Tin Srbić, svjetski doprvak u vježbi na preči, vratio se u Zagreb, no dočeci na aerodromu, te kasnije u njegovom klubu ZTDH Sokol, bili su puno skromniji nego prije šest godina kada se iz Montreala vratio kao svjetski prvak.
Japanac nije nedodirljiv
- Dobro, nisam ni očekivao spektakl. Ponedjeljak je, radni dan. Evo i moji roditelji nisu mogli doći jer rade. Ali, došao je Zdenko, moj pas. Iskreno, bolje da je ovako mirnije jer sam stvarno umoran. Poznavajući sebe bit ću tek nekoliko dana bez gimnastike, a onda opet u dvoranu. Moj trener je bolje organizirao i isplanirao slobodni tjedan – ide na surfanje na Kretu. To sam saznao tek neki dan. To što je isplanirao taj put samo govori o tome da je vjerovao u mene, vjerovao da ću izboriti finale – priča Tin.
Koliko puta ste pogledali svoju srebrnu vježbu?
- Samo jednom. Zanimalo me kako su izgledali ti elementi koji su sucima već drugi put sporni za ocjenjivanje. Poradit ću malo na tome da im odagnam i najmanje sumnje. Oni moje pružene "tkačeve" jednostavno gledaju kao skvrčene što nije ni blizu istine. Dobro je da je kompjuterski sustav koji prepoznaje elemente to prepoznao i suci su morali priznati početnu ocjenu 6.1., a ne 5.9 kako su suci zamislili. Na kraju su priznali svoju pogrešku i ocjena 14.700 bila je više nego dovoljan za srebro. Za zlato mi je trebao kiks Hashimota koji se naravno nije dogodio.
Je li u ovom trenutku Japanac nedodirljiv na preči?
- Nije nepobjediv. Muči se s ozljedom leđa, na treninzima pada, kiksa i na podij treningu, ali jednostavno kada treba onda izvede savršenu vježbu. Ima sjajan tajming. Po novom pravilniku ima najtežu vježbu i čudno je da je uvijek izvede bez pogreške na najvažnijim natjecanjima. Vjerujem da će u Parizu, na olimpijskim igrama, biti dobra borba između nas dvojice. Uvjeren sam da sljedeće godine mogu doći do ocjene 15.00 što je san svakog gimnastičara. Jer, ako će nastupati iza mene neće mu biti svejedno ako vidi da sam dobio ocjenu 15.000, to samo znači da ne smije napraviti nijednu pogrešku – priča Tin.
Kakav je vaš odnos?
- Ne družimo se jer ne priča engleski. Ali se uzajamno poštujemo. Uvijek mi govori – legendo. Vidim ga samo na velikim natjecanjima jer on ne dolazi na svjetske kupove. Oni imaju svoja natjecanja po Japanu.
Jeste li ikada dobili poziv da idete na njihova natjecanja u Japan?
- Nisam, ali da me pozovu i to dobro plate, išao bi, zašto ne...Imaju oni novaca. Volio bi otići tamo...
Medalje se gomilaju, a sponzori?
- Bilo bi dobro da se gomilaju. Za sada imam jednog jakog inozemnog sponzora i jednog našeg, domaćeg. koji mi je osigurao automobil. Nadam se da će ova medalja potaknuti još neke. Neću nikoga moliti, ali sponzor sa mnom samo mogu puno dobiti.
Kakav je nogometni stadion u Antwerpenu?
- Ha, ha, vidio sam ga samo izvana. Htio sam pogledati utakmicu Ligu prvaka između Antwerpena i Šahtara ali nisam mogao kupiti ulaznicu. Nadao sam se da je mogu kupiti od preprodavača, čak sam bio spreman ponuditi do 150 eura, ali baš ih nitko nije prodavao. Nisam se dosjetio pitati Ukrajince za ulaznicu. Oni su sigurno imali ulaznica, a meni ne bi smetalo da sjedim na gostujućoj tribini. Što da kažem, volim gledati nogomet, volim obilaziti vrhunske stadione...
Prvi put će te osjetiti što su prave olimpijske igre, one u Tokiju bile su karantena zbog pandemije...
- Jedva čekam. Ovisno o svojim obavezama pokušat ću uživo obići što više sportskih događajna. Volio bi uživo pogledati jedan vrhunski teniski meč. Ne znam tko će mi biti cimer, u Tokiju ga nisam imao. Opet, da mogu birati volio bi sam jer imam neki svoj ritam. Što se tiče dvorane, jako mi je poznata, ove godine bio je tamo Svjetski kup, gledatelji su ispunili tribine, atmosfera je bila sjajna.
Na kraju ispala sjajna godina – europski prvak, svjetski doprvak...
- Istina, a kada se sjetim prošle godine kada nisam ušao ni u jedno finale. Svi su odustali od mene, čak su i suci mislili da se više nikad neću vratiti u vrh. Ali, evo mene..
Sljedeća želja - Eurojackpot
Kakva je bila proslava u Antwerpenu?
- Bili smo na večeri u jednom grčkom restoranu. Bilo je zanimljivo jer se vlasnik restorana malo opustio. Počeo je puštati naše pjesme, plesao jer, razbijao tanjure. Kad je pustio "Heroj ulice" i Dinamovu himnu, bilo je jako veselo. Bili smo tamo do ponoći. U hotelu smo se još malo produžili s Japancima. Spavao sam možda samo dva sata. Još sam bio u šoku kada sam pročitao da je Marko Livaja napustio reprezentaciju. Uzeo mi sav medijski prostor. Ha, ha, šalim se malo.
Sve želje su Vam se ove godine ostvarile – europski naslov, svjetska medalja, povratak u vrh, koja je sljedeća želja?
- Dobiti Eurojackpot. Opet se šalim. Sljedeća želja – valjda medalja u Parizu. Napraviti vježbu bez pogreške s početnom ocjenom 6.6, tako nešto.
Imate europsko i svjetsko zlato, ali ne i olimpijsko?
- Nisam se nikad zamišljao da budem prvi na postolju na olimpijskim igrama. Valjda ću o tome početi razmišljati kada će se približiti Pariz. Bitno je da sam se na olimpijske igre plasirao na lakši, a ne teži način, kroz svjetske kupove - zaključio je Tin Srbić, svjetsko srebro u vježbi na preči.
