Na pitanje kako čitati Bibliju, fra Darko Tepert, bibličar i profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, kaže kako bi svima preporučio čitanje po “Isusovu savjetu baš na sam Uskrs”.
– U Lukinu evanđelju govori se o dvojici učenika na putu u Emaus, gdje im se ukazuje Isus, koji im govori o sebi, a evanđelist kaže kako im je Isus protumačio Pismo polazeći od Mojsija (Petoknjižje Staroga zavjeta) i Proroka (većina ostalih dijelova Staroga zavjeta) što u sve u Pismu ima o njemu. To znači, kad čitam Stari zavjet, trebao bih kao kršćanin vidjeti što u njemu ima o Isusu Kristu i to primijeniti na sebi – kaže fra Darko Tepert.
Čitanje Biblije iz znatiželje, kaže, obratilo ga je i dovelo do svećeničkog poziva!
– Imao sam 21 godinu, nisam bio ni kršten, a obratio sam se čitajući iz znatiželje Sveto pismo. Nastavio sam čitati Sveto pismo i drugu literaturu do koje sam mogao doći, što mi baš i nije bilo lako jer nitko u obitelji nije bio vjernik. Tako sam poželio biti i kršten. A kako sam to dugo odgađao, osjetio sam i svećenički poziv, pa sam u tom istom razgovoru rekao svećeniku da želim biti svećenik – kaže Tepert, koji je tada studirao ekonomiju, a istodobno su ga zanimale religije, pa je znao sve o grčkoj i rimskoj, staroslavenskoj, egipatskoj i germanskoj.
Pavao me inspirirao za krštenje
– Bibliju sam čitao od prvih stranica, pročitao i one malo dosadnije dijelove, a u psalmima shvatio da oni postaju moja molitva – kaže Tepert te dodaje kako je u Evanđeljima osjetio želju da želi upravo tako živjeti.
– Osobito u Mateju, u Kristovu govoru na Gori, osjetio sam želju živjeti na takav način. U Poslanici Rimljanima u 6. poglavlju Pavao govori: “Koji smo god kršteni u Gospodina Isusa Krista u smrt smo njegovu kršteni. Krštenjem smo, dakle, zajedno s njime ukopani u smrt, da kao što Krist slavom Očevom bi uskrišen od mrtvih i mi tako hodimo u novosti života.” Tu sam shvatio da novi život koji sam vidio u Evanđelju ne mogu živjeti bez krštenja. Do toga trenutka sam mislio da mi ne treba ni Crkva ni krštenje, ali sam u tome trenutku shvatio da se trebam krstiti. Taj me tekst pokrenuo da idem tražiti nekoga tko će me krstiti. Malo sam onda i uhodio ispred crkve, da vidim kako se pristupa svećeniku te zatražio krštenje – sa smiješkom otkriva Tepert prisjećajući se kako mu je svećenički poziv došao s čitanjem katekizma, u kojem je pisalo da čovjek može osjetiti da ima duhovni poziv ako pri pomisli na to osjeća duboku radost.
– Mene je baš tada obuhvatila neka radost. To sam pročitao navečer i cijelu noć nisam spavao od te radosti. Bio sam prilično siguran da to je to – kaže Tepert.Danas vrstan poznavatelj Biblije, kaže kako ljudi u susretu sa Starim zavjetom imaju nekih problema, npr. s ratovima, čak i nekim Božjim zapovijedima, koje ne možemo razumjeti ako imamo sliku milosrdnoga i dobroga Boga, i u kojem Bog čak zapovijeda da nekoga treba i ubiti.
