u propast, i za poslodavce i druge oko njega. Treba voditi računa unutar poslovanja i biti etičan i pošten prema svim radnicima. Tu ne smijemo isključiti ni pitanje poreza. Mislim da je socijalni katolički tjedan ponudio i načela o tom pitanju, gdje se progovorilo o tome da bi zarada – plaća i porez morali biti pravedni. Nažalost, živimo u sustavu u kojem imamo prevelike nepoštene zarade koje često idu na račun poreza i na račun radnika. Imamo također problem prevelikih poreza koji iscrpljuju poslodavce, a naravno na kraju uvijek strada najslabiji – a to je radnik. Treba voditi računa i o krajnjem potrošaču, ne gledati uvijek samo svoj interes, nego svoj posao pretvoriti u služenje krajnjem potrošaču zbog kojeg sam i pokrenuo ovaj posao – kaže Uzinić te dodaje kako se o tome ne šuti.
– Postoje kritički govori o tome. Jedan od njih je i hrvatski sociolog religije Željko Mardešić koji je vrlo kritički razmišljao o tome. Kada je u pitanju etičnost življenja i etičnost u poslovanju spomenuo bih socijalne katoličke tjedne koji daju određena načela etičnosti. Mogu se izvesti iz socijalnog nauka crkve gdje se govori o dostojanstvu ljudske osobe, brige za opće dobro, o načelu pravednosti, solidarnosti i subsidijarnosti – rekao je.
Dodao je kako je sve više nasilja u svijetu te da Istanbulska konvencija nije polučila željene rezultate.
– Sve je više nasilja u svijetu (evo i ovaj opasni rat je izazov cijelom svijetu) i u našem društvu. Dosta smo raspravljali o Istanbulskoj konvenciji (Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji) koja je izazvala ideološke podjele u našem društvu, a nadali smo se da će ona uspjeti učiniti ono što su govorili da je njezin cilj. Prije svega zaštita žena od nasilja. Nažalost, konvencija nije polučila željene rezultate, jer se stvari ne mogu riješiti samo promjenom zakona. Ono što mi kršćani uvijek govorimo, a to možemo govoriti i o drugim zakonskim rješenjima, jest da je promjena moguća samo ako krenemo od čovjeka i njegovog obraćenja. Zato mislim da mi nismo dovoljno napravili i u crkvi. Bavimo se nekim ideološkim pitanjima, a trebali bismo se baviti čovjekom i njegovim povratkom Kristu i vrijednostima kršćanstva. Nasilje nad ženama je društvena i crkvena sramota. Svojedobno sam preporučio da se pitanje nasilja nad ženama uključi u predbračni tečaj za zaručnike. Jer žena, djevojka, bi trebala znati da ako je bio bilo kakav čin nasilja prije braka, da on neće prestati ni u braku i da će se on sigurno ponoviti u još gorem obliku – kaže mons. Uzinić.
Upitan je i o njegovom reagiranju na zabranu krštenja djeteta lezbijskog para u jednoj riječkoj župi.
– Ne odustajem od nekih principa za koje smatram da su važni. Činim to, ne samo u duhu pape Franje, već u duhu Isusa Krista i njegovo Evanđelja. Naravno, ne možemo svakoga krstiti kako bismo bili kršćani iz nekih tradicionalnih razloga jer i mi smo kršteni. Ali s druge strane, ne možemo ga samom činjenicom da netko ne živi u skladu s moralnim katoličkim naukom i da ne živi svoju vjeru, automatski isključiti bez dijaloga i procjene je li ispravna nakana i želi li osoba da njezino dijete bude kršteno i prihvaća li obavezu koja proizlazi iz sakramenta krštenja. Ne smijemo nekoga isključiti zbog njegovog stila življenja. Ono što je važno, treba držati vrata crkve otvorena svima, jer kršćanstvo je ponuda, a ne prisila. Svima trebamo nuditi Krista, svi koji ga žele trajna je evangelizatorska zadaća crkve – kazao je.
Još se jedna popularna institucija bogatila i bogati doduše ne na brzinu ali vrlo sistematično već 2000 godina stavljajući ono "duhovno" u kategoriju manje bitno što čak ni ne skrivaju.