Glavnoj haaškoj tužiteljici Carli del Ponte godina 2005. bila je ključna u njezinu radu. Te je godine snimljen i ovaj film, “Carlina lista”. Bilo je to prvi put da su medijske kamere zavirile u njezine radne prostorije, gdje se pojavljuju i njezini najuži suradnici, i pratile je na putovanjima po Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj.
Ta joj je godina bila ključna jer je Haaški sud dobio nalog da s radom završi 2010. godine, pa je 2005. godine trebalo pohvatati sve preostale optužene bjegunce.
Na početku filma odavala je snagu i samouvjerenost, jer je u Haag dovela Slobodana Miloševića, kojemu se u to vrijeme baš sudilo. Njezin glavni fokus bilo je hvatanje srpskih ratnih vođa Radovana Karadžića i Ratka Mladića zbog genocida u Srebrenici, zbog čega je stalno pritiskala Beograd i Podgoricu.
No na kraju je fokus njezina interesa prebačen na Hrvatsku i Antu Gotovinu. Hrvatska je bila na pragu otvaranja pregovora s EU, a odluka je ovisila o njezinoj ocjeni suradnje Hrvatske s Haagom. Taj politički ključ nikako nije željela ispustiti iz ruku, jer se bojala da više neće imati sredstvo pritiska ako ocijeni da Hrvatska potpuno surađuje. Priznaje da je u svemu drugome suradnja uspješna, ali da je glavni problem Gotovina. I onda nastaje obrat.
Iz Zagreba joj javljaju da je Gotovina lociran. Ona pak u Zagrebu, bio je petak, izjavljuje da nije zadovoljna suradnjom, te potiče nagađanja da će to ponoviti i pred EU, što će blokirati Hrvatsku. Ona, međutim, baca sve na kocku. U ponedjeljak ujutro nasamo se sastaje s hrvatskim premijerom Ivom Sanaderom u Luksemburgu, gdje je zasjedao EU.
I zatim izjavljuje da Hrvatska potpuno surađuje, iako još nije imala Gotovinu u rukama. General je ubrzo uhićen, a ona to presretna objavljuje u Beogradu. Frustracije joj, međutim, rastu jer Karadžiću i Mladiću ni traga.
