Dinamo bez Ademija ne može, ali problem je kad Ademi više ne može ili ne može igrati kao na početku sezone. Nije sporno da Dinamo obično u listopadu i studenom pada u formi, plavi su vrhunac tempirali za završnicu kvalifikacija Lige prvaka, zato na samom startu sezone nisu briljirali, ali kad je bilo najvažnije odigrali su ono što su trebali i ostvarili sve svoje ciljeve, pa čak i više od toga.
Jer osnovni cilj bila je skupina Europske lige, a želju Lige prvaka su si ispunili. Pa ni u toj jakoj skupini nisu kanta za napucavanje, bez obzira na težak 0:4 poraz u petom kolu kada su kod kuće stradali od Milana, jer su u prvom dijelu bili prilično ravnopravni.
Potrošeniji od ostalih
A onda su se nakon drugog pogotka raspali i psihički i fizički, pa i taktički. Nekad im se to nije baš događalo jer su uz sebe imali Arijana Ademija, kapetana koji ih je vukao, koji je ginuo na terenu pa su ga i svi ostali slijedili. No nakon što je kapetan Dinama ponovno imao jako dobar početak, kako sezona ide kraju, on igra sve lošije. Dojam je da je potrošeniji od ostalih igrača što i ne čudi s obzirom na njegov stil igranja u kojem se troši tijekom cijele utakmice.
Ne treba zaboraviti da je i prošle sezone, a tako je bilo i ove, Ademi nerijetko imao problema s ozljedama. Podsjetimo da je u prošloj sezoni, kada se Dinamo gotovo do pred sam kraj i do dolaska Ante Čačića mukotrpno borio za naslov, Ademi zbog ozljeda propustio 16 utakmica. Više od 70 dana proveo je a da nije igrao za plave. Pa je i to jedan od razloga zašto se Dinamo mučio u prošloj sezoni.
U ovoj sezoni Dinamo se ne muči u prvenstvu, u 13 utakmica ima 11 pobjeda i dva remija, stvorio je lijepu bodovnu zalihu iako mu kapetan nije u najboljoj formi. Ali Ademi je stalno tu iako je imao problema s ozljedama, često bi prije pojedinih utakmica njegov nastup bio vrlo upitan i malo toga je preskočio da bi se odmorio.
Igrao je u svih pet utakmica skupine Lige prvaka, najmanje u ovoj posljednjoj protiv Milana, 'samo' 58 minuta. I vidjelo se da je izmožden, kao u utakmici prije toga kada su plavi igrali protiv Salzburga. U kvalifikacijama za Ligu prvaka igrao je u svih šest utakmica, a najmanje protiv Shkupija kada je bio na travnjaku 80 minuta. Sve je ostalo odradio s punom minutažom.
Čačić ga je tek tu i tamo odmorio u domaćem prvenstvu, nije ulazio u igru u drugom kolu protiv Slavena Belupa, propustio je utakmice s Osijekom u Zagrebu, nije bio u Šibeniku te nije igrao protiv Varaždina u Zagrebu. Nije trebao igrati ni protiv Varaždina u četvrtom kolu, ali kako su plavi imali samo 1:1, Čačić ga je uveo u posljednjim minutama ne bi li povukao momčad.
Nemojmo zaboraviti da je Ademi i reprezentativac Sjeverne Makedonije, a zbog problema s leđima ovog je listopada propustio reprezentativne akcije. To nije jedino što ga je mučilo tijekom sezone koja je započela još 9. srpnja utakmicom Superkupa s Hajdukom (Dinamo je slavio nakon jedanaesteraca). Plavi su dosad odigrali 27 utakmica, a 21 nastup upisao je Ademi.
Bez pomoći Ljubičića i Bulata
Dinamov kapetan pati i zbog činjenice da Robert Ljubičić, vezni igrač koji je trebao pomoći Ademiju i Mišiću i pokoji ih put zamijeniti u srcu veznog reda, prebačen na poziciju lijevog beka. Mišić i Ademi, obojica podjednako potrošeni i vidljivo umorni, pomoć nisu imali ni od Marka Bulata koji se tek s manjom minutažom vraća nakon teške ozljede, loma noge koji je zaradio na treningu u duelu s Komnenom Andrićem.
Stoga su Ademi i Mišić gotovo stalno bili u pogonu, u tom zahtjevnom ritmu kad su se utakmice igrale svaka tri, četiri dana i normalno je da su na izmaku snaga i da njihove igre više nisu kakve su bile. Čačić mora smisliti kako i s kime igrati do kraja sezone jer plavi već u subotu idu u Osijek, pa Chelseaju u London, a onda imaju utakmice sa Šibenikom i Rijekom.
>> VIDEO: Prva reakcija slavnih Sinkovića nakon što im je pukao nevjerojatan niz dug 12 godina: Vratit ćemo se!
Kod Čačića je problem da forsira igrače na pozicijama gdje ne daju maksimum, ima sustav za koji nema adekvatne igrače, a vidimo da postoji i veliki problem struke radi fizičke spreme igrača, te uigranosti koja nedostaje... Sve to se ne vidi toliko u domaćem prvenstvu, no u LP to dolazi do izražaja. Naravno da onda odmah do izražaja jako dolazi loša priprema ili loše vođenje utakmica... I dok se protiv Milana može prigovoriti da je bilo suludo otvoriti se jer je bilo jasno da to znači punu mrežu, jasno se vidjela loša priprema i loše vođenje 2 utakmice protiv Salzburga... Od Ademija se puno očekuje, no nije on golgeter koji će iskoristiti svaku priliku stvorenu ubacivanjem iz drugog plana. Treba mu ih desetak za jedan gol... I Mamić i Bjelica su bili bolji treneri, izvlačili su puno više od igrača, više su prilagodili igru onome što imaju, nisu tvrdoglavo nametali neku svoju ideju. Čačić ima puno bolju ekipu, nego što su imali navedeni, no očito ju ne zna bolje iskoristiti...