O tome kako se od talenta postaje olimpijac, na panelu u organizaciji HOO-a pričali su neki od najbolji hrvatskih sportaša. O svojim počecima, ali i o značaju trenera, u njihovim dometima pričalo je troje svjetskih prvaka – gimnastičar Tin Srbić, jedriličar Šime Fantela i karataš Ivan Kvesić – a društvo im je pravila trostruka europska prvakinja i osvajačica prve čisto hrvatske olimpijske medalje u streljaštvu Snježana Pejčić koja se prisjetila:
– Streljaštvom sam se počela baviti zbog prijateljice koja me odvukla u streljanu. Meni se nije išlo, nije to meni na prvu bilo nešto, no njoj je bilo dosadno samoj ići pa me gnjavila. Nakon tri mjeseca ona je prestala, a ja sam još tu.
Svjetski gimnastički doprvak Tin Srbić ovako opisuje svoje prve korake:
– Ja sam počeo s četiri godine, no to je prve dvije godine bila igra sve dok nisu u meni prepoznali neki talent pa su me prebacili u veliku dvoranu Sokola. No, ima i talentiranijih od mene, pa nisu stigli do ove razine. Važno je da volite ono što radite i da vas nitko na to ne mora tjerati, a ja sam volio i učiti i mama me ni na to nikad nije morala tjerati pa sam bio i odličan učenik.
Svjetski jedriličarski prvak i olimpijski pobjednik Šime Fantela krenuo je ovako:
– Ja sam trenirao još četiri, pet sportova jer se volim natjecati, no jedrenje me najviše privuklo, ali bez podrške obitelji teško da bih postao olimpijac.
Najbolji karataš svijeta u poluteškoj kategoriji od prvog dana svoje sportske karijere bio je na tatamiju.
– Prvo je na karate krenuo moj stariji brat Anđelo. U mom Širokom Brijegu u to ste vrijeme mogli trenirati nogomet, košarku i karate, a kako je otac volio borilačke sportove, on nas je poslao na karate.
Obojicu Kvesića trenira isti trener Danijel Vučić.
– Ja sam imao tu sreću da ne moram mijenjati trenera. Štoviše, kada smo brat i ja došli u Zagreb, naš trener došao je zajedno s nama. S obzirom na to da u karateu tijekom borbe ne smije biti "coachinga" dosta je važno da se dobro poznajemo i da ja znam što znači svaka vrsta njegova pogleda ili gesti.
Glavnog trenera (a to je otac Edo) nije mijenjao niti Šime Fantela, ali je skupljao znanja kod mnogih.
– Tata je uvijek bio uz nas, no imali smo mnogo stručnih suradnika. Kad god sam mijenjao disciplinu, iz klase optimist u 470 i prije dvije godine iz 470 u klasu 49er, mi smo uvijek nastojali učiti o drugih, išli bismo kod onih koji o tome znaju više od nas. Znanje u jedrenju jako je skupo.
Posljednjih 13 godina Tin Srbić radi s Lucijanom Krceom.
– Lucijan je jako specifična osoba, ponekad i iritantna, ali je vrhunski trener i dobra osoba. Znali smo se mi i posvađati, ja tada poludim i odem na 15 minuta u svlačionicu i vratim se pa nastavim trening.
Napetih trenutaka bilo je i između Snježane Pejčić i njena trenera Sene Čuste, no unatoč tome oni godinama rade zajedno:
– Moram priznati, da sam ja trener, da sa sobom ne bih voljela raditi.
Povela se priča i oko toga u kojoj je mjeri za konačan uspjeh važan talenat, a u kojoj radna etika pa Snježana ističe:
– Talent je tek deset posto uspjeha. Super ga je imati, ali nije presudan. Vidjela sam ja jako mnogo talentiranih koji su, bez onog dodatnog truda, ostali prosječni. Presudni su krv, znoj i suze, a trener je odmah iza toga.
Mi već 20 godina radimo zajedno i toliko se dobro znamo da i prešutno dođemo do nekog dogovora. Da mi sada netko odredi novog trenera, ja ne znam koliko bih ja to mogla prihvatiti, a to vam je valjda ona priča sa starim konjem i novim trikovima.
Kako bi Tin Srbić reagirao da mu dovedu novog trenera?
Ja vjerujem da bih ja to nekako izgurao i da bih i dalje ulazio u finala, no vjerujem da ipak ne bih bio ovoliko uspješan. Neka mi još zajedno odemo u Tokio, a onda neka on radi što hoće. Zaslužio je.
A Tin je, baš kao i svi ovi sportaši, sigurno netko tko je zaslužio i mnogo veću financijsku zadovoljštinu. No nitko od njih se ne žali na svoju zaradu, a Srbić kaže:
– Ja u godinu dana osvojim četiri Svjetska kupa i zaradim 15 tisuća kuna, no mene to ne dira koliko to što znam da Svjetski gimnastički savez ima novca i to jako mnogo. Ja sam zadovoljan što mogu svojoj majci kupiti novu tuš-kabinu jer ona ima još 12 godina kredita za stan.
Svjetski prvak skroman i pošten momak za razliku od nogometaša.