Osvojenim 20. Grand Slam turnirom, čime je potvrdio status najvećeg tenisača svih vremena, Roger Federer potaknuo nas je da ga usporedimo s ostalim najvećim sportašima modernog doba i da mu u tom elitnom društvu pronađemo primjeren status. I mi smo to i učinili i dodijelili mu vrlo visoko 4. mjesto na listi najvećih sportaša svih vremena. Odmah iza plivačkog “albatrosa” Phelpsa, košarkaškog letača Air Jordana i najvećeg od najvećih Muhammada Alija.
Nema mjernog instrumenta
No nezahvalan je to posao bio jer nema tog mjernog instrumenta koji bi precizno odvagao je li najveći sportaš svih vremena plivač, atletičar, boksač, tenisač, košarkaš, nogometaš, hokejaš... Jer, sve su to prilično različiti sportovi s vrlo različitim sustavima natjecanja pa je tako, primjerice, gotovo nemoguće vagati između nogometaša i tenisača. Jer, akteri najvažnije sporedne stvari na svijetu svjetsko prvenstvo imaju jednom u četiri godine, a tenisači četiri u jednoj godini jer sva četiri Grand Slam turnira praktički imaju status svjetskog prvenstva.
Prednost za tenisače je i to što oni igraju turnire svaki tjedan pa svaki tjedan mogu biti negdje pobjednici, no ono što je otegotna okolnost za vitezove s reketom jest da su oni sami na terenu i da im nema tko pokriti leđa. A to znači da, ako imaš malo lošiji dan, vrlo vjerojatno ideš kući.
U tom smislu jedan od najnezahvalnijih sportova jest amaterski boks u kojem loš dan ne znači samo da ste ispali iz natjecanja nego i da ste k tome dobili i batina. No još opasnije od boksa zna biti skijanje u kojem se pogreške plaćaju teškim ozljedama, pa čak i glavom.
Amerikanci u svom svijetu
I zato nam je valjalo razmišljati o nizu kriterija. O postignućima, medaljama i rekordima, ali i o tome koliko je tko pomicao granice, je li se izdigao iznad svog sporta, koliko je taj sport svjetski raširen i popularan i koliko je bio isti virtuozan. Doduše, niz je sportova poput plivanja, trčanja i biciklizma u kojima prostora za artizam i nema, već se samo traži odgovor na pitanje jesi li brži i izdržljiviji od ostalih.
Zbog svega toga najboljeg smo odlučili birati anketno, među 17 novinara sportske rubrike Večernjeg lista. Dakako, to ne znači da je to najpravedniji izbor, ali barem nije subjektivan koliko bi bio da je to izbor jednog čovjeka.
A ovaj autor pregledao je niz izbora najvećih sportaša svih vremena i primjetno je da u onim američkim dominiraju njihovi sportaši, pa tako i profesionalni igrači američkog nogometa i bejzbola. No kako se dotični nigdje ne mjere s međunarodnom konkurencijom, onda se nismo dali očarati blještavilom s američkih stadiona ni internim legendama poput Babea Rutha (bejzbol) ili Jima Browna (američki nogomet), ali ni “Supermanom” poput Boa Jacksona koji je, jedini kojem je to pošlo za rukom, bio All-Star igrač i u američkom nogometu i u bejzbolu. Nas su više zanimali i oni koji su se mjerili s međunarodnom konkurencijom, u najraširenijim svjetskim sportovima i na olimpijskim borilištima.
No, htjeli-ne htjeli, i u našem izboru najbolji sportaš svih vremena je ipak Amerikanac i to onaj koji je često govorio: “Ja sam najveći”. Kada kažemo najbolji, mi ne mislimo na rezultatski najuspješnijeg jer, kao što rekosmo, “alata” za takvo mjerenje nema. No zato valja ustvrditi da svojim ponašanjem u borilištu i izvan njega nitko nije utjecao na sportski, ali i politički svijet kao Muhammad Ali. Štoviše, zbog svojih je ljudskih uvjerenja morao i pauzirati tri najbolje godine svoje karijere. Odbio je novačenje u američkoj vojsci, ustao je protiv američkog ratovanja u Vijetnamu pa su mu američke vlasti oduzele putovnicu i boksačku licenciju. A za vraćanje licencije morao se izboriti sudski pa možemo samo zamišljati koliko bi Ali bio veći no što jest, u rezultatskom smislu, da mu nije bilo zabranjeno nastupati od 26. do 29. godine.
Stenmark jedva u deset
Nijedan od njegovih konkurenata u ovom izboru nije imao zabranu nastupanja zbog uvjerenja, ali su i to ljudi koji su postali ikone svojih sportova. Naročito kada je u pitanju drugoplasirani Michael Jordan. Doduše, valja reći i da je za anatomsko čudo poput Phelpsa plivanje bilo idealan sport za “štancanje” medalja jer u njemu je jako puno disciplina (primjerice, 50 slobodno, 100 slobodno, 200 slobodno) i štafeta. No valjda reći i to da je Phelps svoja olimpijska zlata osvajao u različitim disciplinama kao što su kraul i leptir, ali i u mješovitom plivanju, što govori o iznimnoj svestranosti.
U naših top 10 jedva se ugurao najbolji skijaš svih vremena Ingemar Stenmark. Doduše, Ingo ima “samo” dva olimpijska zlata i po tome zaostaje za Aamodtom, no zato nezaboravnom Šveđaninu nitko nije ravan po broju pobjeda u Svjetskom kupu (86) jer prvi sljedeći za njim zaostaje za čak 31 pobjedu (Hirscher 55).
No puno je tu spektakularno uspješnih sportaša koji nisu u vrhu ovog izbora. Neki jer se natječu u nama dalekom gospodskom sportu kao što je golf (Tiger Woods), neki jer su imali peh da im se u najboljim godinama dogodio Drugi svjetski rat (Jesse Owens), a neki jer nam u misli dolaze iz “zaboravljenih” vremena (Jim Thorpe, Johnny Weissmüller...). Nekih nema i jer su iz sportova koji su na marginama medijske pozornosti. Recimo, vrlo malo ljudi izvan hrvanja zna koliko je veliki šampion bio “ruski medvjed” Aleksandar Kareljin, a taj teškaš je ne samo trostruki olimpijski pobjednik nego i čovjek koji 13 godina nije doživio poraz, a šest godina nije izgubio ni bod. I završio je karijeru s nezamislivim skorom: 887 pobjeda i samo dva poraza.
Poredak:
Muhammad Ali (boks) 142
Michael Jordan (košarka) 137
Michael Phelps (plivanje) 106
Roger Federer (tenis) 98
Usain Bolt (atletika) 95
Lionel Messi (nogomet) 46
Pele (nogomet) 43
Carl Lewis (atletika) 34
Michael Schumacher (automobilizam) 26
Diego Maradona (nogomet) 24
Ingemar Stenmark (skijanje) 21
Christiano Ronaldo (nogomet) 20
Wayne Gretzky (hokej) 16
Sergej Bubka (atletika) 11
Ole Einar Bjorndalen (biatlon) 9
Niki Lauda (automobilizam) 8
Jesse Owens (atletika) 8
Ronaldo (nogomet) 8
Paavo Nurmi (atletika) 7
Nikola Karabatić (rukomet) 7
Karabatić??? Uz živog Ivana Balića?? U hrvatskim novinama, od hrvatskih novinara!?! Strašno!