Japanska Fukuoka nije sretan grad za naše vaterpoliste. Nakon što smo na Svjetskom prvenstvu 2001. osvojili tek osmo mjesto, ove ćemo godine, na drugom SP-u koji se održava u tom gradu, biti još slabiji. U najboljem slučaju deveti.
Ne smijemo se raspasti
Epilog je to našeg poraza u osmini finala od reprezentacije Crne Gore s 12:13 (3:2, 0:3, 5:4, 4:4), nakon još jedne dramatične završnice. Naši su igrači dobro otvorili utakmicu, prvu su četvrtinu dobili s 3:2, ali potom nisu bili dovoljno agresivni, angažirani i usredotočeni da to vodstvo i povećaju. Umjesto toga uslijedilo je razdoblje koje je na neki način i odlučilo pobjednika utakmice. Izabranici Ivice Tucka 11 minuta (od sedme do 18.) nisu zabili pogodak, pa smo od 3:2 za nas začas stigli do crnogorskog vodstva od 6:3. To je suparnika (koji ima jednu od najmlađih reprezentacija, prosjek godina joj je 25, našima 28) osokolilo, pa iako smo poslije stigli Crnogorce i na jadranaški pogon (Marinić Kragić dva pogotka, Butić jedan) čak ponovno došli u vodstvo (7:6 i 10:9, oba puta nakon sjajnih udaraca Butića, koji je protiv Mađara bio izvan sastava), južni su nam susjedi stalno bili za petama i u presudnim trenucima nas prestigli.
Za posljednji napad i eventualno izjednačenje imali smo 15 sekundi, u napad je gurnut i vratar Bijač, ali nismo uspjeli svladati odličnog crnogorskog vratara Tešanovića koji je skupio 12 obrana (iako je naš Bijač bio i bolji s 15 obranjenih udaraca, od kojih je jedan bio iz peterca koji je izveo Ukropina).
Kao i u prijašnjim susretima, opet smo bili loši u realizaciji napada s igračem više: u 11 takvih napada postigli smo četiri pogotka (strogo uzev tri jer se u jednoj situaciji suparnički isključeni igrač vratio, ali nije zauzeo svoje mjesto, pa to vodimo kao napad s igračem više), a to nije učinak za četvrtfinale. Nego tek za razigravanje za poredak od 9. do 12. mjesta koje nam sad predstoji (u utorak se sastajemo s Kanadom).
Izbornik Tucak nije nakon utakmice bio posebno razgovorljiv. Uz čestitke Crnogorcima (na borbenosti i pobjedi) kratko je rekao:
- Ostaje žal što smo neke stvari prokockali. Puno je uzroka uvjetovalo ovaj rezultat, ali dva su najvažnija. Ogroman broj isključenja zbog čega se nismo mogli normalno rotirati (Burić, Čagalj i Žuvela morali su vani i prije kraja zbog treće osobne pogreške - op. a.) i puno pogodaka koje smo, kao i protiv Mađara, primili gotovo na isteku suparničkog napada.
Zanimljiva je izjava Jerka Marinića Kragića koji je zapucao posljednji napad (u stisci s vremenom nije mogao puno birati) zbog čega je bio posebno utučen.
- Crnogorci su bili bolja, čvršća momčad. Na trenutke je izgledalo kao da pobjedu žele više od nas, a to je najgore. Žao mi je zbog neiskorištenog zadnjeg napada, zbog toga se ispričavam suigračima i hrvatskoj javnosti, ali imao sam najbolju namjeru. Uglavnom, oni su odigrali odličnu utakmicu, u napadu gotovo perfektno, ali bit će još natjecanja i ne smijemo dopustiti da se raspadnemo - napomenuo je i na ovoj utakmici najbolji naš strijelac (četiri pogotka).
VEZANI ČLANCI:
Izbornik bi trebao odstupiti
Tucak se hvalio kako dobro poznaje crnogorsku vrstu i izbornika Vladimira Gojkovića, možda i jest tako, ali to svoje znanje nije materijalizirao na pravi način i pretočio u - pobjedu. A i nije mu prvi put da gubi od Crnogoraca, ovo isto nam se dogodilo i na EP-u u Budimpešti 2020. godine u susretu za broncu. Ako smijemo laički zamijetiti, u igri naše reprezentacije bilo je previše nervoze, neki će reći i straha, a za to nije bilo razloga jer objektivno imamo kvalitetniju momčad od Crnogoraca. Nije možda za usporedbu, ali u pripremnom razdoblju smo te iste Crnogorce na njihovu terenu pobijedili s 13:9...
I tako je Tucak na pet posljednjih velikih natjecanja na kojima je vodio reprezentaciju (neuspjeh u ovogodišnjem Svjetskom kupu zaboravimo) osvojio samo jedno odličje (ono famozno zlato na EP-u u Splitu, na krilima 10-ak tisuća egzaltiranih navijača u Spaladium Areni), a to je po nama premalo. I ne odgovara hrvatskom prosjeku. Nema izbornika kojemu se to toleriralo. I ako nas pitate treba li Tucak odstupiti nakon Fukuoke, spremno odgovaramo - da.
Nemamo ništa osobno protiv njega, ali potrošio je sve kredite. Već 11 godina je na kormilu reprezentacije (imao je i uspjeha, posebno na početku, to ne možemo poreći), ali priliku treba pružiti i drugima. Ako smo i stvarno, a ne samo načelno, za otvoreno društvo u kome su sve pozicije slobodne i svima jednako dostupne, a ne dijele se po babi i stričevima, tj. po stranačkoj ili zavičajnoj liniji.
Očite su dvije stvari oko naše najbolje vrste. Današnji naraštaj vaterpolista jednostavno nema kvalitetu onih prošlih. I tu dolazimo do problema. Naš izbornik jest dobar, ali nije odličan. I on ne može polučiti izvrsne rezultate uz takovu osrednju momčad jer jednostavno ne zna kako. A mi se moramo pomiriti s činjenicom kako je naš vaterpolo u padu.