Nakon normalizacije odnosa između Izraela i Ujedinjenih Arapskih Emirata analitičari očekuju da će Saudijska Arabija, Bahrein, Oman, Katar i Maroko krenuti putem UAE. Zbog toga će arhitekt plana pod nazivom “dogovor stoljeća” Jared Kushner, viši savjetnik i zet američkog predsjednika Donalda Trumpa, početkom rujna posjetiti Saudijsku Arabiju, Bahrein i Oman. Dok čeka cjepivo za COVID-19, Trump je prije izbora u studenom sve snage bacio na poboljšanje odnosa Izraela s Arapima.
Ključni igrač – Saudijci
Indikativno je da je Saudijska Arabija posljednjih godina otvorenija za Izrael. Do toga je došlo kao rezultat nekoliko procesa. Saudijskoj Arabiji prijeti Iran i bori se protiv snaga koje Teheran podržava u Jemenu. Rijad se također protivi Muslimanskom bratstvu i raskinuo je odnose s Katarom. Saudijska Arabija bila je na čelu arapske inicijative za priznavanje Izraela 2000-ih u zamjenu za izraelsko povlačenje sa Zapadne obale.
To je predloženo 2002. godine, a Rijad je time pružio potporu za otvaranje odnosa s Izraelom. Jedan od uvjeta prodaje američkog naoružanja Saudijskoj Arabiji bio je i normalizacija odnosa s Izraelom. Već dulje vrijeme saudijski mediji pripremaju Saudijce za realizaciju dogovora o normalizaciji odnosa s Izraelom. Naime, svojim analizama i tekstovima pokušavaju prikazati da je Iran, a ne Izrael, najveći neprijatelj Saudijskoj Arabiji, koristeći čak i stihove iz Kurana u kojima se kaže da je i sveta knjiga Židova Tora Božjaknjiga.
Ono što Donald Trump smatra najvećom preprekom za ostale zemlje u normalizaciji odnosa s Izraelom upravo je Saudijska Arabija koja će zasigurno za sobom povući ostale arapske zemlje. S druge strane, dugo se smatralo da je Bahrein prva zemlja u Zaljevu koja bi mogla normalizirati odnose s Izraelom.
Malo kraljevstvo je tijekom godina često davalo relativno pozitivne komentare o Izraelu i činilo se otvorenim za Trumpovu administraciju i “dogovor stoljeća”, organizirajući rasprave o ekonomskim aspektima toga. Bahrein je prvi pozdravio sporazum UAE s Izraelom.
Oman je, kao i druge zaljevske države, zapravo bio otvoren za rasprave s Izraelom 1990-ih. Premijer Shimon Peres posjetio je Oman 1996. Oman je, poput Katara, nekada imao izraelski trgovinski ured. Zatvoren je u listopadu 2000. U listopadu 2018. premijer Benjamin Netanyahu otputovao je u Oman i sastao se sa sultanom Qaboosom bin Saidom. Omanski ministar nadležan za vanjske poslove Jusuf bin Alawi dao je pozitivne komentare o prihvaćanju Izraela.
Katar posrednik s Hamasom
Smatra se da je Maroko također jedna od država na popisu za normalizaciju odnosa s Izraelom u skorije vrijeme. Izraelsko-marokanske veze sežu u 1960-e. U Maroku postoji židovska zajednica, a zemlja je posljednjih godina napravila neke geste koje pokazuju približavanje. Iako su u Kataru na vlasti sljedbenici Muslimanske braće, Katar i Izrael imali su dobre odnose u 1990-ima i bili su na rubu sklapanja diplomatskih odnosa.
Katar je u pregovorima između Hamasa i Izraela u Pojasu Gaze igrao ključnu ulogu. Bivši izraelski ministar obrane Avigdor Liberman otkrio je putovanje šefa Mossada u Katar u veljači 2020. Liberman se 2018. susreo s katarskim ministrom vanjskih poslova. Iako nemaju diplomatske odnose, Izrael i Katar smatraju se prijateljskim zemljama. Američki državni tajnik Mike Pompeo posjetit će danas Izrael, a sutra UAE i razgovarati o normalizaciji odnosa između dviju država.
baš je fora vidjeti kako će palestinci sad zauvijek izgubiti svaku šansu za samostalnom državom, ono što joj rezolucija iz 48-e daje pravo, a što su svi branili, sprečavali, ponajviše i sami arapi. ako netko misli da će ovo samo tako završiti, grdno se vara. u s arabiji vrije, ni u kataru, kuvajtu, nije bajno, u bahrejnu su na vlasti manjinski suniti, i tamo tek čekaju nemire. saudijci već imaju probleme zbog agresije na jemen, cijene divljaju, nemaju para za projekte koje su započeli, nije dobro, al o tome ne pišete. slijede žestoki nemiri, a 20.000 prinčeva i princeza odavno ima rezervne položaje na zapadu, znaju oni što ih čeka kad se lavovi dignu. iran je prijetnja kraljevskim dinastijama, nikome drugome. kao što zapadna politička elita vidi u kinezima i rusima opasnost, al ne za 'svoj' narod, već za svoje interese. radi se samo o sukobu ideologija.