Na današnji dan 2005. godine preminuo je jedan od najpopularnijih svjetskih boksača Max Schmeling. Rođen je u malenom gradu Klein Luckow u današnjem Brandenburgu, a karijeru je započeo 1923. godine. Već sljedeće je postao amaterski šampion u lakoteškoj kategoriji.
On je u ljeto 1930. godine postao prvi Nijemac i Europljanin koji je osvojio titulu svjetskog prvaka, kada je pobijedio Jacka Sharkeya, koji je diskvalificiran u 12. rundi zbog niskog udarca koji je, inače, Maxa poslao na pod. Mnogi su ga nakon toga otpisali jer su mu uslijedili novi porazi, ali vratio se u formu pa izazvao do tada neprikosnovenog Joea Louisa. Američki šampion pobijedio je do tada u 27 borbi i činilo se kao da neće stati.
Budući da se radilo o razdoblju pred Drugi svjetski rat, boksači su u ovom slučaju korišteni i kao propaganda za političke ideje svojih zemalja. Osobito je tu istican Nijemac u nacističkom planu i programu svoje domovine.
Schmeling je kao underdog uspio slaviti i napraviti jedno od najvećih iznenađenja u boksu ikada. Luisa je nokautirao desnom rukom i utišao 60.000 gledatelja u New Yorku. Nacistički režim proglasio je tu pobjedu simbolom "arijevske nadmoći".
Zanimljivo, niti boksač, niti njegovi najbliži suradnici nisu dijelili ideju nacizma i arijevske rase. Dapače, trener mu je bio židov. Dvije godine kasnije u borbi je slavio Amerikanac. Naravno, ta je borba imala još jače političke tenzije, a Max je u SAD-u promatran kao simbol nacističke Njemačke.
Ručao s Hitlerom
Ipak, on se s nacistima otvoreno sukobio, iako je ručao s Adolfom Hitlerom, a nekoliko puta razgovarao i s Josephom Goebbelsom, ministrom informacija. Naime, 1935. odbio je otpustiti svoga trenera i razvesti se od Ane Ondre, rođene Čehinje.
Prema pričama, Schmeling je koristio svoj utjecaj kako bi spasio svoje prijatelje židove od koncentracijskih logora. Između ostalog, za vrijeme Kristalne noći kada su nacisti spaljivali knjige i palili sinagoge, kod sebe je skrio dva židovska dječaka.
Nakon rata je teško preživljavao pa se vratio još pet puta u ring. Umirovio se s 43 godine i skorom 56-10-4, uz 39 nokauta. Novcem je kupio licencu Coca-Cole u Njemačkoj te se obogatio. Održavao je prijateljstvo s Louisom koji nije imao novca i to do te mjere da mu je prijatelj Max 1981. platio sahranu.
"Kad sad razmišljam o tome, skoro da mi je drago što sam izgubio. Zamislite samo kako bi bilo da sam pobijedio i tako se vratio u Njemačku. Nacisti bi mi dali orden iako nisam imao ništa s njima, a poslije rata bih možda bio proglašen za ratnog zločinca", rekao je Schmeling 1975. godine. Nacisti su ga regrutirali 1940. kao padobranca, no godinu dana kasnije je teško ranjen, tako da je dugo bio u bolnici.
