Tek dvjestotinjak građana okupilo se pred ulazom u VIP salon zagrebačke zračne luke kako bi pozdravili najnovije svjetske vaterpolske prvake. A da je doček, na ovako lijep i još k tome neradan dan, upriličen na Jelačićevu placu, zacijelo bi se brojili u tisućama.
Istina je, sam doček u VIP salonu, s predstavnicima Ministarstva turizma i sporta i Hrvatskog olimpijskog odbora proteklo je u protokolarnim gabaritima. Vjerojatno i sam pomalo razočaran što sportaše ne čeka nikakva fešta na javnom prostoru Zlatko Mateša, predsjednik HOO-a, ovako je to diplomatski sročio:
– Ovo je mala soba za velike ljude i mi smo ponosni što imamo ovakve igrače, trenere i nacionalni savez koji su nam u samo mjesec dana priuštili dva finala najvećih natjecanja. Nadam se da ćemo se nakon Olimpijskih igara u Parizu opet vidjeti u maloj sobi za velike ljude.
GALERIJA Zar Zagreb nije mogao organizirati doček dostojan svjetskih prvaka?
Oslobođeni od tjelesnog odgoja
Jedan od tih velikih ljudi svakako je i izbornik Ivica Tucak kojeg velikim čini već deveta medalja osvojena na najvećim svjetskim natjecanjima. A iz perspektive čovjeka koji ima pet svjetskih medalja (dva zlata), tri europske (jedno zlato) i olimpijsko srebro, Tucak ima pravo svoje nezadovoljstvo iskazati na sljedeći način:
– Mogao bih puno reći ali ne želim. Imate ljude koji su oslobođeni od tjelesnog odgoja, a obnašaju važne funkcije. Što više reći?
Čini se da je bio zatečen i izvršni dopredsjednik Hrvatskog vaterpolskog saveza Perica Bukić:
– Nakon europskog srebra i naslova svjetskih prvaka ovi su momci zaslužili ozbiljan doček. Dobio sam na desetke, ma stotine, poruka s upitom gdje je i kada je doček, no nažalost, dočeka nema. Tko je kriv, zašto se to dogodilo, ne namjeravam komentirati.
Kada su hrvatski dupini bili svjetski prvaci 2007. i 2017. godine, organizirani su dočeci na Jelačićevu placu, a svu logističku potporu iznio je Grad.
– Budimo precizni. Posljednjih 20 godina Hrvatska je u ekipnim sportovima osvojila šest zlatnih medalja i svih šest donio je vaterpolo. I ti su momci to stvarno zaslužili. Mi smo svoje odradili, a tko svoje nije, neka razmišlja o tome.
Nezadovoljni su bili i navijači koji su očekivali neku feštu, ali i članovi obitelji naših zlatnih vaterpolista (roditelji, supruge, djevojke). A među njima smo vidjeli i malenog sina Ante Vukičevića. Dječačić je stalno ponavljao: "Ja dugo nisam vidio svoga tatu." Na koncu je mališan čvrsto zagrlio tatu koji je posljednja dva mjeseca bio u posebnoj misiji koja je završila s dva finala velikih natjecanja.
VEZANI ČLANCI:
A za to je itekako zaslužan izbornik Tucak kojeg je, iz njihova šibenskog doma, zdušno bodrila supruga Marijana. I pri tome brinula za njegovo zdravlje s obzirom na to da ima ugrađen stent.
– Kod Ivice je stres izražen puno više nakon natjecanja nego kada sve prođe. Nakon EP-a u Zagrebu, par dana bio je loše. Koliko god bio ponosan na srebro, onaj poraz u finalu ga je dosta rastužio.
Tako govori gospođa Tucak koja zna prepoznati suprugova stanja:
– Kada on tijekom utakmice digne ruku i onako napravi facu, to znači da ima potpuno povjerenje u igrače i da drži sve pod kontrolom.
No, gledati penale i za gospođu Marijanu veliki je stres.
– To je bilo toliko stresno da nakon toga nisam mogla voziti u Zagreb.
A da nije bilo poraza u finalu EP-a, možda ne bi bilo niti ovog zlata jer bi Hrvatska u Dohu išla u kombiniranom sastavu.
– Ja ga nisam čula da to govori, no vjerojatno bi bilo malo drukčije.
A da bi tome doista tako bilo, potvrdio je i sam izbornik:
– To je bio moj plan koji sam bio iskomunicirao s ljudima iz Saveza, a danas mi je drago da se sve to baš tako odvilo. Možda ne bismo ni napravili nešto ni približno ovom rezultatu. Netko iznad nas ipak zna više nego sami mi.
VEZANI ČLANCI:
A taj "netko" kao da se trudio pomoći Hrvatima da dokažu da nisu domaćinska reprezentacija kao što su znali sugerirati pobijeđeni rivali na prethodna dva prvenstva Europe, koja su održana u Hrvatskoj. Je li zadovoljstvo ovim zlatom bilo tim veće?
– Nije nas bilo briga što drugi govore, a meni je drago da smo tim ljudima zatvorili usta. Neka mi sada netko kaže tko je to od njih u 18 mjeseci osvojio tri medalje, od toga dvije zlatne. Neka oni i dalje pričaju da mi toliko ne vrijedimo jer to nam daje dodatni motiv – kazao je Jerko Marinić Kragić koji je komentirao i izjavu talijanskog izbornika Campagne da će se iz ove godine pamtiti samo zlato na Olimpijskim igrama.
– Da je bio europski doprvak i svjetski prvak, to sigurno ne bi rekao.
Dečki se iskazali, Zagreb nije
I Jerka smo pitali jesu li on i suigrači očekivali doček s pozornicom i glazbenim programom?
– S obzirom na to da smo već dva i pol mjeseca zajedno, samo želimo doći kući što prije i provesti vrijeme s obitelji. Odmor je prioritet, a što se tiče dočeka, bilo bi lijepo da je bio, ali nismo o tome razmišljali.
U svojoj skromnosti, a ovo su doista ponizni momci, slično je zborio i najbolji svjetski vratar Marko Bijač.
– Ja sam zadovoljan i ovakvim dočekom, a na onaj dubrovački, ako ga bude, neću ni moći jer već u ponedjeljak Lončar i ja moramo u Atenu. Ne opterećujemo se mi time. Nama je najvažnije da smo se pokazali u bazenu.
I doista su se u vodi dečki iskazali, za razliku od onih koji su taj uspjeh na suhom trebali ovjekovječiti, a nisu.
Svjetskim prvacima ne prirediti doček je sramota gradonačelnika Zenfa i njegove sekte.