– Treba shvatiti da su ti tekstovi nastali prije više tisuća godina, u nekom sasvim drukčijem razdoblju, da ih Bog nije diktirao, nego nadahnuo ljude da prenesu neko svoje iskustvo, pa u njima možemo prepoznati ne samo Boga nego i ljude toga vremena. No nije bitno što se povijesno točno opisuje u tim biblijskim tekstovima, nego koja je glavna poruka – kaže Tepert te dodaje kako je mnogima problematična zapovijed oko za oko, zub za zub, no treba razumjeti da je u to doba postojala pretjerana osveta kad bi npr. netko za krađu krave drugome znao oduzeti život.
– Stari zavjet onda ograničava tu pretjeranu osvetu, a ako se pomnije čita, vidi se da nije riječ zapravo o izravnoj osveti u smislu život za život, nego da treba novčano ili materijalno nadoknaditi štetu – kaže on i naglašava kako je u Starom zavjetu najvažnije prihvatiti da je Bog polako odgajao narod da polako prihvati radikalnu ljubav koju Isus nudi u Novom zavjetu.
Stari zavjet i uskrsnuće
– U Starom zavjetu nema izravnih naznaka uskrsnuća, nigdje se izravno ne govori o uskrsnuću ljudi općenito ni o Mesiji, koji bi trebao uskrsnuti. Nema izravnog govora, osim na jednom mjestu, a to je jedna od najmlađih knjiga Staroga zavjeta. U Drugoj knjizi o Makabejcima spominje se vjera u vječni život, gdje Izraelci prinose žrtve za pokojnike. Moleći za njih te vjerujući da su i dalje živi. To je ono što možemo zaključiti doslovno čitajući biblijski tekst, ali vidimo da postoji neka vjera u Boga koji ne napušta svoga pravednika. To ima kod Izaije, kod njegovih poznatih pjesama o sluzi patniku, koji je sluga Gospodnji, koji trpi i koji je potlačen, koji se pouzdaje u Boga da ga neće u smrti napustiti. Na te se tekstove jako naslanja Novi zavjet, a osobito se to vidi u Djelima apostolskim, ali i drugdje, kako se takvi tekstovi koriste kako bi se reklo da je Isus taj pravednik kojega Bog nije napustio, nego on i sada živi, on je uskrsnuo – tumači Tepert objašnjavajući da ne smijemo imputirati Židovima očekivanje mesije kakvoga mi vidimo u Isusu Kristu.
– Oni su u doba kad je Isus Krist došao očekivali različite mesije. Bilo je različitih usmjerenja u židovstvu, nije to bila monolitna vjerska skupina, već su imali različita očekivanja što se tiče mesije. Jedna je skupina očekivala mesiju kao svećenika, druga mesiju u liku proroka, dok ga je većina očekivala kao kralja, vladara poslana od Boga koji bi otkupio Izrael, spasio Izraelce, kao izabrani narod, od stranih vladara. U Isusu, u Novom zavjetu, mi prepoznajemo sva ova usmjerenja – kaže on te ističe kako mesija znači pomazanik jer su pomazivali kraljeve i svećenike. Na duhovan način govorili su i o prorocima kao pomazanicima. No, nisu očekivali da će mesija biti Sin Božji, u onome smislu kako se to vjeruje u kršćanstvu, već su mislili da će to biti običan čovjek kojega će Bog nekim pomazanjem posiniti.
Čitajmo Evanđelje onako kakvo jest, bez onoga što je dodao čovjek. Ono je sasvim dovoljno rječito. Imam i vlastito iskustvo obraćenja, gdje su me upravo riječi Evanđelja, kada sam iz znatiželje čitao Sveto pismo, dovele do želje da se sam promijenim i da poželim živjeti onako kako je Isus poučavao. I tu vidim snagu Evanđelja – poručuje fra Darko Tepert.
Prijatelju, Bog te blagoslovio! Hvala na iskrenosti, no samo ću ti reći pusti što drugi govore, dođi pa vidi sam na svoje oči. Mi ljudi jesmo grešni, i Crkva ima svoje grijehe, ali Bog je sama ljubav, na tebi jeje da otvoris srce...i biti ćeš uvjeren.